OTVORENO PISMO MIRE IVANIŠEVIĆ VLADI, PREDSJEDNIKU I EUROPSKOJ KOMISIJI

>tonka.ivanisevic@st.t-com.hr<                                          Split, 30.05.2011.

Predsjednica VRH Jadranka Kosor

Vlada Republike Hrvatske

Trg sv. Marka 2

10 000 – Zagreb

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

Pantovčak 241

10 000 – Zagreb

Ministar Dražen Bošnjaković

Ministarstvo pravosuđa

Republike Austrije 14

10 000 – Zagreb

Gospodin Paul Vandoren

Delegacija Europske komisije

Trg žrtava fašizma 6

10 000 – Zagreb

Ulazak u EU - Poglavlje 23 Pravosuđe i temeljna prava.

Otvoreno pismo.

Ustaljena je praksa, da građani i udruge za ljudska prava – prava vlasništva svih građana RH-e ne dobiju odgovor na svoje zamolbe, prijedloge i predstavke. Svi mi smo nevažni, jer pojedinac ima eventualno neka prava samo u sklopu neke stranke ili ako je pripadnik nevladinih udruga koje odgovaraju zahtjevima vladajućih pa i nekih međunarodnih organizacija. Ured europske komisije u Zagrebu nam je jednom odgovorio da oni nisu mjerodavni za događaje pod komunizmom, već samo za događaje nakon 1990. Zbog čega i kome su namijenjene Rezolucije 1481(2006) i 1096(1996) o osudi komunističkih režima donesene od Skupštine europskog parlamenta? Predsjednik Josipović prihvaća znakovlje zločinačkog Titovog režima, a za pomirbu sa Srbijom, koju zastupa u svoje ime i u ime nekih vladajućih političara, bez referenduma o mišljenju naroda, dobiva i europsko priznanje, a Vlada RH ne vrača ni minimalni dio pod komunizmom pokradenih nekretnina, a niti službeno priznaje bar približnog broja nevinih žrtava.

  

Uz sve to ipak smatram svojom građanskom obvezom da se bunim, tražim i predlažem, u svoje i u ime svojih prijatelja.

Molili smo od svih gore navedenih da javno objave tko se smatra i po kojoj međunarodnoj konvenciji  srpskom izbjeglicom iz gradova izvan područja posebne državne skrbi, pa i sa tog područja. Tu informaciju nismo dobili, imamo samo uvid u oglase objavljene u tisku prema kojima se kupuju stanovi, bez natječaja, po tržnoj cijeni za povratnike/srpske izbjeglice. Sve te obveze, koje su preuzele sve vlade nakon 2000., su dijelom ispunjene ili ugrađene u Poglavlje 23, jer bez ispunjenja tih obveza, koje će biti i nadgledane, nema nam ulaska u EU. Premijerka državne kuće daruje ili prodaje navodno po povoljnijim uvjetima nego što ih imaju branitelji. Svi oni koji su u komunizmu imali političku, upravljačku i društvenu ulogu mogu na taj način vladati i danas. Društveno vlasništvo je služilo samo njima,  bilo je ničije, nepostojeće u tržišnom gospodarstvu,  pa tako i danas postupaju s državnom imovinom. Stanove je potrebno dati onim obiteljima koje su nasilno bile izbačene iz stanova, a kuće vratite onim VLASNICIMA kojima su kuće bile oduzete i samo onima koji  nisu sudjelovali u oružanoj pobuni. Nijedna država na svijetu nije i ne rješava na takav način zbrinjavanje  izbjeglog stanovništva, tj. trošenjem proračunskih sredstava, koja su oduzeta obnovi u ratu uništenom gospodarstvu, kao i zaduživanjem, a pogotovo ne onih koji su svojom voljom napustili mjesta stanovanja.Strah od napada, bombardiranja imali su i svi ostali stanovnici gradova i sela.Bizarno je objašnjavanje njihovog odlaska da su nasjeli velikosrpskoj propagandi i da su se plašili masovnog pokolja n.pr. u Splitu ili Rijeci.

Svim naslovljenim dostavljam u privitku članak iz „Jadranske pošte“ tiskane u Splitu 12. septembra 1925. pod naslovom „Srpski separatiste“, u kojem prenose iz Cicvaričevog Dnevnika recept upućen tadašnjoj beogradskoj vlasti na koji način se mora eliminirati što veći broj hrvatskog stanovništva i to kroz naseljavanje što većeg broja Srba po svim krajevima tadašnje kraljevine. Dijeljenjem zemljišta ali ne i Hrvatima, Bosna i Hercegovina moraju biti čisto srpske (što im je kroz pokolje u zadnjem ratu i raznim sporazumima i uspjelo), itd. Po tom receptu se je radilo i u komunizmu.

Okupacija Hrvatske u zadnjoj oružanoj agresiji, čak uz potporu nekih velikih zapadnih demokratskih država, im nije uspjela. Naseljavanje uz sve moguće ustupke kao oštećenoj manjini uspijeva im sada uz potporu EU i velikodušnosti hrvatskih političara. Svi smo braća i za sve su krive politike, kojima oni devedesetih nisu pripadali, a rijetki su bili na bojišnici.Možda bi bilo manje prevarantski i obmanjivanja građana da javno zastupaju neku ponovnu uniju država na Zapadnom Balkanu, naravno uz odustajanje optužnice protiv Srbije u Haagu, jer hrvatski građani su u stanju živjeti u siromaštvu i zaduživanjem obnavljati u ratu svega srušenog i omogućavati stambeno zbrinjavanje ne sebi već drugima.

Počelo je novo pranje mozga građana s dijelom namještenim rezultatima anketa o ulasku u EU. Nakon haških presuda generalima je postotak pristalica ulaska opao. Odmah su se aktivirali gospodin Vandoren i ministar Jandroković i započeli turneju osviještenosti građana o prednostima ulaska u EU. Gospodin Vandoren nam je čak otvorio vidike o ogromnom tržištu za plasman naše robe koje će nam ulaskom biti na raspolaganju. Propustio se je upoznati s kapacitetima naše industrijske proizvodnje i o vrsti i količini uvoza robe koju smo mogli sami proizvoditi, naravno da smo proračunska sredstva i kredite najprije uložili u te djelatnosti. Nove ankete pokazuju da su građani zaboravili na haške presude i generale. Važniji im je ulazak u EU i omogućavanje radnih mjesta našim vrlim političarima za 12 000.-€ mjesečno.

Smatraju Hrvate jako glupim narodom.Dokazali smo da to nismo ali u političkom smislu jesmo. U svim dosadašnjim vladavinama nad nama, a naročito pod kraljevinom od 1918. i komunizmom od 1945. izgubili smo osjećaj koliko je važan svaki pojedinac i njegov izlazak na izbore. U državnim službama se je moglo napredovati samo poslušnošću i doušništvom, a ne znanjem. Vlast i danas ne potiče kroz medije ili kroz školstvo razvoj demokracije i važnost izlaska na izbore. Sve saborske stranke računaju na svoje stalne pristaše, a bolje je da se glasovi i onih koji ipak iziđu na izbore izgube na mnoge male strančice.

Dijele se razne brošure o djelovanju EU, što je dobro, ali za bolje informiranje građana, pogotovo prije održavanja referenduma, bila bi dobra objava sadržaja teksta Poglavlja 23 i to samo sadržaja „Temeljnih prava“. Zbog čega to krijete? Samo dobro informirani građani mogu i dati svoj glas „za“ ili „ne“. Možda i želite da na referendum iziđe što manji neinformirani broj građana. Svi skupa igrate nepoštenu igru s građanima.

Nakon 1990. zapad nas je prepustio na milost i nemilost srpskom agresoru, čak su sugerirali u kojem roku moraju doći do Zagreba. Zbog čega nas i sada ne puste na miru u još uvijek nedovršenoj obnovi porušenog i uništenog ? Zbog čega nas gospodarski do kraja žele uništiti i to pomoću hrvatskih političara ?  Je li to prisila da skoro bankrotirana država proda izvore vode, šume i poljoprivredna zemljišta ?  O gospodarenju morem se više i ne govori, osim nekih udruga i domoljubnih stranaka.

Istinska pomirba među  narodima na tlu bivše SFRJ može se ostvariti samo bez prisile i nameta, jasnih stavova svih vlada novonastalih država o svojoj krivici, odgovaranje za agresiju i nadoknadu ratnih šteta. Lakrdija oko zatvaranja Ratka Mladića i hvalospjevi upućeni Tadiću za njegovo zatvaranje su zapravo uvreda svim stradalnicima ovog rata. Možda i ne dočeka suđenje kao što ga mnogi prije njega nisu dočekali.

Hoće li EU vršiti pritisak na Srbiju  prije njezinog ulaska u EU da nadoknadi bar štetu koju je nanijela Hrvatskoj rušenjem sakralnih objekata, škola, muzeja, bolnica  i stambenih objekata ?

Molim, promijenite svoju lažnu retoriku, promislite na osjećaje malog čovjeka, pogotovo onog koji je izgubio svoje najmilije,  mnogi ne znaju niti za njihove grobove. Uložite sredstva u saniranje deponija, infrastrukturu a ne u kupnju stanova i rasprodaju državne imovine, otvarajte proizvodna radna mjesta i ne trudite se u prisilnom zapošljavanju 5,5 % Srba u državne službe. Smanjite birokraciju, a neka se jednako zapošljavaju svi građani prema svom znanju i kvalifikaciji prema natječajima. Samo takova Hrvatska može biti od koristi svim građanima bez obzira na njihovu nacionalnost kao i samoj EU-i.

U nadi da će na ove izbore izići što veći broj građana i birati liste s poštenim neokaljanim kandidatima pozdravljam s poštovanjem Mira Ivanišević.