KRVOTOK
Dok sam bio u pučkoj, a i u srednjoj školi, biologija mi se nešto nije dala učiti. Išlo je to prema onoj: sve cvjeta i zeleni se, što da ja time razbijam glavu? Međutim, što sam stario, zanimanje je nadolazilo, ne samo zbog manjih ili većih zdravstvenih poteškoća. Shvaćao sam da okružje oko nas nije nešto što nema nikakve veze s nama, odnosno što živi nekim svojim odvojenim životom.
Utvrđivao sam ovo svoje mišljenje i neki dan dok sam gledao onaj američki film End game, a izgleda da ću opet, iako to rijetko, rijetko činim. Za one koji ga nisu gledali recimo da je govor o Družbi Bilderberg, tajnom društvu koje sa svojim satelitima nastoji zavladati svijetom. Ili još jednostavnije: riječ je o Novom svjetskom poretku. Mnoštvo činjenica, lica koja znamo iz javnih glasila. Ipak, posebno me se dojmila mreža autocesta u Teksasu koje tvorci filma nazvaše krvotokom tog Novog svjetskog poretka. Stvarno dojmljivo izgleda. Pukla posred zemljovida, a uslikana odozgo izgleda poput moćne rijeke, samo što ne vijuga, nego oholo uspravna žuri naprijed. Povezivat će današnje tri države SAD, Meksiko i Kanadu, a sutra će to biti unija, ili kako će se već zvati, Sjeverna Amerika. Cestom će kružiti vozila čiji će vozači imati čipiranu vozačku dozvolu tako da će se u svakom trenutku znati na kojem se mjestu nalaze. Cestarinu će naplaćivati neka tvrtka iz Španjolske koja je koncesiju dobila na tajnom dogovoru. Ona je, pak, vlasništvo socijalistički orijentiranih gazda. I gdje smo? U socijalizmu s ljudskim ili bez ljudskog lica, svejedno, nazivi nisu važni, nego samo bit. Na nesreću ona je potpuno neljudska i svatko tko razmišlja ili to želi odbacit će je s gnušanjem. Da nisam pretjerao navest ću riječi gorljivog pokretača i podstrekača Novog svjetskog poretka, Davida Rockfellera. Dotični još 1973. reče: »Kakva god bila cijena Kineske revolucije, ona je očigledno uspjela ne samo stvoriti djelotvorniju i angažiraniju upravu već i izgraditi visoki moral i društvo s ciljem... Društveni eksperiment u Kini pod vodstvom predsjednika Maoa jedan je od najvažnijih i najuspješnijih u ljudskoj povijesti.« Svaki komentar je suvišan, naročito kad se sjetimo knjige Crna knjiga komunizma i jezivih brojki ljudi koji su usmrćeni zbog suludih socijalističkih, komunističkih, boljševičkih i sličnih namisli.
Vjerujte mi, bilo bi mi vrlo drago o svemu ovome ne govoriti, ali bih u tom slučaju opet bio onaj đak iz ranih dana kojeg nije briga što se zbiva oko njega, jer sve izgleda bajno. Oni upravo to žele. Zbog toga su im sastanci tajni, odluke isto tako. Kljukaju nas kojekakvim jeftinim sadržajem da ne bismo počeli razmišljati. U tom slučaju dovest ćemo u pitanje njihove već uznapredovale radove. Gradi se, naime, na svakom koraku. Zovu to okrupnjavanjem, brigom za boljim upravljanjem, zaštitom okoliša. Nakon prvog kruga tog okrupnjavanja slijedi drugi, pa treći i sve tako dalje dok na jednom području ne zavlada samo jedan igrač. I što ti na kraju preostaje? Sasvim jednostavna stvar. Zavladaj tim glavnim igračem i zavladao si cjelokupnim područjem, jer kroz njega počinje teći tvoje mišljenje čitavom tvrtkom. Gdje dođe do zastoja on se kirurški nemilosrdno uklanja. Zbog toga imamo Svjetski monetarni fond, svjetske trgovinske sporazume, svjetsko zdravstvo, svjetsko ovo i ono. Dečki se spremaju za sutra. Ah, da, rekoše i da bi nas trebalo biti manje, negdje oko 500 milijuna, neki među njima zalažu se i za manje. Sad nas je istina više. Nema druge nego višak »humano« potamaniti, opet u tišini i odlučno.
Na ovim našim prostorima jedan od provoditelja ovakvih nauma bijaše neprikosnoveni Drug Tito. Lunjao je sa svojima šumom, dok gore spominjani, danas zvani globalisti, ne prepoznaše da bi mogao biti dobar sluga. I bi. Zakukale su mnoge majke i očevi, ali koga to briga. Na sprovod mu dođoše okrunjene, neokrunjene i svakakve glave s različitih dijelova svijeta. Na sve strane prisilna tuga. Reci da je bio diktator, ubojica, što je stvarno bio, pa će se i oko tebe netko okupiti ako imaš koga da se okupi i ako ga nije strah. Naravno, Tuđmanu nabrojani ne dođoše. Njega isprati njegov narod i nadalje žali za njim. Za Titom nitko ne žali, osim skupine koja je išla njegovim tragom, skupine koja je imalo razne povlastice i skupine koja je zavedena. Gledam mu neki dan bistu u Travniku. Nova je, postaviše je pred dvije godine. Prekrio je snijeg, samo mu nos viri. Ne bih znao da je njegov da mi nisu kazali. Što li su mislili jadnici koji pokušaše zaustaviti vrijeme? Ma, baš me briga, ja mislim da je to prošlo svršeno vrijeme.
Proljeće je zakucalo na vrata, krv brže kola kroz vene. Želim nešto napraviti, doprinijeti pobjedi dobra koliko mogu. Razmišljam i odlučujem. Pripadnik sam svoga naroda, svoje vjere, svoje uljudbe, a svi oni koji bi htjeli da im ropski služim, neka zaborave na to. Priznajem samo bratsku i sestrinsku ljubav, ono stanje kad si potpuno slobodan i kad je svatko oko tebe također to isto.
Primjedbe