OPSTATI ILI NESTATI

Ljubić i Čović moraju znati da, ako se žele razlikovati od mesarsko-zubarskog pristupa politici, nemaju potpisano bianco-povjerenje naroda za bilo što osim dosljedne i ustrajne borbe za puni ostvaraj nacionalne slobode i potpuno ustavno-pravno i stvarno izjednačavanje s druga dva naroda u višenacionalnoj zajednici Bosni i Hercegovini!

U slučaju “trulog kompromisa” sva tri HDZ-a i oba HSP-a, ne trebaju se radovati ni predstavnici međunarodne zajednice ni velikobošnjački unitaristi. Jer, tek tada nastupa nova politička snaga koja je najbolje artikulirana u nedavnim  javnim nastupima mladih, neucjenjivih i nepotkupljivih hrvatskih vrhunskih intelektualaca dr. Dražena Pehara (BHTV) i dr. Nine Raspudića (HTV).

TRAJNA BLOKADA BiH ILI NOVI IZBORI PRIJE NOVE MEĐUNARODNE KONFERENCIJE

U jednoj predizbornoj kampanji prije desetak godina, HDZ BiH je, na prijedlog današnjeg zastupnika u Hrvatskom Saboru, I. A. Lužanskog, plakatom na kojem je na crnoj podlozi bijelim slovima pisalo NESTATI,  a na drugoj polovini, na bijeloj podlozi crnim slovima je pisalo OPSTATI – htio poslati dramatičnu poruku narodu i međunarodnoj zajednici. Tada je reagirao OESS predlažući zabranu takvog plakata. Takvu predizbornu poruku su osudili i bošnjački mediji. Ali je poruka prihvaćena od onih kojima je bila upućena, hrvatskih birača u BiH. Nešto kasnije,  engleski veleposlanik u BiH Graham S. Hand je kardinalu Puljiću u jednom razgovoru otvoreno rekao: Hrvati se moraju asimilirati ili nestati! Nakon toga su, bez potpore Pantovčaka i Banskih dvora, usprkos prijetnjama iz međunarodne zajednice, hrvatske političke elite zaigrale na SVE ili NIŠTA, okupljajući većinu hrvatskih zastupnika izabranih na svim razinama, od općine, preko županijskih skupština i federalnih domova do BiH parlamentarne Skupštine, u Hrvatski Narodni Sabor, ćije utemeljene su pozdravili bisukupi BK BiH i osobno kardinal Puljić. Međutim, do danas, ni samim sudionicima tih procesa, nije jasno što se htjelo slijedećim korakom – Hrvatskom Samoupravom. Je li  Samouprava trebala poslužiti (samo) kao lakmus papir ukupnih odnosa u BiH, kao provjera realne snage dvaju suprotstavljenih koncepcija: velikobošnjačke, unitarističke politike pod 'građanskom' maskom i hrvatskog, 'nacionalističkog', zapravo očajničkog krika domaćoj i svjetskoj javnosti, vapaja malobrojnijeg, na propast i nestanak osuđenog naroda? Ili je Hrvatskoj Samoupravi, kao ipak nedomišljenom političkom projektu, nedostajalo samo malo čvršće vodstvo i spremnost na veću osobnu  žrtvu svih radi postizanja općeg, narodnog dobra?

Nakon nasilnog upada u Hercegovačku banku (6. travnja je prošlo točno deset godina), temeljem, kako se kasnije pokazalo, lažnih konstrukcija bošnjačke obavještajne službe AID, nakon smjene i progona desetaka hrvatskih političara, predstavnici međunarodne zajednice su preko američkog i engleskog veleposlanika u BiH, OHR-a, UN-a i OESS-a, te uz odobravanja  sluganskih vlasti u RH, nastavili proces dekonstituiranja Hrvata u Federaciji i u BiH. Malo što je ostalo od, ionako utopistički zamišljene, washingtonske Federacije i krhke daytonske konstrukcije  'mirne Bosne'. Bošnjački SDP je i danas, kao i početkom milenija, odabran kao katalizator pretvaranja Federacije u većinski, ekskluzivno bošnjački entitet. Samo su ovaj put, s hrvatske strane, umjesto Krešimira Zubaka i pokojnog Joze Križanovića, grobari hrvatske suverenosti i konstitutivnosti u Federaciji i u BiH, postali multietnički Lijanovići i prevrtljivi pravaši, spremni ne kao nekad „ZA DOM“, nego spremni prodati dom za fotelju. Bivši savjetnik za pravna pitanja u Distriktu Brčko, Mathew Parish, dobro uočava da „iako je SDP u Federaciji uspio napraviti umjetnu koaliciju s hrvatskim strankama, aritmetika državnog parlamenta im ne će dopustiti učiniti istu stvar na toj razini, bez potpore SNSD-a, HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Političari bosanskih Srba su dostatno jedinstveni oko toga da bi bilo političko samoubojstvo bilo koje manje srpske stranke koja bi pristala na savez sa SDP-om“. (www.transcoflict.com) A to onda može značiti trajnu blokadu BiH, sve do raspisivanja novih izbora.

VISOKI BOŠNJAČKI PREDSTAVNIČE, GO HOME!

Pokušavajući dati kakvu-takvu odstupnicu Visokom bošnjačkom (sic!) predstavniku Valentinu Inzku, kardinal Puljić kaže da Inzko samo „pjeva kako su mu drugi komponirali“. Tko bi mogli biti tI drugi dalo bi se zaključiti iz izjave drugog (zapravo očito prvog!) čovjeka OHR-a, Rodericka Moorea, koji cinično izjavljuje da su „Inzkove odluke u korist Hrvata u BiH“ (Dnevni avaz). Ni Moorea  ni one Hrvate koje je on iznajmio za odrađivanje prljavog posla pacificiranja Hrvata u BiH uopće ne zanima volja naroda iskazana na izborima. Kako izgleda klaunovsko kloniranje političara koji to nisu, zorno je posvjedočio zubar Jurišić izjavljujući kako on ne bi „pravio razlike između dvaju HDZ-ova, jer oni su odlučili ići skupa i to je legalno, ali nije legitimno, ali mislim da je tu Dragan Čović pogriješio što je cijeli proces povjerio Boži Ljubiću. Opet, s druge strane, možda je Čović i namjerno žrtvovao sudjelovanje u federalnoj Vladi zbog viših političkih interesa svoje stranke. Neosporna je činjenica da oni nisu željeli ući u Vladu FBiH i da sada to objašnjavaju nekakvim načelnim razlozima. Tko je imalo politički pismen zna da je politički interes i da ništa nije slučajno“!?? Kakav bi bio „viši politički interes“ izići na izbore, dobiti većinu glasova i onda „ne htjeti“ sudjelovati u vlasti, zubar nije objasnio. Ali je zato ex catedra, kao jučer gorljivi omladinski – danas zauzeti kršćanski aktivist, pokušao objasniti nekima iz Crkve što su zapravo htjeli reći: „- Katolička crkva je jedna ili jedina moralna vertikala u društvu. Jako je poštujem i razumijem njihovu stalnu zabrinutost za perspektivom čovjeka i društva u cjelini. Osobno mislim da Crkva nije u strahu, jer samo kršćanstvo je radost i nada, a nikako pesimizam i razočarenje. To bi trebali znati oni koji govore o tome i predstavljaju se kao veliki Hrvati i katolici. Crkva se zauzima za zajedništvo i protiv je dijeljenja, a to i sam dijelim mišljenje, ali jednostavno neki ne žele kompromis, odnosno oni megalomanski hoće sve. Kada to ne dobiju, onda se hvataju za Crkvu”. Tako nas je prosvijetlio drug Jurišić.

NITKO NEMA LEGITIMITET ZA PREDAJU I(LI) PRODAJU NACIONALNIH INTERESA

A koliko je Crkva razočarana protupravnim pravaškim prisvajanjem fotelje predsjednika F BiH, očitovano je nepozivanjem ilegalnog predsjednika Federacije, Živka aka Ante Budimira na biskupsko ređenje prvog vojnog Ordinarija u BiH, mons. Tome Vukšića. Kad već nije pozvan u Mostar, Budimir je otišao na predizbornu tribinu HSP-a u Osijek pod nazivom: NE u EU!, misleći valjda kako nitko iz HSP-a u Hrvatskoj nije čuo izjavu predsjednika HSP-a BiH, danu medijima samo dan uoči te tribine da bi “neulaženje BiH u Europsku uniju bi bilo smrtni udarac Hrvatima u BiH, ali i drugim narodima”.  Srb i Đapić “u klin”, Jurišić i Budimir “u ploče”! Jurišića bih još I nekako mogao shvatiti kao čovjeka koji za desetak godina u politici jednostavno nije uspio naučiti značenje temeljnih politoloških termina, ali nikako ne razumijem potporu najprije Ante Đapića a onda I Danijela Srba sestrinskom HSP-u BiH, potporu gaženju temeljnih narodnih prava, potporu potpunom ignoriranju većinske volje Hrvata u BiH, nespretnim pokušajima umanjivanja izbornog rezultata dvaju HDZ-a. Na koncu, nije se možda ni čuditi onima koji su I sami u Hrvatskoj već isprobali najrazličitije koalicije od SDP-a do SDS-a!?

Ovom kritikom HSP-ovaca I za, uistinu duboku krizu vlasti u Federaciji , nedoraslih “nižih činovnika” američke administracije, ne želim onima koji su dobili glasove naroda unaprijed opravdati svaki potez. Zapravo, dobro poznavajući većinu dužnosnika jednog i drugog HDZ-a u BiH, pretpostavljajući daljnji pritisak međunarodne zajednice i oduzimanje ‘bijelih figura’ iz Čovićevih I Ljubićevih ruku, slutim mogući truli kompromis, kojeg sam odmah nakon izbora najavio: pristajanje na nesudjelovanje u vlasti Federacije kompenzirano ministarskim mjestima pa i mjestom predsjednika Vijeća Ministara BiH. Međunarodnu zajednicu ionako ne zanima rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja nego samoupravljiva i samoodrživa, cjelovita i nedjeljiva, iako de facto već podijeljena, Bosna I Hercegovina. EU planira Inzka izmjestiti u Beč, ostaviti mu velike bonske ovlasti i još veću briselsku plaću, a u Sarajevo uputiti svog Specijalca kojemu će svakako biti lakše manipulirati s politički nepismenim Jurišićem i lako ucjenjivim Budimirom, nego s onima koji imaju stvarni legitimitet.

Ljubić i Čović pak moraju znati da, ako se žele razlikovati od mesarsko-zubarskog pristupa politici,  nemaju potpisano bianco-povjerenje naroda za bilo što osim dosljedne i ustrajne borbe za puni ostvaraj nacionalne slobode i potpuno ustavno-pravno i stvarno izjednačavanje s druga dva naroda u višenacionalnoj zajednici Bosni i Hercegovini!

U slučaju “trulog kompromisa” sva tri HDZ-a i oba HSP-a, ne trebaju se radovati ni predstavnici međunarodne zajednice ni velikobošnjački unitaristi. Jer, tek tada nastupa nova politička snaga koja je najbolje artikulirana u nedavnim  javnim nastupima mladih, neucjenjivih i nepotkupljivih hrvatskih vrhunskih intelektualaca dr. Dražena Pehara (BHTV) i dr. Nine Raspudića (HTV).

Ivan Baćak