INTERVJU:Željka Markić-predsjednica stranke Hrvatski rast:„Hrvatski birači moći će konačno reći: Imali smo za koga glasovati!“
travanj 3rd, 2011 
Budući da je cilj Pokreta Hrast izlazak na parlamentarne izbore osnovana je i stranka na čelu koje ste Vi kao predsjednica. Koji su vaši ciljevi i što ćete ponuditi hrvatskim građanima?Hrvatski rast kao pokret koji okuplja brojne udruge, stranke i pojedince konačno će osigurati da velik dio hrvatskih građana konačno može glasati za ljude koji su njihovi istinski predstavnici.Veliki dio glasača na nekoliko proteklih parlamentarnih i predsjedničkih izbora nije imao nikakv izbor – mogli su ili glasati za manje zlo ili ne glasati. To će se na ovim parlamentarnim izborima promijeniti.
Kao što ste i sami rekli, pokret za Hrvatski rast registrirao je i istoimenu stranku koja će izaći na izbore u svih dvanaest izbornih jedinica. Tko će kandidati na izbornim listama odredit će glasači kroz sustav predizbora. Na taj ćemo način omogućiti da u hrvatski sabor uđu nove, poštene i sposobne osobe koje su odgovorne svojim biračima, a ne nekome u svojoj stranci čijom su milošću dospjeli na izbornu listu. Hrast će osigurati da vrijednosni sustav većine Hrvata – koji, između ostalog, uključuje zaštitu i promicanje obitelji, domoljublje, samopoštovanje i solidarnost zaživi i na državnoj razini kroz ljude koji su svojim životom izvan politike pokazali da se znaju brinuti za opće dobro.
Kako bi ocijenili današnju političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj?
Što se tiče političke situacije – ona je onakva kakav je i velik dio ljudi koji sudjeluju u politici.
Politikom u Hrvatskoj dominiraju arogancija, iskompleksiranost i nesposobnost.
Gospodarska situacija je također odraz nesposobnosti političara. Da, postoje i objektivni, izvanjski čimbenici koji su doprinijeli današnjoj gospodarskoj krizi, no oni su samo ubrzali razvoj događaja. Što reći o neproglašavanju gospodarskog pojasa u Jadranskom moru – da jedna država odluči dopustiti drugoj da bez ikakve nadokande iskorištava njezina prirodna bogatstva? Ili o tome da se ne podupire brodogradnja u zemlji koja ima više od tisuću otoka do kojih će se, vjerojatno, barem još neko stoljeća, dolaziti brodovima. Ili da se ne otkupljuju prvorazredni poljoprivredni proizvodi hrvatskih zemljoradnika, a uvoze se trećerazredni iz dalekih zemalja. Ili da se troši više nego što se zaradi. Ili da je Hrvatska po ulaganju u obrazovanje odraslih na jednom od najnižih mjesta europske ljestvice. Kad bi bilo tko od nas upravljao svojim obiteljskim budzetom na način na koji političari upravljaju državnim, brzo bismo ostali bez ičega.
Podržavate li prosvjede i prijevremene izbore, i smatrate li da bi prosvjedi mogli eskalirati?
Podržavam pravo građana da izraze svoje nezadovoljstvo na miran i pristojan način. Hrvati su proveli desetljeća u komunističkom režimu koji im nije dozvoljavao izražavati svoje mišljenje u javnosti, dobro je da je to danas to moguće. Najveće prosvjede u Hrvatskoj organizirali su branitelji i oni su se dosad, unatoč jako velikom broju sudionika, odvijali u redu i miru. Vjerujem da će i dalje biti tako.
Hrast se zalaže za očuvanje i razvoj hrvatskoga nacionalnog identiteta. Kako i na koji način, s obzirom na globalizacijske procese mislite zaštiti nacionalni identitet?
Nacionalni identitet temelji se na doprinosima kulture, vjere, znanstvenih, političkih i gospodarskih postignuća brojnih naraštaja. Jedna od teljemnih uloga države je zaštita nacionalnog identiteta. Identitet nije neka stvar za jednokratnu upotrebu, već je trajna vrijednost, pa se u nju treba trajno ulagati. Jedan od načina za to je kvalitetno obrazovanje, ulaganje u ljude koji će taj identitet nositi kroz 21. stoljeće. Kad dobro poznajemo svoju povijest, kulturu, jezik tada na njih možemo biti i ponosni te se kao ravnopravni partneri uključivati u globalizacijske procese koje tada možemo kritički sagledavati štiteći svoj identitet.
Kako ocjenjujete hrvatsku vanjsku politiku i kakav je vaš stav oko ulaska Hrvatske u EU?
Hrvatska vanjska politika je u značajnoj mjeri nedorečena i neaktivna. Hrvatska ima značajne potencijale u vanjskoj politici zbog svoga položaja i ugleda. Hrvatska može nuditi drugima rješenja, a ne konflikte, može biti kreativni izvoznik mira i tolerancije, vrijednosti koje su danas posebno tražene. Hrvatska ima svoje mjesto u EU, a kako će konkretno realizirati svoju poziciju ovisi u velikoj mjeri o njoj samoj. Samo članstvo u EU treba se temeljiti na jasnim informacijama o tome što se daje i što se dobiva. Međutim, dugoročno Hrvatska treba koristiti svoje mogućnosti na najbolji način, suvereno odlučivati o dobrobiti svojih građana, a ne dopustiti ili težiti tome ili se oslanjati na to da će netko drugi to učiniti pored nje ili umjesto nje.
Koju poruku prema vašem mišljenju Republika Srbija šalje Hrvatskoj, ali i BiH, podižući optužnice protiv branitelja?
Republika Srbija pokušava relativizirati krivnju i odgovornost – političku i materijalnu – za osvajačke ratove koje je vodila u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najveći dio srpskih političara ponaša se kao da je Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1991. i 1992. godine pogodio cunami, prirodna nepogoda za koju nitko nije odogovoran. Istina je da je to bio dobro organiziran rat u kojem je višestruko nadmoćna srpska vojska okupirala i etnički očistila tuđe teritorije sustavno vršeći ratne zločine pod vodstvom Miloševića i drugih političara izabranih na demokratskim izborima. Naravno da iz toga treba proizaći i pravna i financijska odgovornost Republike Srbije, što se nastoji izbjeći. Situacija u kojoj se srpsko pravosuđe usuđuje podizati optužnice protiv branitelja Vukovara na temelju njihovih priznanja iznuđenih mučenjem u srpskim logorima doista je navjerojatna. Pokušajte zamisliti što bi se dogodilo da je, recimo, Njemačka nakon Drugog svjetskog rata počela podizati optužnice protiv preživjelih zatočenika Auschwitza (cijeli je Vukovar, sa ženama, djecom, starcima i braniteljima bio upravo to, veliki srpski logor). Od ovog sramotnog ponašanja srbijaskih političara, jedino je sramotnija mlakost hrvatskih političara, osobito predsjednika Josipovića. Pa zar doista nema donje granice? Zar podizanje optužnice protiv jedne Vesne Bosanac nije razlog za reći: „Sada je dosta“?
Presude hrvatskim generalima očekujemo 15 travnja o.g. Kakvu presudu očekujete i kakav je vaš stav prema Haaškom sudu?
Haški je sud politički sud - to je u razgovoru za Heral Tribune još prije nekoliko godina potvrdio i Geoffrey Nice, Miloševićev tužitelj, a na isti ga je način okaraktrizirao i Graham Blewitt, zamjenik glavne tužiteljice. Takav, politički sud će presuditi ono što od njega zatraže oni koji ga financiraju, a to su zemlje članice Vijeća sigurnosti predvođene Velikom Britanijom.
Jedina pravedna presuda hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču je da su nevini.
Prema vašem programskom polazištu stoji da su između ostalog i životni gospodarski izvori nacionalno dobro te ih nitko ne može otuđivati i rasprodavati. Kako komentirate gospodarsku politiku koja se svih ovih godina provodila?
Raspadom tržišta bivše države i gubitkom veza sa nekim do tada tradicionalnim tržištima došlo je do urušavanja dijela gospodarske strukture. Uslijedilo je osamostaljenje, rat i ratna razaranja, period pretvorbe i privatizacije koji nije iskorišten za gospodarski iskorak i stvaranje nove gospodarske strukture, već se odvijao bez jasne vizije, a često i kriminalno. Tu su do izražaja došle brojne slabosti od kojih su mnoge naslijeđene (kao niska produktivnost, nedostatak profesionalnog upravljačkog osoblja, neizgrađene pravne institucije), ali i niz novostvorenih (kao rješavanje problema poduzeća ranim umirovljenjem, neutemeljeno gašenje proizvodnih tvrtki, bujanje administracije, prodaja monopola, izostanak investicija u pojedinim sektorima). Nastavljeno je brzim i nepromišljenim zaduživanjem u vrijeme niskih kamata i još uvijek relativno niske zaduženosti zemlje, ali sredstva su usmjeravana u previsoku državnu potrošnju i investicije koje su bile ili potpuno promašene ili sa dugim periodom povrata ulaganja. Također, da bi se namirila neumjerena potrošnja prodane su bez vizije neke ključne tvrtke. To je dovelo do sadašnjeg stanja tehnološki zapostavljenog gospodarstva, visoke birokratizacije i ovisnosti o državi te alarmantnog stupnja zaduženosti. Vrhunac svega je raširena korupcija neslućenih razmjera. Takav pristup gospodarstvu koji se temelji na odsustvu morala i odgovornosti, značajno većoj potrošnji od proizvodnje, trošenju nezarađenog, zaduživanju s jedne i privilegijama s druge strane dugoročno neodrživ. Teret pogrešnih odluka i izostanka potrebnih odluka danas snosi najveći broj građana Hrvatske. Niz loših poteza ne smije se nastaviti daljnjom rasprodajom ključnih prirodnih bogatstava i imovine. Odgovorno upravljanje raspoloživim izvorima ključno je za gospodarski i društveni zaokret nakon ovih izbora.
Svjetonazorska i vrijednosna polazišta temeljite na humanističkim i kršćanskim načelima. Kako komentirate pad povjerenja prema Crkvi od 23 posto, i pokazuje li Crkva po vama dovoljno socijalne osjetljivosti?
Da bih mogla komentirati anketu, prvo bih trebala znati koja ju je agencija provela te je li provedena u skladu s pravilima struke. Moj oprez proizlazi iz činjenice da se u Hrvatskoj katkad ankete koriste kao političko oružje, a ne kao sredstvo analize i procjene. Osobito u izbornoj godini. Katolička crkva izložena je sustavnim, neargumentiranim napadima velikog dijela medija koji uporno prešučuju sve dobro koje je ona činila i čini za hrvatski narod i senzacionalistički samo pronalaze njezine negativnosti. Tako deseci tisuća požrtvovnih svećenika, redovnika i redovnica, biskupa koji osobno žive zavjete siromaštva, brinu o bolesnima, slabima, nezaštićenima te skrbe o duhovnom životu nekoliko milijuna Hrvata lako padnu u zaborav uslijed medijske kampanje protiv fasade od oniksa o kojoj se novinar nije potrudio doznati niti temeljne činjenice.Što se tiče socijalne osjetljivosti, ako postoji socijalno osjetljiva institucija u Hrvatskoj onda je to upravo Katolička crkva.
Kakav je vaš stav prema pripadnicima drugačije seksualne orijentacije?
Pretpostavljam da mislite na homoseksualce.Poštujem svaku osobu, bez obzira na njezinu političku, vjersku, spolnu ili neku drugu orjentaciju. No, kritički prosuđujem različita ponašanja i držim da, vrlo često agresivna, nastojanja manjinskih, radikalnih homoseksualnih udruga koje žele potpuno izjednačiti vrijednost heteroseksualne i homoseksualne veze nisu dobra za društvo. Isto tako, apsolutno se protivim tome da homoseksualni parovi usvajaju djecu. Mislim da je takvo namjerno stavljanje djece u eksperimentalne uvijete odrastanja potpuno neetično.
Vrlo malo se zna o vašim aktivnostima, pa se stječe dojam da ste zatvoreni prema javnosti. Kako to objašnjavate?
Istina je da imamo pune ruke posla – u proteklih smo nekoliko mjeseci obavili jako velik posao - osnovali koordinacije u svim izbornim jedinicama, pokrenuli svoj portal, kontakirali tisuće članova udruga i političkih stranaka koje su sastavnice našeg pokreta, održali tribine po cijeloj zemlji. Hrvatski rast vam mnogo radi i malo priča. Ali za razgovor ćemo uvijek naći vremena.
Prema zadnjim anketama da su danas izbori,nikada nije bio veći postotak neodlučnih birača. Vidite li tu svoju šansu i kako ćete je iskoristiti?
Apsolutno. Nakon ovih izbora, velik dio, inače neodlučnih birača, moći će reći da su konačno imali za koga glasati.
Kako ocjenjujete službenu politiku Hrvatske prema BiH?
RH je prema svom Ustavu dužna posebno brinuti o Hrvatima izvan domovine, a kao potpisinica Daytonskog sporazuma dužna pratiti i osigurati njegovo provođenje, makar ne bili s njime u cjelini zadovoljni. Danas smo svjedoci da se i ono malo što je pozitivno u njemu narušava i osporava. Hrvatska je Hrvatima u BiH doduše pružala stanovitu potporu u području znanosti, školstva i kulture, ali je posve izostala politička potpora u bitkama koje Hrvati vode za (Daytonom zajamčenu) ravnopravnost, odnosno otpor Hrvata u BiH da budu pretvoreni u manjinu. Trenutno kršenje ustava i zakona jedne europske države od strane Visokog predstavnika i kršenje prava jednog cijelog naroda predstavlja prvorazredni politički skandal. Neugodno mi je zbog samo deklarativne potpore Hrvatske.
Vidite li rješenje za nacionalno pitanje Hrvata u BiH?
Bez vlastite, samostalne uprave u svim hrvatskim područjima u BiH, nacionalno pitanje Hrvata u BiH ne će biti riješeno. Izlaza su dva: stvaranje hrvatskoga eniteta koji osim Hercegovine obuhvaća i bosansku Posavinu, bez teritorijalnog kontinuiteta ili s kontinuitetom preko hrvatskih područja u srednjoj Bosni, te drugi : kantonizacija cijele Bosne i Hercegovine, što pretpostavlja nestanak sadašnjih dvaju entiteta, odnosno sveuobuhvatnu reviziju Daytona. Zaključno: ili tri entiteta ili nijedan. Sadašnja situacija je za Hrvate najgore moguće rješenje, to više što zadnji potezi “međunarodne zajednice” djeluju zlokobno.
Željka Markić
Rođena u Zagrebu, završila klasičnu gimnaziju, a zatim i studij medicine. Od 1990. do 2007. godine radila u sredstvima javnog priopćavanja (kao ratni izvjestitelj 1991/92. godine za HRT, a zatim za BBC, NBC, RAI II te kao urednica dnevnika i vijesti na Novoj TV od 2004. do 2007. godine). Od 2008. potpredsjednica udruge GROZD te predsjednica udruge Obiteljsko obogaćivanje koje se bave promicanjem obiteljskih vrijednosti kroz konkretne programe i akcije. Jedna od osnivača udruge Marijini obroci Hrvatska te član upravnog odbora te organizacije (Mary’s Meals) sa sjedištem u Velikoj Britaniji koja svaki dan hrani više od 525 000 djece u najsiromašnijim zemljama svijeta. Danas radi kao direktorica privatne tvrtke sa sjedištem u Zagrebu. Udana je za dr. Tihomira Markića, specijalista urologije s kojim ima 4 sina.
Posted in Politika 
Primjedbe