HODAKOV KATASTROFIČNI SAN

'USNUO SAM RUŽAN SAN'

Kakav Vukovar ili Dresden! Ovakvo granatiranje svijet još nije vidio

Budući smo izgubili rat, Slovenci osnivaju svoju vojnu bazu na sv. Geri u Hrvatskoj. Hrvatska se mora odreći primjene gospodarskom pojasa i prihvatiti ZERP tako da nam Talijani godišnje polove u našem moru i do 200 milijuna eura vrijednosti ribe. Hrvatska, iskompleksirana izgubljenim ratom, mora pristati na arbitražu...

Ovih sam dana sanjao katastrofičan san. Ujutro sam se probudio sav u znoju, prestrašen i sretan kad sam shvatio da se srećom radilo samo o ružnom snu. Moj san vratio me u 1995.g., kad je Hrvatska bila prihvatila Plan Z4 i u političkom smislu izgubila rat. Nizali su se agresori kako ulaze kao ministri i potpredsjednici u hrvatsku Vladu, pobjednica Srbija kazneno progoni branitelje Vukovara i drugih hrvatskih mjesta, dr. Vesnu Bosanac danima se saslušava zlog navodnih ratnih zločina koje je počinila kad su ustaše napale taj grad na Dunavu. U snu vidim i ogorčene pobjednike jer je njihov heroj Šljivančanin “nepravedno” dobio pet godina zatvora jer je branio grad od najezde ustaša. Istaknuo se na legendarnoj Ovčari. Nadalje vidim kako pobjednici zajedno sa Hrvatima slave Dan ustanka u Srbu. Bratstvo i jedinstvo dvaju naroda i napredne inteligencije na čelu s Denisom Kuljišom, Igorom Mandićem i Jelenom Lovrić. Počinje lov pobjednika za ratnim zločincima u Hrvata. Neki su već pohvatani, a neki (kao general Gotovina) su još u bijegu. Tako mu i treba kad je izgubio rat. Stipe Mesić umirovljuje poražene hrvatske generale kao što je to bio običaj imperatora i u starom Rimu. Mesić pri tome pakira i šalje u Hag tone dokumenata koji će konačno dokrajčiti mrskog mu Tuđmana i sve one koji su mu pomagali u separatističkim namjerama. U tim dokumentima naročito bode u oči “divljačko” granatiranje grada heroja Knina. Tom prigodom čak je poginuo i jedan civil.
Domoljub Kuljiš
Kakav Vukovar ili Dresden! Ovakvo granatiranje svijet još nije vidio. Budući smo izgubili rat, Slovenci osnivaju svoju vojnu bazu na sv. Geri u Hrvatskoj. Hrvatska se mora odreći primjene gospodarskom pojasa i prihvatiti ZERP tako da nam Talijani godišnje polove u našem moru i do 200 milijuna eura vrijednosti ribe. Hrvatska, iskompleksirana izgubljenim ratom, mora pristati na arbitražu oko Piranskog zaljeva, i to takvu koja je sastavljena točno po ukusu Slovenaca. Za Uskrs u Istri pjeva Momčilo Bajagić Bajaga koji je za vrijeme rata svojim koncertima održavao moral ratnim pobjednicima, četnicima i JNA. Sad mu Istra sa zahvalnošću uzvraća. Da su slučajno Hrvati pobijedili u ratu, u Istri bi možda jednog dana pjevao i Thompson.
Po čitavoj Hrvatskoj odvijaju se serije suđenja za ratne zločine. Pripadnike specijalne policije u predmetu Grubori i pripadnike Sedme gardijske brigade, tzv. pume, u predmetu Maestral Županijski sud u Zagrebu neoprezno, nakon 15 mjeseci pušta na slobodu. Zato uvijek budni Vrhovni sud Hrvatske odmah ih vraća natrag u pritvor i tako pokazuje da je Haški sud prema njemu čista “kamilica”. VSH je konzekventan. Mitar Arambašić osuđen je kao tobožnji ratni zločinac na dvadeset godina u odsutnosti. Tražio je ponavljanje postupka i VSH, dosljedan kakav već je, ukida mu pritvor, siguran kako se radi o časnom čovjeku koji će doći na ponovljeno suđenje i dokazati kako se radilo o velikom nesporazumu. Međutim, nesporazum se nastavlja. VSH vjeruje Mitru, ali Mitar ne vjeruje VSH i dade petama vjetra. Javlja se iz Kanade i zahvaljuje VSH na povjerenju te obavještava suca Nevena Kambija da je u Kanadi u međuvremenu ishodio status političkog izbjeglice. Stvarno ružan san!
U snu mi netko govori da u Hrvatskoj ima bar tisuću raznih braniteljskih udruga koje su sve međusobno posvađane i razjedinjene, da vlast skida gače pred svim niže rangiranim EU činovnikom, i da se za razliku od hrvatskih političara našao krajnje neodgovorni mađarski premijer Orban koji je pohvalio Tuđmana, njegovu politiku i Hrvate općenito. Žestoko mu se suprotstavio samo “istinoljubivi” domoljub Denis Kuljiš i to više fizičkom masom negoli intelektom i argumentima. Ali, Mađare baš boli glava za neko zlurado piskaralo! Bilo je u tom mom kaotičnom snu svega i svačega! Ako bi se neki naivac počeo uzrujavati i tvrditi kako to nije nikakav san već naša turobna java iliti zbilja, da taj san svaki dan doživljavamo oko sebe i da je to ista stvar koju Hrvati već godinama proživljavaju, onda mu treba citirati Oscara Wildea koji je jednom rekao: “Bigamija znači imati jednu ženu previše, a monogamija je ista stvar!”
Fanatični srbofil MacShane
Sada, nakon haške presude, neki ne vjeruju da nam već dvadeset godina Velika Britanija baca klipove pod noge i da joj je strateški cilj prisiliti EU članice da nas ne prime u EU dok to ne bude u stanju i Srbija. Hrvatska je uhvatila Gotovinu, a Srbi od hvatanja Mladića i Hadžića nisu napravili niti “H”. O tome već javno pišu i govore i Nijemci, Mađari i Poljaci, ali Jutarnjem listu su to sve samo ružne insinuacije. Tako cijelu priču započne prvo glavni urednik, uvaženi suradnik službi, Mladen Pleše, potom to razrađuje gurman Davor Butković, a na kraju zadnji glanc dade netko iz britanskog veleposlanstva. Njihova je uvjerljivost pisanja na razini onih koje, kad ih uhvate u krađi u robnoj kući oni nonšalantno dobace: “Tko? Ja! Ma hajte, molim vas!” Moram priznati da sam i ja vjerovao u tu teoriju zavjere sve dok nisam pročitao što o Hrvatskoj misli bivši britanski minister MacShane. Časni minister, koji je u Britaniji optužen za kriminal i kojem je BBC otkazao poslovni odnos jer se lažno predstavljao, komentirao je ovih dana presudu o Anti Gotovini. Tako časni MacShane kaže: “Gotovina je heroj jednako kao i Nijemci koji su masakrirali nedužne ljude u Lidicama u češkoj i Rusi koji su poubijali poljske časnike u Katinu. Izdao je svoj narod i katoličku vjeru, a zatim se kukavički sakrivao od pravde.” I tako taj žestoki protivnik brzog pristupa Hrvatske EU “bistro i objektivno” uspoređuje smaknuće 40.000 poljskih časnika 1943.g., od strane NKVD-a u Katinskoj šumi s Gotovininim granatiranjem Knina u kojem je poginuo već opjevani jedan srpski civil koji će vjerojatno uskoro dobiti i spomenik u Kninu. Kad će dobiti spomenik poginuli branitelji Vukovara, pobijeni ranjenici na Ovčari, pobijeni Škabrnjani, i ini drugi Hrvati, o tome naravno MacShane niti što misli niti sudi. Taj fanatični srbofil ima sitnih problema jer ga je suspendirala njegova Laburistička stranka zbog lažnih računa pomoću kojih je pronevjerio 125.000 funti i zato se protiv njega vodi kazneni postupak. Sad mi je jasno da Britanci zaista nemaju ništa protiv Hrvatske jer da imaju onda bi za njenu kompromitaciju izabrali neku bolju moralnu vertikalu od ovakvog propalog i smušenog hrvatofoba. Regan je jednom plasirao tezu o njihovim i našim kurvinim sinovima. Denis MacShane sigurno nije naš “kurvin sin”. Oscar Wilde je jednom napisao: “Opasno je biti iskren ako nisi glup!” No, našem Denisu stvarno ne prijeti nikakva opasnost!
Spomenik kapetanu Draganu
Prije objavljivanja presuda u Hagu javile su se tzv. nevladine, a u stvari protuhrvatske udruge kao što su Documenta, Gong, Delfin, BaBe, Centar za mirovne studije i Pusićev Građanski odbor za ljudska prava. Pompozno su i pretenciozno upozorile Hrvate na to koliko još tisuća hrvatskih ratnih zločinaca baulja neuhvaćenih po Hrvatskoj. Opterećeni jasenovačkim sindromom napuhavanja žrtava, barataju cifrom od preko 600 poubijanih civila nakon Oluje iako je to broj svih poginulih u toj operaciji. Po njima izgleda da je Hrvatska vodila rat samo protiv civila koji su tek tu –i – tamo ispaliti pokoji “zvončić” na hrvatsku vojsku. Zgražaju se nad 100.000 izbjeglih civila, a kao zmija noge kriju podatak o 380.000 izbjeglih Hrvata iz vlastitih domova, o 15.000 mučki ubijenih i o svim spaljenim, razrušenim i opljačkanim kućama, crkvama, školama i kulturnim objektima Hrvata u vlastitoj zemlji. Kad se koja od tih protuhrvatskih udruga oglasila o četničkom klanju u npr.: u zaseoku Sertić poljana na Plitvicama, gdje su bile sve kuće spaljene i u njima su živi izgorjeli svi starci i starice koji nisu mogli pobjeći. Nikada nisu čuli ni za Saborsko, selo dugo 10tak km gdje su također bile sve kuće opljačkane i sravnjene sa zemljom. Volio bih da široka “humana” duša Vesne Tešerlič obuhvati i tu hrvatsku, ličku sirotinju koja je nedužna ostala bez ičega. Njezin interes za Liku do sada se pokazao samo kao likovni izazov. Kad je nedavno bio otvoren spomenik Juri Francetiću u Slunju, ona je već drugi dan dojurila i rezolutno zatražila da se odmah ukloni takva estetska rugoba. Da je tamo bio slučajno otkriven spomenik kapetanu Draganu, Vesna bi se vjerojatno založila da na otvorenje dođu svi političari od Josipovića, preko Kosorice do Bebića. Kad su svi navedeni mogli doći u Srb na obilježavanje dana četničkog ustanka, onda mogu doći i na otvorenje spomenika kapetanu Draganu. I tako su nevladine udruge postavile nezgodna pitanja ovoj državi. Arapska poslovica kaže: “Kad budala postavi pitanje, sto mudraca ne mogu na njega odgovoriti!”

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca