HDZ I SDP NE ĆE MOĆI SASTAVITI NI 'VELIKU KOALICIJU'
HDZ i SDP ne će imati dostatno ruku ni za ''veliku koaliciju''
Još nitko nije ni naznačio kad bi izbori mogli biti, ali kako kod nas sve ovisi o sugestijama, prijedlozima, kritikama, podvalama ili pohvalama iz EU, logično bi bilo da, dok se tinta na potpisu o dovršetku pregovora s EU i ne osuši, vlast i opozicija kukurijekanjem najave izbore koje kao da svi jedva čekaju. Vlast jer je svjesna da se ne može iznijeti s problemima: od rješavanja dugo skrivanih zločina još iz onog rata, do jadne, frustrirajuće i ponižavajuće pozicije u obrani braniteljskih prava i časti pred pravosudnim tijelima susjednih država. Otužna diplomacija, zbunjeni obavještajci, a državna vrhuška se ne prestaje smješkati, šireći okolo jadnu sliku o nekad ponosnom narodu i državi koja je, odmah po priznanju pokazala sposobnost obrane od svake ugroze. Koliko li je branitelja, pa i onih koji se nisu u svemu slagali s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, uzdahnulo ovih dana za „danima ponosa i slave“.
Opozicija ne nudi ništa novo ni drugačije. Zlurado se smješkaju svakom novoprivedenom hadezeovcu u remetinečku akademiju, svjesni da su se i SDP, HNS, HSLS financirali preko svojih FIMA MEDIA, s manje ili više umijeća prikrivanja opranih pozajmica, darovnica itsl. iz ove ili one osiguravajuće kuće, iz jednog, drugog ili trećeg javnog poduzeća, čekajući dan kad će se i lijevo krilo ionako pretijesnog zatvora početi prepunjavati. Osim toga, svjesni su da preuzeti vlast nakon tolikih novih zaduživanja, nakon ili neposredno prije presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, netom prije presude Hrvatima Herceg-Bosne, Praljku i ostalima, baš i nije neki izazov, nešto zbog čega bi se isplatilo preorati Hrvatsku u kampanji. Bit će dostatno pomalo jedni druge prozivati, čak se i između se napadati pa i vrijeđati, ali nikako ne otvarati dubinska pitanja iz prošlosti, još manje iz budućnosti.
Neki dan se tako čak i Josip Đakić usudio nešto promrljati protiv premijerke, a evo se i general Dečak sjetio da je na čelu, ne samo lovaca, nego i najbrojnije braniteljske udruge, pa je priupitao odgovorne u Vladi jesu li svjesni što bi mogla značiti presuda Hrvatima iz BiH kao dijelu „zajedničkog zločinačkog poduhvata“. Lovačke priče priča i Hebrang, kojeg se svako malo nastoji prikazati HDZ-ovim jastrebom (bez kljuna, da ne spominjem druge organe) i Jovanović koji je valjda žrtvovan za prihvatljiviji imidž, inače i među simpatizerima SDP-a, nesimpatičnog Milanovića. Hebrang brani Šeksa samo zato jer zna da je Bebiću odzvonilo, a Jarnjak se već samo-umir(ov)io. Sanader piše politička sjećanja EX PONTO, a Milanović ne piše ništa. Jer ne zna pisati. Ionako čita govore malog Račana, Ivana. Samo Karamarko nešto radi, ali nitko ne zna i ne smije pitati što. Tužno da tužnije teško može biti!
„DOK NAM HRAŠĆE BURA VIJE...“
Na godišnjicu smrti pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Zagrebu se javnosti predstavio novi politički pokret, Hrvatski rast – Hrast. Bivši predsjednički kandidati: dr. Jurčević, dr. Tuđman, dr. Šeparović, Ledić, utemeljitelji HDZ-a, „stranke opasnih namjera“, predstavljeni Hrvojem Hitrecom, Obiteljska stranka Ivice Relkovića, Hrvatska Republikanska Zajednica Marcosa Ostojića, HKV, Udruge: GROZD, HOD, ISTINA, „Gabrijel“, „Hrvatski pleter“, Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti, te predstavnici studentskih organizacija, političkih zatvorenika, braniteljskih zadruga i udruga bi, sudeći po prvom, iznimno posjećenom skupu u Splitu, mogli označiti početak rađanja istinske alternative stranačkim oligarhijama esdepeovsko-hadezeovskog (ne)moralnog političkog kruga. Ako se Hitrecu, Jurčeviću, Tuđmanu, Relkoviću, Ostojiću, Nurnbergeru, Ladičiću, Ursiću, Tomaševiću, Raspudiću, priključe, kako se očekuje Ruža Tomašić, Z. Bušić i HSP AS, pojedinci iz vrha druge dvije pravaške stranke, odvjetnici Jonjić i Hodak, pojedini vrhunski stručnjaci iz izvandomovinske Hrvatske, kao dr. Pavuna i dr. Đikić, te neki mlađi sveučilišni profesori sa zagrebačkih, splitskih, zadarskih i osječkih fakulteta, uz pratnju Gibonia, M. P. Thompsona, T. Orlića... mogli bismo očekivati politički preokret i potpuno novi saziv Hrvatskog Sabora. U tom slučaju, i HDZ i SDP, zajedno sa svojim satelitima, odlaze u dugogodišnju opoziciju, a počinje polako teški oporavak hrvatskog gospodarstva, vraćanje ponosa braniteljima i radnicima, ispravljanje i uspravljanje hrvatske diplomacije, lustracija u diplomatskim, sigurnosno-obavještajnim i pravosudnim institucijama snaženje hrvatskih oružanih snaga i tek onda odluka, iskazana dvotrećinskom voljom naroda, o (ne)pristupanju EU.
Opozicija ne nudi ništa novo ni drugačije. Zlurado se smješkaju svakom novoprivedenom hadezeovcu u remetinečku akademiju, svjesni da su se i SDP, HNS, HSLS financirali preko svojih FIMA MEDIA, s manje ili više umijeća prikrivanja opranih pozajmica, darovnica itsl. iz ove ili one osiguravajuće kuće, iz jednog, drugog ili trećeg javnog poduzeća, čekajući dan kad će se i lijevo krilo ionako pretijesnog zatvora početi prepunjavati. Osim toga, svjesni su da preuzeti vlast nakon tolikih novih zaduživanja, nakon ili neposredno prije presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, netom prije presude Hrvatima Herceg-Bosne, Praljku i ostalima, baš i nije neki izazov, nešto zbog čega bi se isplatilo preorati Hrvatsku u kampanji. Bit će dostatno pomalo jedni druge prozivati, čak se i između se napadati pa i vrijeđati, ali nikako ne otvarati dubinska pitanja iz prošlosti, još manje iz budućnosti.
Neki dan se tako čak i Josip Đakić usudio nešto promrljati protiv premijerke, a evo se i general Dečak sjetio da je na čelu, ne samo lovaca, nego i najbrojnije braniteljske udruge, pa je priupitao odgovorne u Vladi jesu li svjesni što bi mogla značiti presuda Hrvatima iz BiH kao dijelu „zajedničkog zločinačkog poduhvata“. Lovačke priče priča i Hebrang, kojeg se svako malo nastoji prikazati HDZ-ovim jastrebom (bez kljuna, da ne spominjem druge organe) i Jovanović koji je valjda žrtvovan za prihvatljiviji imidž, inače i među simpatizerima SDP-a, nesimpatičnog Milanovića. Hebrang brani Šeksa samo zato jer zna da je Bebiću odzvonilo, a Jarnjak se već samo-umir(ov)io. Sanader piše politička sjećanja EX PONTO, a Milanović ne piše ništa. Jer ne zna pisati. Ionako čita govore malog Račana, Ivana. Samo Karamarko nešto radi, ali nitko ne zna i ne smije pitati što. Tužno da tužnije teško može biti!
„DOK NAM HRAŠĆE BURA VIJE...“
Na godišnjicu smrti pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Zagrebu se javnosti predstavio novi politički pokret, Hrvatski rast – Hrast. Bivši predsjednički kandidati: dr. Jurčević, dr. Tuđman, dr. Šeparović, Ledić, utemeljitelji HDZ-a, „stranke opasnih namjera“, predstavljeni Hrvojem Hitrecom, Obiteljska stranka Ivice Relkovića, Hrvatska Republikanska Zajednica Marcosa Ostojića, HKV, Udruge: GROZD, HOD, ISTINA, „Gabrijel“, „Hrvatski pleter“, Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti, te predstavnici studentskih organizacija, političkih zatvorenika, braniteljskih zadruga i udruga bi, sudeći po prvom, iznimno posjećenom skupu u Splitu, mogli označiti početak rađanja istinske alternative stranačkim oligarhijama esdepeovsko-hadezeovskog (ne)moralnog političkog kruga. Ako se Hitrecu, Jurčeviću, Tuđmanu, Relkoviću, Ostojiću, Nurnbergeru, Ladičiću, Ursiću, Tomaševiću, Raspudiću, priključe, kako se očekuje Ruža Tomašić, Z. Bušić i HSP AS, pojedinci iz vrha druge dvije pravaške stranke, odvjetnici Jonjić i Hodak, pojedini vrhunski stručnjaci iz izvandomovinske Hrvatske, kao dr. Pavuna i dr. Đikić, te neki mlađi sveučilišni profesori sa zagrebačkih, splitskih, zadarskih i osječkih fakulteta, uz pratnju Gibonia, M. P. Thompsona, T. Orlića... mogli bismo očekivati politički preokret i potpuno novi saziv Hrvatskog Sabora. U tom slučaju, i HDZ i SDP, zajedno sa svojim satelitima, odlaze u dugogodišnju opoziciju, a počinje polako teški oporavak hrvatskog gospodarstva, vraćanje ponosa braniteljima i radnicima, ispravljanje i uspravljanje hrvatske diplomacije, lustracija u diplomatskim, sigurnosno-obavještajnim i pravosudnim institucijama snaženje hrvatskih oružanih snaga i tek onda odluka, iskazana dvotrećinskom voljom naroda, o (ne)pristupanju EU.
Patrik Duvnjak
via KOMENTAR.HR
Primjedbe