Z. HODAK O MANOLIĆEVU'ČIŠĆENJU TERENA OD NEPRIJATELJA REŽIMA'
Kolumne 
Zvonimir Hodak Industrija ubijanja ili Manolićevo 'čišćenje terena od neprijatelja režima'
Zvonimir Hodak Industrija ubijanja ili Manolićevo 'čišćenje terena od neprijatelja režima'
S OVE STRANE REŠETAKA
Industrija ubijanja ili Manolićevo 'čišćenje terena od neprijatelja režima'
Mesić je konsterniran tvrdnjama da su komunisti počinili bilo kakve zločine. Za njega je to bio narodnooslobodilački rat, a komunisti su samo asistirali dočim su ubijeni bili samo banditi, naoružani mitraljezima i puškama. Prema njemu je valjda kod svakog ubijenog svećenika i časne sestre, a valjda i kod žena i djece nađen bar po jedan puškomitraljez.
Pišu naše novine kako su se hrvatski akademici vrlo oštro postavili prema aktualnoj gospodarskoj situaciji. Nude svoje recepte kako izaći iz nastale krize. Da bi pokazali kako ozbiljno misle organizirali su čak i okrugli stol o gospodarskim perspektivama Hrvatske, a kao glavnog gosta pozvali su i uglednog i uspješnog gospodarstvenika Stipu Mesića. On je napravio “velike stvari” u našem gospodarstvu samo se ja, uz sav misaoni napor, ne mogu sjetiti niti jedne jedine. Možda akademici vjeruju kako je on uspješan gospodarstvenik zato jer Hrvatsku i danas, kad više nije Predsjednik RH, dnevno košta 1.800 kuna što je u prošloj godini potrošio 800.000 kn, a adaptacija njegove rezidencije koštala je sve nas porezne obveznike preko 1.500.000 kn. Ako je suditi po ovim troškovima, onda je on uspješniji gospodarstvenik čak i od njegovog prijatelja Hrvoja Petrača. Kako je po nekim izračunima, šarajući po svijetu deset godina, potrošio vise od 100 milijuna kuna, a sve je to navodno radio – kako je u nedjelju izjavio na RTL – kako bi našim gospodarstvenicima otvorio vrata u svijet. Izgleda da su ga u stopu slijedili neki drugi koji su odmah svaka otvorena vrata zatvorili. Bože, trošiti tolike milijune samo za otvaranje i zatvaranje vrata stranih zemalja! Svaka čast hrvatskom biračkom korpusu koji je takvu sposobnu osobu dva puta izabirao za predstavnika zemlje mada su njegovi rezultati šetnji po svijetu vrlo mršavi!
Doista se postavlja pitanje tko je u svemu tome lud? Još je Samuel Beckett rekao: “Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine!”
Počela je prljava predizborna kampanja pod nazivom: “Razotkrijmo komunističke zločine od 8. maja pa nadalje!” Kako bi dao potporu rasvjetljavanju tog mračnog razdoblja koje je bitno pridonijelo kvaliteti zemlje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, predsjednik Josipović je inicirao povratak ulice 8. maja 1945., jer je to datum oslobođenja Zagreba. Kao i obično, u pravu je! Od tog dana “oslobođeno” je života oko 100.000 ljudi, staraca, žena i djece čije su kosti razbacane u tisuću i nešto grobnica diljem Lijepe naše. “Oslobođeno” je i 660 svećenika te 38 novinara. Tako je od tog značajnog datuma, 8. Maja 1945.g., bila inaugurirana nova djelatnost – industrija ubijanja ili kako to Manolić kaže “čišćenje terena od neprijatelja režima”. Čim je Karamarko izjavio kako je u tijeku policijska istraga, HRT se potrudio u jednu od svojih elitnih emisija pozvati objektivne i potkovane stručnjake da tu temu rasvijetle svekolikom puku. Tako se prvo pojavio Stipe Mesić, a potom Josip Manolić. Treći dan je napravljen propust jer se nije pojavio Josip Boljkovac. Navodno je nacionalna TV željela dovesti u Dnevnik i druge relevantne stručnjake, možda Simu Dubajića, Acu Rankovića i Vuka Brankovića, ali se ovi gosti ne bi mogli pojaviti iz objektivnih razloga mada bi sigurno poduprli tvrdnje gostiju koje je Dijana Čuljak uspjela dovesti pred TV gledateljstvo. Mesić je npr.: bio konsterniran tvrdnjama da su komunisti počinili bilo kakve zločine. Za njega je to bio narodnooslobodilački rat, a komunisti su samo asistirali dočim su ubijeni bili samo banditi, naoružani mitraljezima, puškama i automatima. Prema njemu je valjda kod svakog ubijenog svećenika i časne sestre, a valjda i kod žena i djece nađen bar po jedan puškomitraljez. Tako naš bivši vrli Predsjednik na nacionalnoj TV drži ex catedra predavanje o tome što je zapravo istina o poratnom vremenu u Hrvatskoj i čije kosti leže po grobnicama diljem Hrvatske zaslugom komunističkog režima. Ima čovjek iskustva. Koliko je on samo u životu držao različitih katedri – naravno samo dok su stolari u njih zabijali čavle!
Lovrićkin ljevičarski kolega Davor Butković piše kako je prije i poslije 1945.g., zločina doduše bilo, ali ga nervira što se radi na povećanju broja žrtava drugog svjetskog rata i poraća. Ima Butković pravo! Kad se samo sjetim kako je žestoko “reagirao” u doba komunizma na izmišljenu brojku od 700.000 Srba ubijenih u Jasenovcu. Mislim, tada je reagirao samo sam u sebi, a ne javno! Sada može i javno pa se čovjek uzbudio zbog porasta žrtava! Ne zna koliko je ljudi, žena, staraca i djece smaknuto i bačeno u razne jame, ali zna pouzdano da ih nije bilo toliko koliki su podaci i u to je sasvim siguran! Butković nadalje kaže kako, kad bi to sve bilo točno, Hrvati bi spadali u narode koji su najviše stradali u drugom svjetskom ratu. Silogizam tipičan za Butkovića. Sigurno je da Hrvati ne spadaju među narode koji su najviše stradali u drugom svjetskom ratu, ali spadaju među narode koji su u samom vrhu stradalih nakon završetka rata!
Kad je rat završio, komunisti su na našim prostorima zločinima “učvrstili” svoju demokraciju, a njihovi idejni nasljednici danas dokazuju kako se Hrvatska u Domovinskom ratu branila od agresije ratnim zločinima. Kakva je to vrsta zločina bila najbolje pokazuje kako ih je Haška tužiteljica opisala u svojoj završnoj riječi u postupku protiv generala Gotovine. Tada je rekla da je on sa svojim vojnicima krenuo na Knin svjestan da bi oni pri tome mogli pucati i ubijati. Zamislite, umjesto da im “cvjetovi dobrote mirišu iz kose”, oni su išli na Knin s puškama. Čak i to im nije bilo dosta nego su pucali. Arapska poslovica kaže: “Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje nego se raduj što trnov grm nosi ruže!”
Mesić ex catedra
Akademija se sjetila baš takve osobe kao najpogodnijeg govornika o putovima izlaska iz krize i o oživljavanju hrvatske ekonomije. Mesić im je generalno poručio da je najbolje sve započeti iznova. Međutim, nije samo Mesić raritetna figura na okruglom stolu Akademije. Pozvali su i profesora politologije Damira Grubišu nekadašnjeg svjedoka protiv studenata 1972.g. Mesić se bio proslavio svojim svjedočenjem u Hagu protiv hrvatskog političkog vrha i branitelja. Kako u Zakonu o kaznenom postupku postoji poglavlje o pravima i dužnostima svjedoka, pa kako će se baš taj dio ZKP-a uskoro mijenjati, onda ne bi bio lose da J(H)AZU organizira neki novi okrugli stol kako bi educirala svoje članove. Kako predavače, prema dosadašnjim kriterijima odabira, mogla bi pozvati ministra Čobankovića, Branku Kamenski, Željko Mavrovića i sl.Doista se postavlja pitanje tko je u svemu tome lud? Još je Samuel Beckett rekao: “Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine!”
Počela je prljava predizborna kampanja pod nazivom: “Razotkrijmo komunističke zločine od 8. maja pa nadalje!” Kako bi dao potporu rasvjetljavanju tog mračnog razdoblja koje je bitno pridonijelo kvaliteti zemlje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, predsjednik Josipović je inicirao povratak ulice 8. maja 1945., jer je to datum oslobođenja Zagreba. Kao i obično, u pravu je! Od tog dana “oslobođeno” je života oko 100.000 ljudi, staraca, žena i djece čije su kosti razbacane u tisuću i nešto grobnica diljem Lijepe naše. “Oslobođeno” je i 660 svećenika te 38 novinara. Tako je od tog značajnog datuma, 8. Maja 1945.g., bila inaugurirana nova djelatnost – industrija ubijanja ili kako to Manolić kaže “čišćenje terena od neprijatelja režima”. Čim je Karamarko izjavio kako je u tijeku policijska istraga, HRT se potrudio u jednu od svojih elitnih emisija pozvati objektivne i potkovane stručnjake da tu temu rasvijetle svekolikom puku. Tako se prvo pojavio Stipe Mesić, a potom Josip Manolić. Treći dan je napravljen propust jer se nije pojavio Josip Boljkovac. Navodno je nacionalna TV željela dovesti u Dnevnik i druge relevantne stručnjake, možda Simu Dubajića, Acu Rankovića i Vuka Brankovića, ali se ovi gosti ne bi mogli pojaviti iz objektivnih razloga mada bi sigurno poduprli tvrdnje gostiju koje je Dijana Čuljak uspjela dovesti pred TV gledateljstvo. Mesić je npr.: bio konsterniran tvrdnjama da su komunisti počinili bilo kakve zločine. Za njega je to bio narodnooslobodilački rat, a komunisti su samo asistirali dočim su ubijeni bili samo banditi, naoružani mitraljezima, puškama i automatima. Prema njemu je valjda kod svakog ubijenog svećenika i časne sestre, a valjda i kod žena i djece nađen bar po jedan puškomitraljez. Tako naš bivši vrli Predsjednik na nacionalnoj TV drži ex catedra predavanje o tome što je zapravo istina o poratnom vremenu u Hrvatskoj i čije kosti leže po grobnicama diljem Hrvatske zaslugom komunističkog režima. Ima čovjek iskustva. Koliko je on samo u životu držao različitih katedri – naravno samo dok su stolari u njih zabijali čavle!
Na Knin s puškama
Javila se i Jelena Lovrić. Ona mudro, kao i obično, čudi se što to Karamarko želi postići tim naknadnim istragama. Potom zaključuje kako on, iskapanjem kostiju, namjerava postati Predsjednikom HDZ-a. Nema veze što nije ni član stranke! Prema Lovrićki Karamarko će postati prvi nestranački Predsjednik jedne stranke, nešto kao drveno željezo!Lovrićkin ljevičarski kolega Davor Butković piše kako je prije i poslije 1945.g., zločina doduše bilo, ali ga nervira što se radi na povećanju broja žrtava drugog svjetskog rata i poraća. Ima Butković pravo! Kad se samo sjetim kako je žestoko “reagirao” u doba komunizma na izmišljenu brojku od 700.000 Srba ubijenih u Jasenovcu. Mislim, tada je reagirao samo sam u sebi, a ne javno! Sada može i javno pa se čovjek uzbudio zbog porasta žrtava! Ne zna koliko je ljudi, žena, staraca i djece smaknuto i bačeno u razne jame, ali zna pouzdano da ih nije bilo toliko koliki su podaci i u to je sasvim siguran! Butković nadalje kaže kako, kad bi to sve bilo točno, Hrvati bi spadali u narode koji su najviše stradali u drugom svjetskom ratu. Silogizam tipičan za Butkovića. Sigurno je da Hrvati ne spadaju među narode koji su najviše stradali u drugom svjetskom ratu, ali spadaju među narode koji su u samom vrhu stradalih nakon završetka rata!
Kad je rat završio, komunisti su na našim prostorima zločinima “učvrstili” svoju demokraciju, a njihovi idejni nasljednici danas dokazuju kako se Hrvatska u Domovinskom ratu branila od agresije ratnim zločinima. Kakva je to vrsta zločina bila najbolje pokazuje kako ih je Haška tužiteljica opisala u svojoj završnoj riječi u postupku protiv generala Gotovine. Tada je rekla da je on sa svojim vojnicima krenuo na Knin svjestan da bi oni pri tome mogli pucati i ubijati. Zamislite, umjesto da im “cvjetovi dobrote mirišu iz kose”, oni su išli na Knin s puškama. Čak i to im nije bilo dosta nego su pucali. Arapska poslovica kaže: “Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje nego se raduj što trnov grm nosi ruže!”
Hrvati, a ne Eskimi
Nedavno se neki biskup jako rastužio zbog naturalističkih scena iz Hrvatskog sabora. Javno se zapitao zaslužuju li Hrvati Sabor takvog moralnog i intelektualnog sastava, sugerirajući valjda da smo zaslužili nešto bolje. Ne bih se s njim složio. Mislim da mi zaslužujemo baš ovakav Sabor, ovakvu Vladu i ovakvog Predsjednika RH. Konačno, Hrvati su ih izabrali, a ne Eskimi. Stara je politička maksima da svaki narod zaslužuje baš onakvu vlast kakvu ima. Narod koji bira Mesića i aktualnu vlast u dva mandata, ne zaslužuje ni boljeg Predsjednika, ni bolju Vladu, ni bolji Sabor. Standardni izgovor svakoga je uvijek kako nije znao da je riječ o takvim političarima. Tako ni Nijemci nisu znali kad su izabrali za kancelara Hitlera. Tako ni Hrvati nisu uopće slutili što će im učiniti i do čega dovesti njihov omiljeni proeuropski orijentirani, šarmantni Sanader. Kad su Iranci svojedobno bili svrgnuli diktatora Rezu Pahlavija nisu ni slutili u što su se uvalili. Bojim se da nešto slično ne zadesi i Egipćane. Srbi su s oduševljenjem izabrali Slobu, pa su ostali bez Kosova i Crne Gore. Tako nitko od tih naroda nije znao što će kasnije ipak bolno saznati. Oscar Wilde je napisao: “Dok sam bio mlad mislio sam kako je novac najvažnija stvar na svijetu, ali sada, kad sam ostario, znam da je zaista tako!” Za razliku od naših birača, veliki književnik nije podlegao jeftinom alibiju nego je ostao iskren do kraja, svidjelo se to farizejima ili ne!Orban s poštovanjem
I na kraju nešto o posjetu Hrvatskoj mađarskog premijera Orbana. Gledao sam ga na HTV-u i moram priznati da u zadnjih deset godina o Hrvatskoj i o Tuđmanu nitko nije govorio sa toliko topline i poštovanja. Vidi se kako on očito nije upoznat s postupkom detuđmanizacije koji su hrvatski političari kako lijeve tako i desne provenijencije temeljito proveli od početka stoljeća do danas. Orban očito nije upoznat s činjenicom kako je Tuđman dijelio BiH na način da je agresoru pripalo 49% teritorija, ostatak Bošnjacima, a Hrvatima su ostala dva HDZ-a. Tuđman, “tvrd” kakav je već bio, inzistirao je da se istočna Slavonija priključi Hrvatskoj, pa je po genijalnom Mati Graniću, Richard Holbroock skoro dobio srčani udar. Na kraju je Orban upitao gdje je u Zagrebu ulica dr. Franje Tuđmana, oca moderne hrvatske države? Navodno su mu odgovorili da moraju najprije spojiti novoformiranu ulicu 8. maja sa trgom Maršala Tita, a onda će i nekakvu livadu jednom pretvoriti u trg Franje Tuđmana. Kakvi su naši političari, Zagreb će prije dobiti ulicu kapetana Dragana negoli Franje Tuđmana!
Primjedbe