HERCEGOVINI

Rastaču ti dušu crvi sudbine,
-moćnici bijedni, plaćenici razni…
Čupaju ti srce staro i bolno,
i u glas viču:''Kazni je, kazni''!

Sva patnja i bol stoljeća mnogih,
hropti glasno venama tvojim.
Snagom što kipi ko bijes tuđinca,
divljenje slutiš u očima mojim.

Čavlima teškim, pogane duše
zakivaju tebe na uznički zid.
Ližući kaplje nevine krvi
gutaju svoje nemoći stid.

Prokletstvo slobode ko oblaci crni,
raspliću mrežu sa Huma siva.
Pritišću trbuh i udove bolne,
i kriju ti glavu što ljepotom sniva.

Ti snivaš snove gordih junaka:
Lava-Tomislava i Mihajla sina.
Davne ti zvijezde postelju krune,
dok slast slobode ćutiš s visina.

Prije će zvjezdano nebo pasti
i sile tame progutati dan,
nego će suludim naumom svojim
iz vrućeg ti srca iščupati san.

Razumjeti neće, niti mogu,
mramora krik i pjesmu drače,
jer kolijevke im nisu ispirane bile
suzama gorkim, što život nam znače.

Koliko si tajnih pobrala suza,
što su ko rijeke tekle iz duše,
barem će tol'ko proliti znoja
dok mi te ranjenu na koljena sruše.

---------Frano Mikulić Jukić-------