USTANIMO!!!
ŠTO SI NAS MAJKO RODILA?
Što si nas majko rodila ,
svoje sinove ratnike!
Kad svi nas žele skloniti ,
kažu da smo bolesni ,
da smo opasni za društvo,
a bili smo samo za Dom !
Kad je trebalo ,
tada nismo društvu smijetali,
tad su nas slavili ,
sa osmijehom ispratili.
Tada nismo im opasni bili ,
opasni tada smo bili
samo za njihove drugove ,
onim istim
sa kojima oni danas
kuju zapadni balkan .
Zapadni balkan
pod žutim zvijezdicama.
A ja sam prijatelji ,
čovjek koji je Dom volio ,
I nitko nema prava da
mi sudi zbog moje ljubavi ,
ja sam sreću našao
i nakon rata sudbonosnoga .
Al me sad i ove nakaze
i stari drugovi,
žele u ponor pakla
vratiti iz kojeg sam izašao.
Iz tog ponora pakla ratnoga ,
kojeg su oni stvorili.
Mi smo samo se tad
na svoju dužnost obavali,
na poziv Domovine odazvali,
svoje najmilije ostavili
same nezaštičene.
Nismo u tuđe dvorište ušli ,
ali ipak nas zločincem prozvali.
Rekli su prekomjerna upotreba sile ,
prekomjerna obrana ?
Dali branit se za goli život
i svoje najmilije prekomjerno?
Prekomjerno smo gledali
kako nam pale imovinu,
ubijaju naše , od djece ,
ranjenika do nemočnih staraca .
Napravili su iz žtrve zločinca ,
iz zločinca lojalnog građanina ,
I od zločinca lojalnog građanina ,
saborskog zastupnika .
Taj isti nas ,nije mogao na
bojnom polju pobjediti,
sad ove nakaze mu dale ,
još jače oružje ,još jaču silu,
Saborsku stolicu.
Čime ih on to zadužio ?
čime smo mi to zaslužili?
Zar to što nismo pali ?
što smo pakao rata preživjeli,
sve i svu ljubav Domovini dali?
Reci brate moj ,reci?
ja život svoj upropastio sam ga.
Izgubio sam sve ,ostale mi samo uspomene ,
neke tužne neke sretne!
Reci Majko kako dalje ,
kako živjet u svijetu ovom?
Kako djecu svoju ostaviti
nezaštičeno samu ,
da sluga bude tuđinu ,
saborskom prokletniku,
izdajicama roda svoga ,
kako da ga dam za roba?
Rob nikada! Radije umrijeti kao
mit Dive ,koja se slomit nije dala,
Svoju vjeru nije izdat nije htjela ,
uvjek je Hrvat mučenik bio.
Kao sin božji bio mučenik ,
njegovim trnovitim putem je išao,
putem vjere i ljubavi domu i bližnjemu.
Ja sam majko tako tužan ,
volio bi da si sada tu sa mnom ,
kad zorom svijetlo dana sviće, j
a još za te molim Boga.
Ja po ulici šetam ,
lutam sam i bez nade,
umoran od svojih rana ,
da vrijeme ubijam.
O majko oprosti mi ,
al ovaj svijet me zbunuje .
Veseli me ,ne veseli me,
nemogu si naći mir .
Mir mi nedaju ,pitam se pitam
kad če još mi zadnje moje uzeti ,
moju djecu ,nekome ih
darovati za sluge tuđina .
Sve dok mi srce kuca ja
tuđinu rob biti neću !
Hrvatska braća po oružju ,
dika ste Hrvatskog naroda.
Žrtva vaša ista je kao
i Zrinskih frankopana, brače Radića.
Žrtve svih hrvatskih domoljuba.
Ne dozvolimo mi što sad živi ostali smo ,
da umiru po drugi puta.
Neka na njihovim grobovima uvjek
svježe cvijeće cvate i svijeće svijetle .
Za nijh i za braću i sestrama što
humci neznani im tjela još sakrivaju .
Ne dozvolimo da po nama gaze,
po našim djelima i uspomenima !
Hrvatska nikad Vas nikad zaboravit neće ,
narod zaboravit neće.
Samo djela naša i naši postupci će nas na životu ostaviti!
Zato ustanimo braćo i sestre ,
da sutra već kasno ne bude,
za nas i za djecu našu.
Ivica Apatić -bene 37
Što si nas majko rodila ,
svoje sinove ratnike!
Kad svi nas žele skloniti ,
kažu da smo bolesni ,
da smo opasni za društvo,
a bili smo samo za Dom !
Kad je trebalo ,
tada nismo društvu smijetali,
tad su nas slavili ,
sa osmijehom ispratili.
Tada nismo im opasni bili ,
opasni tada smo bili
samo za njihove drugove ,
onim istim
sa kojima oni danas
kuju zapadni balkan .
Zapadni balkan
pod žutim zvijezdicama.
A ja sam prijatelji ,
čovjek koji je Dom volio ,
I nitko nema prava da
mi sudi zbog moje ljubavi ,
ja sam sreću našao
i nakon rata sudbonosnoga .
Al me sad i ove nakaze
i stari drugovi,
žele u ponor pakla
vratiti iz kojeg sam izašao.
Iz tog ponora pakla ratnoga ,
kojeg su oni stvorili.
Mi smo samo se tad
na svoju dužnost obavali,
na poziv Domovine odazvali,
svoje najmilije ostavili
same nezaštičene.
Nismo u tuđe dvorište ušli ,
ali ipak nas zločincem prozvali.
Rekli su prekomjerna upotreba sile ,
prekomjerna obrana ?
Dali branit se za goli život
i svoje najmilije prekomjerno?
Prekomjerno smo gledali
kako nam pale imovinu,
ubijaju naše , od djece ,
ranjenika do nemočnih staraca .
Napravili su iz žtrve zločinca ,
iz zločinca lojalnog građanina ,
I od zločinca lojalnog građanina ,
saborskog zastupnika .
Taj isti nas ,nije mogao na
bojnom polju pobjediti,
sad ove nakaze mu dale ,
još jače oružje ,još jaču silu,
Saborsku stolicu.
Čime ih on to zadužio ?
čime smo mi to zaslužili?
Zar to što nismo pali ?
što smo pakao rata preživjeli,
sve i svu ljubav Domovini dali?
Reci brate moj ,reci?
ja život svoj upropastio sam ga.
Izgubio sam sve ,ostale mi samo uspomene ,
neke tužne neke sretne!
Reci Majko kako dalje ,
kako živjet u svijetu ovom?
Kako djecu svoju ostaviti
nezaštičeno samu ,
da sluga bude tuđinu ,
saborskom prokletniku,
izdajicama roda svoga ,
kako da ga dam za roba?
Rob nikada! Radije umrijeti kao
mit Dive ,koja se slomit nije dala,
Svoju vjeru nije izdat nije htjela ,
uvjek je Hrvat mučenik bio.
Kao sin božji bio mučenik ,
njegovim trnovitim putem je išao,
putem vjere i ljubavi domu i bližnjemu.
Ja sam majko tako tužan ,
volio bi da si sada tu sa mnom ,
kad zorom svijetlo dana sviće, j
a još za te molim Boga.
Ja po ulici šetam ,
lutam sam i bez nade,
umoran od svojih rana ,
da vrijeme ubijam.
O majko oprosti mi ,
al ovaj svijet me zbunuje .
Veseli me ,ne veseli me,
nemogu si naći mir .
Mir mi nedaju ,pitam se pitam
kad če još mi zadnje moje uzeti ,
moju djecu ,nekome ih
darovati za sluge tuđina .
Sve dok mi srce kuca ja
tuđinu rob biti neću !
Hrvatska braća po oružju ,
dika ste Hrvatskog naroda.
Žrtva vaša ista je kao
i Zrinskih frankopana, brače Radića.
Žrtve svih hrvatskih domoljuba.
Ne dozvolimo mi što sad živi ostali smo ,
da umiru po drugi puta.
Neka na njihovim grobovima uvjek
svježe cvijeće cvate i svijeće svijetle .
Za nijh i za braću i sestrama što
humci neznani im tjela još sakrivaju .
Ne dozvolimo da po nama gaze,
po našim djelima i uspomenima !
Hrvatska nikad Vas nikad zaboravit neće ,
narod zaboravit neće.
Samo djela naša i naši postupci će nas na životu ostaviti!
Zato ustanimo braćo i sestre ,
da sutra već kasno ne bude,
za nas i za djecu našu.
Ivica Apatić -bene 37
Primjedbe