SVI SMO MI NA NEKOM POPISU - REAKCIJA HRAST-a NA NOVI UDAR NA VUKOVAR

Država jest ogrtač jedne kulture, suverenost nad zemljom i štit naroda. Posljednje podrazumijeva da država štiti svoje građane.

Hrvatska država u sadašnjem stanju političkoga rastrojstva – ne pruža zaštitu svojim građanima, dakle ne obavlja jednu od svojih bitnih dužnosti. Slučaj s famoznim srbijanskim popisom u dvadeset i četiri je sata razgolitio hrvatsku politiku više nego mnogi naizgled važniji događaji do sada.

Ako ste, dakle, na nekom popisu države koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, a vaša, hrvatska policija vam taji tu činjenicu, ako je ista činjenica poznata Ministarstvu pravosuđa i DORH-u i ako vas ta ista državna tijela puštaju da tako neobaviješteni lutate svijetom i bivate u opasnosti da vas negdje uhite i izruče Srbiji – onda je bjelodano da se država svjesno igra glavom (sudbinom) svojih državljana i svjesno ih dovodi u opasnost.

Srbija igra svoju igru smanjivanja štete. Razlozi su poznati – što više takvih "popisa", to više "argumenata" protiv hrvatske tužbe za genocid u vrijeme srbijanske (srpske) agresije, to više argumenata u korist srbijanske protutužbe. Cilj je kao i uvijek – izvrtanje povijesti, izvlačenje Srbije iz dubokoga gliba izgubljenih ratova i repozicioniranje na međunarodnoj sceni kako bi opet zadobila izgubljene simpatije i dobila staru ulogu balkanskoga žandara.

No, ti općeniti zaključci ništa ne znače branitelju Purdi koji čami negdje u Zenici i čeka izručenje Srbiji. On je branio Vukovar i zato je na popisu, i zato je u zatvoru.

Zašto sada Vukovar?

Naime, u prekrajanju povijesti koje se odvija u mnogim radionicama u Srbiji, Hrvatskoj, Engleskoj, Nizozemskoj itd. krojači su se cijelo ovo vrijeme spoticali o tragediju Vukovara. Ondje su parasrpske postrojbe i srbizirana jugoslavenska armija poubijale nekoliko tisuća ljudi – ubijale su ih mjesecima pred očima cijeloga svijeta. Štoviše, nakon pada grada poubijani su ranjenici, a preživjeli mučeni (i ubijani) u srbijanskim logorima.

Kako "prevazići" tu činjenicu, umanjiti srpsku i srbijansku krivnju? Kako Vukovar opet sravniti sa zemljom i dočepati se hrvatskih branitelja?

S tom domaćom zadaćom razbijali su si glavu krojači izmišljene povijesti, sve dok nisu opazili da se klima u Hrvatskoj mijenja, da su ondje došli na vlast ili priglupi mazohisti ili jugoslavenski integralisti koji će im pomoći u svladavanju teškoća. Uz pomoć Zagreba načinjen je plan koji je trebalo realizirati u nekoliko etapa.

Prvo: riješiti Ovčaru na način da ju se izdvoji iz opće vukovarske tragedije. Fokusirati se na Ovčaru jer je ondje pobijeno nekoliko stotina ljudi, a u cijeloj vukovarskoj tragediji nekoliko tisuća. Zato predsjednik Srbije treba otići na Ovčaru i ondje se ispričati. To je učinjeno. O Vukovaru u cijelosti nije bilo riječi, Srbi nisu priznali agresiju, niti su priznali odvođenje Hrvata u srbijanske logore. No Vukovar (u cijelosti) nije zaboravljen, pa se srbijanski predsjednik sastao s vukovarskim Srbima. Scenarij je odigran po dogovoru: Stanimirović je dao "neumjesnu" izjavu da su Hrvati počeli rat u Vukovaru. Ta je izjava bila početak puta do branitelja Purde, do oživljavanja popisa iz 1992. na kojemu su oba Jastreba, Vesna Bosanac itd. Ta je dogovorena izjava, uz Josipovićevu asistenciju, bila signal za uhićenje teško bolesnoga Tomislava Merčepa.

O povijesti velike Srbije

Tako je u mjesec i nešto dana "povijesni" posjet Tadića Ovčari pokazao pravu svrhu, koju i nije bilo teško predvidjeti. "Hrvatski mit o Vukovaru" načet je na najbolji način (iz srbijanskoga kuta). Ovčara je nestala kao problem jer je "ispričana", a Vukovar u cjelini dobiva posve nove dimenzije. Razgaljeni Josipović čija orjunaška duša u tom trenutku trijumfira, pobožno sluša Tadićeve izjave o budućem zajedničkom udžbeniku povijesti. Nitko ne postavlja pitanje o srbijanskom popisu "hrvatskih zločinaca", Vukovaraca, a zna se da postoji. Nitko ne pita kako to Srbija misli kažnjavati (izmišljene) zločine koji su se dogodili na tlu Hrvatske? Nitko ne kaže: Čekajte, pa vi se znači niste odrekli ideje o velikoj Srbiji, vi smatrate da je Vukovar srpski, to jest srbijanski?

Odmah nakon Tadićeva posjeta Vukovaru, odnosno nakon njegova potonjega posjeta Zagrebu, u idiličnom ozračju u Beogradu su "ažurirali" popise. Manira je poznata iz "zajedničkog udžbenika povijesti": laži, dodaj koliko treba, nije važno tko je i što je samo da ima i da je što deblje i masnije. Stavi nešto Osječana, ali da težište bude na Vukovaru. U Hrvatskoj će se iznenaditi, ali ko ih jebe, imamo mi tamo svoje pa će se to izgladiti. A dotle sve ove na Interpol, da se zna. Idemo opet na Vukovar, sada bez tenkova i zastavica u Beogradu, tiho i polako.

Tko sve kreira popise?

Popisi se ne rade samo u Beogradu, nego i u Zagrebu, odnosno u cijeloj Hrvatskoj. Kao što smo pisali na ovim stranicama, Documenta Vesne Teršelič obavlja razgovore (za sada) u Lici i sjevernoj Dalmaciji, u kojima prikuplja podatke o hrvatskim braniteljima – zna se u koje svrhe. Sličan posao želi se obaviti na visokoj državnoj razini, objavljivanjem registra hrvatskih branitelja. Tako se zajedničkim srbijansko-hrvatskim naporima zagorčava život našim braniteljima. Oni su omogućili Hrvatskoj da bude država, a sada ih ta država izručuje (Haag), sudi im pred hrvatskim sudovima na temelju iskaza onih kojih su bili na neprijateljskoj strani, te ih, eto, i ne obavještava da su na srbijanskim popisima kako bi bili lakše dostupni Srbiji u kojoj su na tim poslovima i dalje ljudi Slobodana Miloševića.

Doista je vrijeme za veliko pospremanje u Hrvatskoj jer ako se ovako nastavi država će se istopiti u slini retardiranih političara.

Branitelji znaju tko ih cijeni

Hrvatsko kulturno vijeće nije odaslalo posebno priopćenje u svezi s novim napadom na Vukovar jer je, za ime Božje, posve jasno da smo oduvijek bili i bit ćemo na strani hrvatskih branitelja i da ih razumijemo i podržavamo i u ovom trenutku. No, HKV više nije ni tako osamljen kao nekad, dio je HRAST-a koji svakim danom sve više dobiva dimenzije općeg narodnog pokreta. A taj se pokret prema braniteljima odnosi kao i Hrvatsko kulturno vijeće, kao i hrvatski narod u cjelini.

Hrvoje Hitrec