O BOMBI U BERLINU IZ RAZLIČITIH IZVORA

BOMBA IZ BERLINA – CRNILO UDBINE TERORISTIČKE HOBOTNICE, dokumenti i analize …

bomba_u_berlinuBOMBA  IZ  BERLINA – CRNILO UDBINE TERORISTIČKE HOBOTNICE, dokumenti i analize …
Najnoviji primjer udbaško-medijskih manipulacija s terorističkom prijetnjama Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu dokaz je da su ostaci jugoslavenskih tajnih službi još uvijek u funkciji te da neće tako lako odustati od svojih ciljeva i metoda njihovog ostvarivanja. Prijeteći dopis uz koji se nalazila ručna bomba koji je 1o. siječnja o.g. stigao na adresu hrvatskog Veleposlanstva u Berlinu, bio je potpisan s dva slova – „HF“. Faksimil prijetećeg pisma objavljen je u dnevniku „24 sata“.
"HF“ teoretski može predstavljati inicijale neke osoba ili kraticu neke organizacije. Prve medijske špekulacije sugerirale su, zbog grba iznad poruke, da se iza te kratice krije građanska udruga „Hrvati Frankfurta“, što je bila najobičnija besmislica – jer je ta udruga legalno registrirana i uopće se ne bavi politikom. Potom su krenule pretpostavke da bi „HF“ mogla biti kratica tajne organizacije „Hrvatski front“, jer je svojedobno zaista u emigraciji postojala novina sa sličnim imenom. Međutim, danas je poznato da je tu novinu financirao i uređivao suradnik Udbe Stjepan Mesek pod pseudonimima „Karlo“ i „Dubravko“, kojega je na vezi držao šef odjela za borbu protiv hrvatske emigracije u zagrebačkoj centrali Udbe Mišo Deverić. Cilj tog Mesekovog „revolucionarnog glasila“ bio je prikazati nekolicinu najaktivnijih hrvatskih emigranata kao njegove suradnike, odnosno „navući vatru“ na njih i pripremiti teren za njihovu likvidaciju. Zaista, trojica su likvidirana u kratkom razdoblju 1981.: Stanko Nižić u Zürichu, Antun Kostić u Münchenu i Mate Kolić u Parizu, a na još dvojicu atentat je izvršen 1983.: Đuro Zagajski je ubijen u Münchenu, dok je Luka Kraljević teško ranjen u Augsburgu.
Međutim, drugi dan nakon terorističkog akta u Berlinu pojavila se nova špekulacija koju je u „Jutarnjem listu“ potpisao Gordan Malić, svojevrsni glasnogovornik Josipa Perkovića, posljednjeg šefa Udbe u Zagrebu za kojim je raspisana međunarodna tjeralica zbog sumnje da je sudjelovao u više likvidacija hrvatskih političkih iseljenika. Malić je kraticu „HF“ dešifrirao kao „Hrvatski Fenix“. Organizacija s takvim nazivom nikada nije postojala u emigraciji, ali je poznato da je devetnaestočlana skupina „Hrvatskog revolucionarnog bratstva“ (HRB) iz 1972., u narodu poznatija kao „Bugojanska skupina“, prije upada u Jugoslaviju sama sebi dala ime „Skupina Fenix“. Bože Vukušić je sredinom prošle godina napisao knjigu o toj skupini i njenoj akciji „HRB – Rat prije rata“, a u predgovoru knjige povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević prvi put je za nju uporabio naziv „Hrvatski Fenix“.
Premda je, povodom tog incidenta u Berlinu, u priopćenju glasnogovornika hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova Krunoslava Borovca jasno navedeno da je spominjanje neke organizacije pod nazivom „Hrvatski Fenix“ čista špekulacija, a i predstavnik njemačke policije je demantirao bilo kakva konkretna saznanja u punom nazivu pošiljatelja, „Jutarnji list“ je nastavio dosljedno širiti izmišljotine Gordana Malića.
Na tragu udbinog neformalnog glasnogovornika, predsjednik države Ivo Josipović odmah je dao izjave prema kojima proizlazi da je unaprijed znao tko je poslao ručnu bombu i prijeteće pismo hrvatskom Veleposlanstvu u Berlin, da su to navodni „hrvatski ekstremisti“. Postavlja se pitanje otkuda je to mogao znati, kad niti njemačka ni hrvatska policija u tom trenutku nisu imali nikakav dokaz o počiniteljima. Ozbiljan analitičar, bez imalo zlobe, mogao bi zaključiti da mu „tip“ dali sami počinitelji, oni koji su poslali ručnu bombu i prijeteće pismo, a za koje je većina ozbiljnih promatrača, među njima čak i Vlatko Cvrtila, posumnjala da se zapravo kriju u krugu Josipa Perkovića, oca Saše Perkovića, savjetnika za državnu sigurnost Ive Josipovića.
Nije potpuno jasno zašto su mu se u tome pridružila i neka poludržavna glasila poput dnevnika „Vjesnik“ i HTV-a. Na teletextu HTV-a čak se pojavila vijest pod naslovom „Otkriveni pošiljatelji bombe“, a potom u tekstu piše da je to bio „Hrvatski Fenix“. Dok se u slučaju Malića i „Jutarnjeg lista“ može pretpostaviti da se radi o svjesnom i namjernom udbaškom manipuliranju poluistinama, kad je riječ o „Vijesniku“ i HTV-u vjerojatnije je u pitanju inače rašireni novinarski neprofesionalizam u Hrvatskoj.
Dana 19. siječnja 2011., dok su „Vjesnik“ i „HRT“ širili podvale neformalnog udbina glasnogovornika Gordana Malića, dnevnici „Večernji list“, „Slobodna Dalmacija“ i „Novi list“, donijeli su stručne prikaze i analize koji nedvojbeno ukazuju da se iza terorističke prijetnje u Berlinu kriju sasvim druge snage od onih koje je Malić htio prokazati. Prema mišljenju većine upućenih, počinitelji bi mogli potjecati upravo iz redova Malićevih udbaških sponzora koji su htjeli spriječiti da prilikom posjete predsjednika Ive Josipovića Njemačkoj bude riječi o suradnji Hrvatske s njemačkim pravosudnim tijelima u istragama o ubojstvima hrvatskih političkih emigranata.
Hrvatski tjednik „Hrvatski list“ objavio je članak s najjasnnijim naznakama tko stoji iza tog terorističkog čina pod naslovom „Bomba u Veleposlanstvu RH u Berlinu tipičan Udbini rukopis“, odnosno da se najvjerojatnije radi o neoudbaškim strukturama kojima je glavni cilj zaštititi nositelje svoje zločinačke tajno-policijske hobotnice.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca