DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

Nema trećeg puta, ima samo jedan – jesmo li mu dorasli?

Varali su, lagali i krali, neumjereno i besramno. Pljunuli su na sve što smo se borili u Domovinskom ratu i vratili nam komunističke aveti za uzore. Četnike su abolirani, amnestirani, rehabilitirani i imenovali na rukovodeće položaje, dali im stanove, novine i parainstitucije, sve iz hrvatskog proračuna. Hrvatske branitelje su identificirali, locirali, uhitili i transferirali u haaške i hrvatske tamnice, osramotili i povrijedili, zbog čega su na koncu mnogi i digli ruku na sebe.

Sada se preživjele vukovarske heroje žrtvuje velikosrpskim interesima nakon što se s beogradskim kolegama divanilo i razmijenilo spiskove. Presuda Gotovini, Markaču i Merčepu, kao i Praljku i suoptuženima u Haagu još nije ni donesena, a u Hrvatskoj kao da se već prešlo u zadnju fazu obračuna s idejom da Hrvati mogu imati svoju suverenu državu. Jednom kada Srbija podiže optužnice protiv hrvatskih heroja, a hrvatska službena politika je tome zdušno kumovala, onda tu više nema zadnje crte obrane. Došli smo do kraja, do dna.

Jugosfera

Ubijali su Hrvate na Križnom putu po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, svim republikama i pokrajinama Titove Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. To je temelj bratstva i jedinstva, trajni savez i krvna veza baštinika jugoslavenskoga nasljeđa. Zajedništvo u monstruoznom zločinu. Nikakvi svijetli ideali, antifašizam, obećanja komunizma, samoupravljanja i socijalizma, nikakva bratska ljubav. Skupina zločinaca i mangupa koji će prigrliti svaku ideologiju kako bi eksploatirala rad drugih, i kojoj je zajedničko to što se Boga ne boje.

Isto se pokušalo ponoviti 1991. i 1992., ali se Hrvatska srećom uspješno obranila s dr. Franjom Tuđmanom na čelu. Pa smo na koncu pobijedili velikosrpsku politiku i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, i time dali zdrav temelj za suživot i suradnju među različitim narodima u različitim državama za buduća vremena. No, ti temelji su odbačeni jer cilj nije nikada bila suradnja, već majorizacija i eksploatacija Hrvata unutar jugosferskih okvira.

Svi su odgovorni

Katastrofa je kada četnik Dodik danas zastupa hrvatske interese u Bosni i Hercegovini bolje od službenih hrvatskih predstavnika, i kada to štoviše čini u sukobu sa Stjepanom Mesićem, bivšim predsjednikom Republike i čovjekom čije se trenutno bavljenje politikom bez ikakvog demokratskog legitimiteta financira novcem hrvatskih poreznih obveznika. Na što smo spali kada više od 20 godina nakon pada Berlinskog zida i više od šezdeset godina nakon kraja Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj i izvan Hrvatske možemo birati samo između četnika s jedne strane i kriptoudbaša i kleptomana s druge strane.

Svi oni zajedno koji su odgovorni za ovo što se događa imaju svoja imena. Od Mesića do Hebranga, od Kosorice do Josipovića. Svi oni znali su sve što treba znati, a šutjeli su o tome hrvatskom narodu, dok mu se iza leđa prodaju u bescjenje nacionalna bogatstva i oči mažu medijsko-obavještajnim smicalicama. No, sa svime što je krivo u Hrvatskoj moglo bi se nastaviti u nedogled – možda je ipak došlo konačno vrijeme za nešto stvarno učiniti? I u tome nema trećeg puta. Današnji HDZ, ni SDP nisu stvarne opcije. Postoji samo jedan put za promjenu politike u Hrvatskoj, a to je promjena vlasti s nečim istinskim nezavisnim i novim.

Vjerujemo li mi u ono što pričamo?

Da bi se u Hrvatskoj dogodio zaokret s puta u staro ropstvo, onda bi za početak trebalo nadvladati taštine uvaženih pojedinaca koji žive od svog nekog malog lena bez stvarne vizije da bi mogli sudjelovati ponovo u nečem velikom i moćnom, kao što su sudjelovali devedesetih. Treba vjerovati u uspjeh i onda se iskreno i otvoreno posvetiti tom cilju, a ne ponovo i uvijek svaki puta ispočetka ispitivati što se isplati ili neisplati, osluškivati glasine i misliti koja će me mrva zapasti ako učinim ovo ili ono?

Može se nade polagati u reformu HDZ-a. O novom ruhu s kojim će ova stranka izaći na izbore. No, to novo ruho mogu biti samo djela i novi ljudi, jer car je u međuvremenu postao gol, potpuno i sramotno. Nažalost, u vodstvu te stranke teško da ima više itko tko vjeruje u to što priča, a kamoli političke snage spriječiti ono što izgleda najvjerojatnije. Daljnje ustupke, daljnje raspadanje, i daljnju agoniju nekadašnjeg političkog pokreta s kojim je Franjo Tuđman stvorio hrvatsku državu protiv volje mnogih čimbenika. Od HDZ-a kao političkoga pokreta nije ostao ni p od pokreta. A koliko je ozbiljna i osmišljena današnja politička komponenta ove stranke najbolje govori da su se zadnja imenovanja u Vladi činila kao da je polovicu ministara izabrao Sanader, a drugu Mesić.

Što se pravaša tiče, uvjetovati suradnju nedostižnim uvjetima, kao što je to ovih dana uvjetovala jedna od pravaških stranaka, a istovremeno radosno primati odličja od Predsjednika i pisati priopćenja kao da ih je sam Bajić naručio, može voditi samo u debakl na izborima. Slično vrijedi u slučaju druge pravaške stranke, kada se dopušta politički potpuno potrošenim ljudima kao što je Anto Đapić da i dalje kolo vode.

Na predstojećim izborima odgovornost svakoga je posebna zbog opće situacije u Hrvatskoj, kao što su i iskustva dosadašnjih izbora sasvim dovoljna da se ne može govoriti o naivnosti kada se ponavljaju stalno iste greške. Nema više naivnih. Ni na vlasti, ni u opoziciji. To više ne može biti alibi.

Odgovornost je velika i na Hrastu koji je na ovom Portalu pobudio puno pažnje. Odgovornost je i ozbiljan posao na vrijeme dobro organizirati ljude, da se zna tko što radi, kome se i za što javiti, kako financijski sve pokriti. Hrast puno prije izbora mora biti vrlo čvrsto stablo, jer kada se primaknu izbori i krene medijski tsunami za bilo kakav rast će biti puno prekasno, a sve skupa jedan opet slavni ili manje slavni promašaj.

U svakom slučaju, u Hrvatskoj nema više trećeg puta. Ima samo jedan put na kojem bi se svi kojima je Hrvatska u srcu trebali naći, zaokret za 180 stupnjeva. Nazad iz mraka u koji smo upali, jer što dublje tonemo biti će se sve teže izvući.

Ako treba pojednostaviti razloge za zaokret i učiniti ih svakom opipljivijima možemo i tako. Tko hoće plaćati sve skuplje kredite, energente, vodu, zemlju, školovanje, zdravstvenu zaštitu, grobna mjesta ili znati da su mu djeca uspjela u životu jer su uspjela pobjeći iz Hrvatske, neka nastavi ovako kao do sada. Ali neka nas ti onda barem poštede sutra priča i velikih riječi o svojoj brizi za Domovinu, njezinom boljitku i budućnosti i svojoj zloj sudbini.

M. M.

  HaKaVe portal