HHO BRANI BiH OD NJENIH NARODA
Priopćenjem od 22. siječnja 2011., koje je potpisao Ivan Zvonimir Čičak, HHO se priključio napadima Ive Banca na politiku predsjednika Josipovića prema BiH.
U politikantskom priopćenju HHO-a ne spominje se primjerice da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH i da se pokušava formirati izvršna vlast bez predstavnika goleme većine hrvatskih birača, što predstavlja izravno kršenje (kolektivnih) ljudskih prava, već je ono u potpunosti fokusirano na delegitimiranje zahtjeva za hrvatskom teritorijalnom jedinicom, tvrdeći kako bi formiranje trećeg entiteta "u kojem bi živjela samo manjina Hrvata od onih koji su preostali u BiH", značilo "žrtvovanje preostalih Hrvata koji ne bi živjeli u novom entitetu BiH", jednako kao što bi to bio i "gubitak elementarnih ljudskih i građanskih prava svih 300.000 Hrvata koji su u sklopu planiranog etničkog čišćenja protjerani i raseljeni iz BiH".
Radi se o neistini jer bi u pretpostavljenoj hrvatskoj jedinici živjelo više od 80% Hrvata preostalih u BiH. A nije jasno ni zašto bi i kome Hrvati u BiH koji ne bi živjeli u "trećem entitetu" bili "žrtvovani". Očito je da tvorci priopćenja imaju jako loše mišljenje o Bošnjacima i Srbima u BiH i njihovim demokratskim potencijalima. Usto, nejasno je kako sadašnje stanje doprinosi povratku 300.000 prognanih Hrvata i zašto se oni nisu vratili zadnjih 15 godina tijekom kojih ih nije priječilo postojanje trećeg entiteta. HHO opravdava vlastito miješanje u ta pitanja ističući protekli angažman "u pokušajima suzbijanja zala i rata". Naglašeno je kako se "u toj aktivnosti isticao prof. dr. sci. Ivo Banac, istaknuti član i donedavni predsjednik Odbora, koji je za tu i takvu aktivnost 2004. proglašen počasnim građaninom Sarajeva".
Osim što navedeni angažman prof. Banca nije uspio suzbiti zlo i rat, on se godinama uglavnom koordinirao s Rusmirom Mahmučehajićem, jednim od najradikalnijih bošnjačko-muslimanskih nacionalista. Paradoksalni rezultat tog angažmana je da je Banac proglašen počasnim građaninom poslijeratnog, bošnjačkog Sarajeva, grada u kojem danas u vlasti općine i kantona nema ni jednoga istaknutog Hrvata. Za razliku od Josipovića koji je iskazao načelna stajališta o BiH i tražio da se poštuje duh te višenacionalne zemlje, njezin Ustav te izborni rezultati, HHO ne poštuje njeno postojeće ustavno-pravno-teritorijalno uređenje, štoviše propisuje i recepte - fantomsko ukidanje RS-a i realno suprotstavljanje hrvatskim zahtjevima.
Ovakvim grubim miješanjem, među ostalim, krši demokratski izraženu većinsku političku volju pripadnika dvaju konstitutivnih naroda u BiH. Naime, sve srpske stranke u BiH zalažu se za očuvanje RS-a, kojeg bi Banac i Čičak htjeli ukinuti, ne nudeći recept kako. Hrvati u BiH dali su gotovo 90-postotnu podršku strankama koje zagovaraju uspostavu federalne jedinice s hrvatskom većinom. Stoga se postavlja pitanje: koga u svemu ovome Čičak i Banac brane i od koga? Ispada da za nečije interese brane BiH od demokratski izražene političke volje (dijela) njezinih građana, tj. da brane BiH od njenih konstitutivnih naroda. A usput koriste HHO za svoje privatne obračune s Josipovićem.
Nino Raspudić
U politikantskom priopćenju HHO-a ne spominje se primjerice da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH i da se pokušava formirati izvršna vlast bez predstavnika goleme većine hrvatskih birača, što predstavlja izravno kršenje (kolektivnih) ljudskih prava, već je ono u potpunosti fokusirano na delegitimiranje zahtjeva za hrvatskom teritorijalnom jedinicom, tvrdeći kako bi formiranje trećeg entiteta "u kojem bi živjela samo manjina Hrvata od onih koji su preostali u BiH", značilo "žrtvovanje preostalih Hrvata koji ne bi živjeli u novom entitetu BiH", jednako kao što bi to bio i "gubitak elementarnih ljudskih i građanskih prava svih 300.000 Hrvata koji su u sklopu planiranog etničkog čišćenja protjerani i raseljeni iz BiH".
Radi se o neistini jer bi u pretpostavljenoj hrvatskoj jedinici živjelo više od 80% Hrvata preostalih u BiH. A nije jasno ni zašto bi i kome Hrvati u BiH koji ne bi živjeli u "trećem entitetu" bili "žrtvovani". Očito je da tvorci priopćenja imaju jako loše mišljenje o Bošnjacima i Srbima u BiH i njihovim demokratskim potencijalima. Usto, nejasno je kako sadašnje stanje doprinosi povratku 300.000 prognanih Hrvata i zašto se oni nisu vratili zadnjih 15 godina tijekom kojih ih nije priječilo postojanje trećeg entiteta. HHO opravdava vlastito miješanje u ta pitanja ističući protekli angažman "u pokušajima suzbijanja zala i rata". Naglašeno je kako se "u toj aktivnosti isticao prof. dr. sci. Ivo Banac, istaknuti član i donedavni predsjednik Odbora, koji je za tu i takvu aktivnost 2004. proglašen počasnim građaninom Sarajeva".
Osim što navedeni angažman prof. Banca nije uspio suzbiti zlo i rat, on se godinama uglavnom koordinirao s Rusmirom Mahmučehajićem, jednim od najradikalnijih bošnjačko-muslimanskih nacionalista. Paradoksalni rezultat tog angažmana je da je Banac proglašen počasnim građaninom poslijeratnog, bošnjačkog Sarajeva, grada u kojem danas u vlasti općine i kantona nema ni jednoga istaknutog Hrvata. Za razliku od Josipovića koji je iskazao načelna stajališta o BiH i tražio da se poštuje duh te višenacionalne zemlje, njezin Ustav te izborni rezultati, HHO ne poštuje njeno postojeće ustavno-pravno-teritorijalno uređenje, štoviše propisuje i recepte - fantomsko ukidanje RS-a i realno suprotstavljanje hrvatskim zahtjevima.
Ovakvim grubim miješanjem, među ostalim, krši demokratski izraženu većinsku političku volju pripadnika dvaju konstitutivnih naroda u BiH. Naime, sve srpske stranke u BiH zalažu se za očuvanje RS-a, kojeg bi Banac i Čičak htjeli ukinuti, ne nudeći recept kako. Hrvati u BiH dali su gotovo 90-postotnu podršku strankama koje zagovaraju uspostavu federalne jedinice s hrvatskom većinom. Stoga se postavlja pitanje: koga u svemu ovome Čičak i Banac brane i od koga? Ispada da za nečije interese brane BiH od demokratski izražene političke volje (dijela) njezinih građana, tj. da brane BiH od njenih konstitutivnih naroda. A usput koriste HHO za svoje privatne obračune s Josipovićem.
Nino Raspudić
Primjedbe