HRAST SAMOTNJAK
Hrast
Kao što hrast samotnjak crpljenjem vode i gustim sjenama, stoljećima odbija svakog uljeza u svoje područje, tako gorštak svojom gromoglasnom pjesmom kazuje zlonamjernicima gdje je granica koju se ne smije prijeći, i čiji su izvori koje zvijeri moraju zaobići.
Prepoznali su to globalni kolonizatori koji se žele dokopati našega blaga pa potplaćuju korumpiranu politiku i medije da raspamećuju narod posebno patološkim rasističkim kampanjama protiv ljudi iz zagore.
Zauvijek će ostati tajna tko je zagorom rasporedio sjemenke posebnog hrasta medunca i u njegovoj blizini naselio posebne ljude gorštake.
Raskošni samotnjak, razbarušeni čuvar svoga staništa, hrast je uzor i učitelj čovjeku kojega je ista sudbina dovela u isti zavičaj. Korijenje razgranato i duboko ni jedna sila ne može iščupati, a čvrsto uspravno deblo sigurno drži široku krošnju. Ožiljci na granama pokazuju izdržljivost i junaštvo koje se ne boji oluje i vatre, ne pokorava sjekiri ni nametnicima, a tamo di ga rane, on se obnovi i ojača.
Vjetar je možda zapisao, al potom odmah u nepovrat rasuo tužaljke hrastovih sjemenki koje se nisu ukorijenile, i sudbine ljudi koji su se iskorijenili i otišli.
U veličanstvenim surovim prostranstvima zagore ostali su nesalomljivi gorostasi koji su prošli kroz nesmiljene odabire i opstali kao najjači. Izbjegli su lukave đavolske zamke i opstali kao najpametniji. Mudrost je naučiti veličinu malog.
Hrast samotnjak zahvaljuje nebu za svaku kišnu kap a gorštaci slijede suze nanizane Marijinom krunicom. Oduvijek je to u ovom kraju red i običaj.
(Branka Šeparović, 'Škrinja')
Kao što hrast samotnjak crpljenjem vode i gustim sjenama, stoljećima odbija svakog uljeza u svoje područje, tako gorštak svojom gromoglasnom pjesmom kazuje zlonamjernicima gdje je granica koju se ne smije prijeći, i čiji su izvori koje zvijeri moraju zaobići.
Prepoznali su to globalni kolonizatori koji se žele dokopati našega blaga pa potplaćuju korumpiranu politiku i medije da raspamećuju narod posebno patološkim rasističkim kampanjama protiv ljudi iz zagore.
Zauvijek će ostati tajna tko je zagorom rasporedio sjemenke posebnog hrasta medunca i u njegovoj blizini naselio posebne ljude gorštake.
Raskošni samotnjak, razbarušeni čuvar svoga staništa, hrast je uzor i učitelj čovjeku kojega je ista sudbina dovela u isti zavičaj. Korijenje razgranato i duboko ni jedna sila ne može iščupati, a čvrsto uspravno deblo sigurno drži široku krošnju. Ožiljci na granama pokazuju izdržljivost i junaštvo koje se ne boji oluje i vatre, ne pokorava sjekiri ni nametnicima, a tamo di ga rane, on se obnovi i ojača.
Vjetar je možda zapisao, al potom odmah u nepovrat rasuo tužaljke hrastovih sjemenki koje se nisu ukorijenile, i sudbine ljudi koji su se iskorijenili i otišli.
U veličanstvenim surovim prostranstvima zagore ostali su nesalomljivi gorostasi koji su prošli kroz nesmiljene odabire i opstali kao najjači. Izbjegli su lukave đavolske zamke i opstali kao najpametniji. Mudrost je naučiti veličinu malog.
Hrast samotnjak zahvaljuje nebu za svaku kišnu kap a gorštaci slijede suze nanizane Marijinom krunicom. Oduvijek je to u ovom kraju red i običaj.
(Branka Šeparović, 'Škrinja')
Primjedbe