DNEVNIK IVICE RELKOVIĆA
DNEVNIK: Ivica Relković
20. - 26. XII.
Najavio večeras Denis Latin na početku 503. Latinice, na temu “Kako ćemo živjeti u EU”, sljedeće: “...što će nam biti lakše, a što teže, i jesu li naši sadašnji strahovi od nove situacije u kojoj ćemo se zateći realni - o tome debatiramo u večerašnjoj Latinici”.
Ohrabreni najavom, sjednete pred svoj “prozor u svijet” i širom otvorite oči i uši. Iako je novinar već u svojem uvodu umjesto hrvatskih birača na referendumu donio konačnu odluku o pristupanju Uniji, pa tako potencijalne oponente među svojim gostima doveo u položaj “nemoguće (e)misije”, ipak se nadate nekakvoj “debati”. Valjda će nam javna televizija, barem koji mjesec prije referenduma, ponuditi “pro et contra” argumente za tako važnu biračku odluku. U polumraku studija lovimo sjene gostiju i nastojimo raspoznati te dvije naoštrene strane, jer javnost je podjeljena polapola, pa će valjda tako biti i HTVovom ogledalu javnosti. Ali pale se svjetla i rasvjetljavaju “tragove” u “snijegu”. Na “pro” strani sjede Vesna Pusić, književnik Damir Karakaš, državni tajnik u MVP-u Andrej Plenković, Predrag Matvejević i novinarka Globusa Ines Sabalić. Rezultat na semaforu je, dakle, pro-pet - contra- nula, a “debata” nije još ni počela! I, naravno, voditelj je na pro-strani. Riječ je vrhunskom “pro-fesionalcu”, nagrađenom nizom nagrada. Riječ je o novinaru plaćenom ugovorom nedostupnim javnosti, koji nam svima docira o “transparentnoj” nasuprot “tko je jamio jamio” Hrvatskoj. Riječ je o novinaru kojem smo platili da nam 503 puta kroji svoj orvelovski “pro et contra” “fer play”. Mene zato prije pitanja “Kako ćemo živjeti u EU” zanima odgovor javne televizije koliko je jamio i kako je živio Denis Latin u ovih 18 godina režirane deb(L)atinice? Neka se objavi koliko je zaradio istinoljubivi Latin, novinar koji je sve jamatore ovoga naroda s gađenjem prozivao 18 godina. Neka porezni obveznici koji su ga 18 godina plaćali, napokon dožive i njegovu imovinsku karticu kao javni dokument. I neka se nezastarjevanje zločina u privatizaciji primjenjuje na sve koji su nešto u ovoj državi privatizirali i opljačkali: tvrtku ili javni prostor, svejedno. U jednom i drugom slučaju stekli su nezasluženu materijalnu korist ili javnu moć (koja opet završava materijalnom korišću). I neka se sve to objavi prije referenduma o ulasku u EU, da bi birači imali na temelju čega “debatirati” pred referendumskim pitanjem.
Utorak, 21. prosinca: SLAVONSKIH SEDAM MRŠAVIH KRAVA
Priču o sedam debelih i sedam mršavih krava znamo. Imamo egipatsku, ali i hrvatsku verziju. To ne kažem (samo) ja, nego slično misli i Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki. Naravno, naš hrvatski problem je u tome što mi nismo imali prethodnih sedam debelih krava, iako su se neki u pretvorbi utovili ko volovi. No, dok je biblijski Josip svoju braću hranio egipatskim žitom, iako su ga prodali, hrvatski su “Josipi” prodali braću, nakon što su dosanjali svoj san pretvorbe zajedničkih društvenih (državnih) debelih krava u vlastite privatne štale. Nadbiskup Srakić može samo sa sumnjom gledati prazne slavonske ambare i pitati se: “Unatoč radu, uloženim naporima u odgoj i obrazovanje, u stvaranje poštenoga i pravednog društvenog poretka, unatoč tolikim žrtvama u obrani svoje domovine i zavičaja, slavonski čovjek, čini se, ostaje zabrinut - jer proživljava nesigurnost. Osjeća se nezaštićenim, poput pastira ‘pod vedrim nebom’, prepušten onima koji svojim postupcima prečesto ne samo da ne bude, nego guše nadu. Ostaje željan kruha - i to u žitnici Hrvatske! Dok se u Slavoniju, Baranju i Srijem, zbog raznolikih dobara, nekoć dolazilo kao u ‘kuću kruha’, Slavonija je danas najsiromašnija regija Hrvatske”. Što bi napravio faraon da ga je Josipov menadžment doveo do takvih rezultata? Uskratio bi mu upravu, skrativši ga za glavu. Hrvatski bi narod trebao znati da on danas u ruci ima faraonsku moć! Moć da već na sljedećim izborima može smijeniti lošu državnu upravu, razne PR-osipoviće koji su PR-osipali državnu imovinu svojim “spinovima”. Slavoncima ne bi trebalo posebno objašnjavati razliku između raznih trulih vrba i snažnog Hrasta.
Srijeda, 22. prosinca: SANADER SE VRATIO “KUĆI”, A KOD KUĆE OSTAVIO SMEĆE
Danas je bivši premijer svjedočio pred koruškim povjerenstvom. Danas se Hrvatska sramotila. No nitko nije primjetio da se Sanader zapravo “vratio kući”, jer mi smo u Hrvatskoj o njemu prvi puta čuli kao o austrijskom poduzetniku. I u Hrvatskoj je nastavio biznis s austrijskim bankama i austrijskim menadžerima. Međunarodni nam ispitivači pulsa danas poručuju da nam je pao “kreditni rejting”, pa će nam - ako se u idućih nekoliko godina ne dogodi hrvatski rast - državne obveznice biti “smeće”. Eto, tek smo najavili politički pokret Hrvatski rast, a već nas reklamiraju i međunarodni subjekti. I svi se slažu u jednome - samo nas Hrvatski rast može izvući iz ovog obvezničkog smetlišta.
Četvrtak, 23. prosinca: 200 KUNA ZA BOR - 100 KUNA ZA HRAST
Na internetskim je forumima već desetak dana u optjecaju rasprava o Hrvatskom rastu. Vrućih “pro et contra” ne manjka. Neki misle da je Hrast baš ono što su čekali, a neki mu odmah “proriču” neuspjeh. Najzanimljiviji mi je bio komentar jednog forumaša koji podržava Hrast iako pesimistično konstatira: “HRAST nece uspjeti samo zato sto za pobjedu treba novac. Nitko nece financirati samosvjesne i domoljubne pokrete”. Za borove je ove godine utrošeno nekoliko puta više negoli je potrebno za pobjedničku izbornu kampanju. Smijem li biti drzak, pa zamoliti sve koji gunđaju na stanje u zemlji da tijekom 2011. ugrade u ukra- šavanje Hrvatske onoliko koliko su dali za bor? Zapravo upola manje. Recimo ovako: 200 kuna za bor, 100 kuna za Hrast. Možete taj iznos unaprijed izdvojiti od bora za 2011. U zamijenu za to ukrasit ćemo Hrvatsku ponosom, a ne plastičkim kuglicama. Natječaj je otvoren, a čim prođe službena registracija moći ćete naš žiro račun naći na internetskim stranicama Hrasta (www.h-rast.hr).
Petak, 24. prosinca: SMS BOŽIĆ I PREDSOKRATOVCI
Badnjak je i počele su sms čestitke. Ja sam nešto staromodniji. Radije ću malo po malo nazivati prijatelje i čuti se glasom. Nekako sam sms komunikaciju sveo na obične dogovore oko sastanaka. Izbjegavam je u svemu što ima dublju poruku. Ne želim time nikoga omalovažiti. Uostalom, sms model nije izmislila mobitel generacija, nego predsokratovci. Oni su cijelu filozofiju sažimali u nekoliko riječi. Evo jedan njihov sms: “Ništa previše”. I što je zanimljivo, ni oni svoje poruke često nisu potpisivali. Pretpostavljali su da njihovi slušatelji imaju memoriran njihov “kodni broj”.
Subota, 25. prosinca: BOŽIĆ I NOVA POLITIČKA KULTURA
U svojoj kolumni u Večernjem listu, Jasmina Popović danas piše: “Politici se u Hrvatskoj više nikada ne treba vjerovati, izgubila je sve kredite i zadužila se generacijama unaprijed, ne samo financijski nego i moralno. Ona više ništa ne smije dobiti na obećanja, njoj pravila moraju početi propisivati oni koji zbog nje i od nje trpe već godinama. (...) Građani su ti koji moraju visoko podići ljestvicu za sve one koji će od njih ikada više zatražiti mandat i u startu diskvalificirati svakoga tko misli da će ubuduće na njihovim leđima moći mlatiti praznu slamu i, još gore, zgrtati pare”. U skladu s tim Hrvatski rast je odlučio građanima u pretkampanji prepustiti izbor svojih kandidata za Hrvatski sabor. Nitko nema automatsko pravo na prvo mjesto i bilo koji drugi položaj na listi, nego se treba dokazati svojim djelom i potpisima birača. Prva otvorena lista u Hrvatskoj. Promijena političke kulture i politički altruizam. Sasvim u duhu Božića. Božića po mjeri malenih, a ne silnika ovoga svijeta.
Nedjelja: 26. prosinca: SVETA OBITELJ
Sveti Josip, muškarac, glava kuće. Prihvatio biti u drugom planu u vremenu kad je žena u nekim kulturama bila malo iznad životinje. Marija, Žena nad ženama, Bogorodica. Pristala roditi u štali, bez ikakve stručne pomoći i sigurnosti, a danas neke žene i za pobačaj traže ekskluzivno pravo na veleopremljenu pobačaonicu. Isus. Bogočovjek. Kralj kraljeva. Umjesto kao Sudac, došao kao nezaštićeni prejudicirani osuđenik raznih Heroda od Betlehema do Jeruzalema. Žrtva nad žrtvama. Samo malo od toga da je hrvatskim obiteljima i ne bismo bili ni u demografskom, ni u moralnom ni u gospodarskom padu, nego rastu. Sretan Božić, blagoslovljenu i uspješnu 2011. godina, obilježenu svekolikim hrvatskim rastom na svim područjima želi vam svima Ivica Relković, predsjednik Obiteljske stranke i suosnivač Hrvatskog rasta - Hrasta
20. - 26. XII.
Samo nas Hrvatski rast može izvući
Ponedjeljak, 20. prosinca: “DEBATA” Najavio večeras Denis Latin na početku 503. Latinice, na temu “Kako ćemo živjeti u EU”, sljedeće: “...što će nam biti lakše, a što teže, i jesu li naši sadašnji strahovi od nove situacije u kojoj ćemo se zateći realni - o tome debatiramo u večerašnjoj Latinici”.
Ohrabreni najavom, sjednete pred svoj “prozor u svijet” i širom otvorite oči i uši. Iako je novinar već u svojem uvodu umjesto hrvatskih birača na referendumu donio konačnu odluku o pristupanju Uniji, pa tako potencijalne oponente među svojim gostima doveo u položaj “nemoguće (e)misije”, ipak se nadate nekakvoj “debati”. Valjda će nam javna televizija, barem koji mjesec prije referenduma, ponuditi “pro et contra” argumente za tako važnu biračku odluku. U polumraku studija lovimo sjene gostiju i nastojimo raspoznati te dvije naoštrene strane, jer javnost je podjeljena polapola, pa će valjda tako biti i HTVovom ogledalu javnosti. Ali pale se svjetla i rasvjetljavaju “tragove” u “snijegu”. Na “pro” strani sjede Vesna Pusić, književnik Damir Karakaš, državni tajnik u MVP-u Andrej Plenković, Predrag Matvejević i novinarka Globusa Ines Sabalić. Rezultat na semaforu je, dakle, pro-pet - contra- nula, a “debata” nije još ni počela! I, naravno, voditelj je na pro-strani. Riječ je vrhunskom “pro-fesionalcu”, nagrađenom nizom nagrada. Riječ je o novinaru plaćenom ugovorom nedostupnim javnosti, koji nam svima docira o “transparentnoj” nasuprot “tko je jamio jamio” Hrvatskoj. Riječ je o novinaru kojem smo platili da nam 503 puta kroji svoj orvelovski “pro et contra” “fer play”. Mene zato prije pitanja “Kako ćemo živjeti u EU” zanima odgovor javne televizije koliko je jamio i kako je živio Denis Latin u ovih 18 godina režirane deb(L)atinice? Neka se objavi koliko je zaradio istinoljubivi Latin, novinar koji je sve jamatore ovoga naroda s gađenjem prozivao 18 godina. Neka porezni obveznici koji su ga 18 godina plaćali, napokon dožive i njegovu imovinsku karticu kao javni dokument. I neka se nezastarjevanje zločina u privatizaciji primjenjuje na sve koji su nešto u ovoj državi privatizirali i opljačkali: tvrtku ili javni prostor, svejedno. U jednom i drugom slučaju stekli su nezasluženu materijalnu korist ili javnu moć (koja opet završava materijalnom korišću). I neka se sve to objavi prije referenduma o ulasku u EU, da bi birači imali na temelju čega “debatirati” pred referendumskim pitanjem.
Utorak, 21. prosinca: SLAVONSKIH SEDAM MRŠAVIH KRAVA
Priču o sedam debelih i sedam mršavih krava znamo. Imamo egipatsku, ali i hrvatsku verziju. To ne kažem (samo) ja, nego slično misli i Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki. Naravno, naš hrvatski problem je u tome što mi nismo imali prethodnih sedam debelih krava, iako su se neki u pretvorbi utovili ko volovi. No, dok je biblijski Josip svoju braću hranio egipatskim žitom, iako su ga prodali, hrvatski su “Josipi” prodali braću, nakon što su dosanjali svoj san pretvorbe zajedničkih društvenih (državnih) debelih krava u vlastite privatne štale. Nadbiskup Srakić može samo sa sumnjom gledati prazne slavonske ambare i pitati se: “Unatoč radu, uloženim naporima u odgoj i obrazovanje, u stvaranje poštenoga i pravednog društvenog poretka, unatoč tolikim žrtvama u obrani svoje domovine i zavičaja, slavonski čovjek, čini se, ostaje zabrinut - jer proživljava nesigurnost. Osjeća se nezaštićenim, poput pastira ‘pod vedrim nebom’, prepušten onima koji svojim postupcima prečesto ne samo da ne bude, nego guše nadu. Ostaje željan kruha - i to u žitnici Hrvatske! Dok se u Slavoniju, Baranju i Srijem, zbog raznolikih dobara, nekoć dolazilo kao u ‘kuću kruha’, Slavonija je danas najsiromašnija regija Hrvatske”. Što bi napravio faraon da ga je Josipov menadžment doveo do takvih rezultata? Uskratio bi mu upravu, skrativši ga za glavu. Hrvatski bi narod trebao znati da on danas u ruci ima faraonsku moć! Moć da već na sljedećim izborima može smijeniti lošu državnu upravu, razne PR-osipoviće koji su PR-osipali državnu imovinu svojim “spinovima”. Slavoncima ne bi trebalo posebno objašnjavati razliku između raznih trulih vrba i snažnog Hrasta.
Srijeda, 22. prosinca: SANADER SE VRATIO “KUĆI”, A KOD KUĆE OSTAVIO SMEĆE
Danas je bivši premijer svjedočio pred koruškim povjerenstvom. Danas se Hrvatska sramotila. No nitko nije primjetio da se Sanader zapravo “vratio kući”, jer mi smo u Hrvatskoj o njemu prvi puta čuli kao o austrijskom poduzetniku. I u Hrvatskoj je nastavio biznis s austrijskim bankama i austrijskim menadžerima. Međunarodni nam ispitivači pulsa danas poručuju da nam je pao “kreditni rejting”, pa će nam - ako se u idućih nekoliko godina ne dogodi hrvatski rast - državne obveznice biti “smeće”. Eto, tek smo najavili politički pokret Hrvatski rast, a već nas reklamiraju i međunarodni subjekti. I svi se slažu u jednome - samo nas Hrvatski rast može izvući iz ovog obvezničkog smetlišta.
Četvrtak, 23. prosinca: 200 KUNA ZA BOR - 100 KUNA ZA HRAST
Na internetskim je forumima već desetak dana u optjecaju rasprava o Hrvatskom rastu. Vrućih “pro et contra” ne manjka. Neki misle da je Hrast baš ono što su čekali, a neki mu odmah “proriču” neuspjeh. Najzanimljiviji mi je bio komentar jednog forumaša koji podržava Hrast iako pesimistično konstatira: “HRAST nece uspjeti samo zato sto za pobjedu treba novac. Nitko nece financirati samosvjesne i domoljubne pokrete”. Za borove je ove godine utrošeno nekoliko puta više negoli je potrebno za pobjedničku izbornu kampanju. Smijem li biti drzak, pa zamoliti sve koji gunđaju na stanje u zemlji da tijekom 2011. ugrade u ukra- šavanje Hrvatske onoliko koliko su dali za bor? Zapravo upola manje. Recimo ovako: 200 kuna za bor, 100 kuna za Hrast. Možete taj iznos unaprijed izdvojiti od bora za 2011. U zamijenu za to ukrasit ćemo Hrvatsku ponosom, a ne plastičkim kuglicama. Natječaj je otvoren, a čim prođe službena registracija moći ćete naš žiro račun naći na internetskim stranicama Hrasta (www.h-rast.hr).
Petak, 24. prosinca: SMS BOŽIĆ I PREDSOKRATOVCI
Badnjak je i počele su sms čestitke. Ja sam nešto staromodniji. Radije ću malo po malo nazivati prijatelje i čuti se glasom. Nekako sam sms komunikaciju sveo na obične dogovore oko sastanaka. Izbjegavam je u svemu što ima dublju poruku. Ne želim time nikoga omalovažiti. Uostalom, sms model nije izmislila mobitel generacija, nego predsokratovci. Oni su cijelu filozofiju sažimali u nekoliko riječi. Evo jedan njihov sms: “Ništa previše”. I što je zanimljivo, ni oni svoje poruke često nisu potpisivali. Pretpostavljali su da njihovi slušatelji imaju memoriran njihov “kodni broj”.
Subota, 25. prosinca: BOŽIĆ I NOVA POLITIČKA KULTURA
U svojoj kolumni u Večernjem listu, Jasmina Popović danas piše: “Politici se u Hrvatskoj više nikada ne treba vjerovati, izgubila je sve kredite i zadužila se generacijama unaprijed, ne samo financijski nego i moralno. Ona više ništa ne smije dobiti na obećanja, njoj pravila moraju početi propisivati oni koji zbog nje i od nje trpe već godinama. (...) Građani su ti koji moraju visoko podići ljestvicu za sve one koji će od njih ikada više zatražiti mandat i u startu diskvalificirati svakoga tko misli da će ubuduće na njihovim leđima moći mlatiti praznu slamu i, još gore, zgrtati pare”. U skladu s tim Hrvatski rast je odlučio građanima u pretkampanji prepustiti izbor svojih kandidata za Hrvatski sabor. Nitko nema automatsko pravo na prvo mjesto i bilo koji drugi položaj na listi, nego se treba dokazati svojim djelom i potpisima birača. Prva otvorena lista u Hrvatskoj. Promijena političke kulture i politički altruizam. Sasvim u duhu Božića. Božića po mjeri malenih, a ne silnika ovoga svijeta.
Nedjelja: 26. prosinca: SVETA OBITELJ
Sveti Josip, muškarac, glava kuće. Prihvatio biti u drugom planu u vremenu kad je žena u nekim kulturama bila malo iznad životinje. Marija, Žena nad ženama, Bogorodica. Pristala roditi u štali, bez ikakve stručne pomoći i sigurnosti, a danas neke žene i za pobačaj traže ekskluzivno pravo na veleopremljenu pobačaonicu. Isus. Bogočovjek. Kralj kraljeva. Umjesto kao Sudac, došao kao nezaštićeni prejudicirani osuđenik raznih Heroda od Betlehema do Jeruzalema. Žrtva nad žrtvama. Samo malo od toga da je hrvatskim obiteljima i ne bismo bili ni u demografskom, ni u moralnom ni u gospodarskom padu, nego rastu. Sretan Božić, blagoslovljenu i uspješnu 2011. godina, obilježenu svekolikim hrvatskim rastom na svim područjima želi vam svima Ivica Relković, predsjednik Obiteljske stranke i suosnivač Hrvatskog rasta - Hrasta
Primjedbe