ZORAN VUKMAN O TAJNI UTJELOVLJENJA

Ne umišljam si da bih mogao reći nešto veliko i značajno o tajni Božjega utjelovljenja. Htio bih samo izraziti svoju duboku fascinaciju pred tim otajstvom. Svoju šutnju i nesposobnost da bilo što o tomu kažem, a da ne ponavljam teološke ili prigodne fraze. Uzmimo i čitajmo!

Riječ koja tijelom postade...

Proslov Evanđelja po Ivanu: meditirajmo i molimo! Pokušajmo i razumjeti! Bog nam je dao razum, i žeđ za istinom! "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka dođe na svijet;" (Iv1,9). Svjetlo istinsko koje zasja u utrobi jedne židovske djevice! Kakav misterij! Kakav događaj! Što pred tim mogu kazati sve naše govorancije, sve naše nečistoće, izdaje i prijevare? Što pred tom tajnom mogu reći sva naša ruha, sve naše počasti, žezla i ostali rekviziti ljudskih taština? "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama;" (Iv,14). Koliko puta smo molili ovo u Angelusu, a još ne shvaćamo koliko su te riječi nepojmljive, potresne i duboke? Sva umovanja i najvećih umova ne bi mogla protumačiti tajnu o Riječi koja tijelom postade. Možemo nagađati, možemo pisati teološke traktate pune lijepih misli, možemo obigrati cijelu kuglu zemaljsku a da ništa ne budemo pametniji, i da manje razumijemo ovo otajstvo nego pastiri koji su prvi prepoznali Mesiju. Riječ Božja, Duh Božji, Logos, svemogući, neizrecivi Bog, uzeo je ljudsko obličje, i utjelovio se u meso i krv židovsku! Samim Židovima sablažnjivo, da Jahve Adonai, Elohim, Gospodar nad gospodarima, može postati čovjekom, djetetom, slabim i krhkim stvorenjem, izložiti se studeni, muci, progonima i poniženjima! Zašto? Za nas ovako nevjerne i nestalne?

Božanska Ljubav

Ali tko bi nas spasio ako ne sam Bog koji silazi među nas, koji su spustio u bezdane naših nesreća i jadikovki? Tko bi nam drugi mogao donijeti svjetlo s neba, ako ne Bog koji bi zasvijetlio iznutra, u ljudskoj nutrini? Htio je biti solidaran iz ljubavi prema svojim stvorenjima, htio se utjeloviti da nas iznova posveti, da nas probudi, oplemeni, vrati nam izgubljeno, popravi porušeno, nadoknadi prokockano! Tko to može nego Bog koji u slabom, malenom djetetu želi pokazati čovjeku koliko je iza njegove oholosti skriveno straha i slabosti? Nije li i najveći silnik u dubini svoje duše zadržao zametak sebe kao preplašena dječarca koji je žudio za majčinskom ljubavlju? Ne stoji li iza svake ljudske patologije vapaj i žal za ljubavlju? Ne, koliko god se naprezao, ne mogu ništa pametno reći o Riječi koja tijelom postade. Ta misao svijetli u mom duhu, promatram je, premećem u rukama, razgledam, upijam njezin sjaj, motrim je sa svih strana, njezinu savršenost u jednostavnoj nedokučivosti, i ne znam što bih rekao, osim, sretan vam Božić, dragi ljudi! Sretno vam sve ono što Riječ koja tijelom postade donosi u ljudski život i povijest! Neka vam milost i svjetlo Kristovo zasja u domovima i srcima, neka razgoni tmine razdora, sukoba i mržnje, neka nas sve učini boljima! Svim čitateljima Portala želim blagoslovljen Božić! Bog se utjelovio, da bi se čovjek produhovio!

http://velecasnisudac.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca