JOŠ JEDNA PRIČA O LOVCU I ŽRTVI (KOJU SMO MOGLI IZBJEĆI DA SMO PAMETNIJE BIRALI NA SABORU HDZ-a)

Sanader progonio Gotovinu, a sada je on uvjet za EU


Zahvaljujući tome što se na splitskoj rivi 2001. zaklinjao u obranu hrvatskih generala osvojio je vlast i tada postao savršen stroj koji je akcijskim planom progonio Gotovinu, njegovu obitelj i prijatelje...


Dr. Ivo Sanader doživio je i poduzeo nekoliko velikih obrata tijekom svoje političke karijere, no vjerojatno je jedna od njegovih najvećih, što karakternih, što političkih mijena bila ona koja se odnosi na njegov stav prema optuženim hrvatskim generalima. Sanader s početka veljače 2001., kada drži znamenitu nacionalnu budnicu na splitskoj rivi pred 200.000 ljudi, dijametralno se razlikuje od onog Sanadera koji je 2005. pokrenuo akcijski plan za hvatanje Ante Gotovine.

Godine 2001., koalicijska vlast SDP-ove šestorke tek je bila odvalila prvu punu godinu vlasti, predsjednik RH Stjepan Mesić već je, objavom Tuđmanovih transkripata i prisilnim umirovljenjem generala, dobrano potresao naciju, a Ivo Sanader, mladi i dinamični lider posustalog HDZ-a, odlučio je žestoko udariti temelje za politički povratak na vlast. “Nema tog naroda, dame i gospodo, koji će se odreći svojih heroja, junaka, a naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najboljih hrvatskih sinova... Mi smo ponosni na hrvatske generale, na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni na našeg viteza Mirka Norca!”, grmio je Sanader i zaradio ovacije. Uvijek je bio izuzetan govornik i savršeno je i u trenutku mogao pogoditi bilo okupljenih.

Povezao se s Carlom


Tada se taj njegov govor još uvelike odnosio na Mirka Norca, koji se tada još skrivao od uhićenja, no ubrzo se ova retorika prenijela na ostale ugrožene generale. Pa i na Antu Gotovinu, koji je u idućim oporbenim godinama HDZ-a postao novi nacionalni simbol kojim se Sanader rado koristio. Sanader je bio saveznik hrvatskim junacima. Prijatelj obitelji i politički zaštitnik. Kao takav, nakon nepune četiri godine, postao je neupitan vođa opet ojačalog HDZ-a. Na valu novog hrvatskog patriotizma i retorike o očuvanju vrijednosti Domovinskog rata i Tuđmanovih vizija, Sanaderov HDZ, bez imalo dvojbi, ponovno osvaja državnu vlast.

No, kao premijer, Sanader mijenja poziciju. Njegov primarni politički cilj postao je prijam Hrvatske u EU. U tom je trenutku Ante Gotovina već više od dvije godine bio u bijegu, a Haaški je sud objavio da je Gotovina jedan od najtraženijih bjegunaca. Nova haaška tužiteljica Carla del Ponte pobrinula se da se i u izjašnjavanju Vijeća sigurnosti UN-a, poslodavca Tribunala, Ante Gotovina nađe u istom kontekstu i društvu s odbjeglim Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. “Znam da Gotovina tamo ne pripada, ali stavit ću ga u to društvo”, poručila je Carla del Ponte tadašnjem hrvatskom premijeru Sanaderu. Dakle, Gotovina više nije mogao imati status heroja. Kako bi ostvario svoj glavni cilj, Sanader se odlučio povezati s haaškim tužiteljstvom. A taj je put do Carle del Ponte, koja je određivala tempo pomicanja Hrvatske prema EU, vodio je preko Londona. Britanska je politika, naime, bila glavni Del Pontin opskrbitelj informacijama i, pokazalo se, godinama poslije, više dezinformacijama o mjestima skrivanja Gotovine.

Britanski MI 6 tutnuo je u ruke haaške tužiteljice sve one iritantne dezinformacije da se Gotovina skriva po hercegbosanskim samostanima, da je viđen u Brelima, na jedrilici na Jadranu, da šverca oružje za IRA-u, a najopasnija je bila dezinformacija da hrvatska Vlada ima kontakt prema Gotovini. To su ona vremena kada su sluđeni novinari zvali franjevačkog svećenika ispod Vran planine i raspitivali se je li tamo Gotovina, a on im odgovorio: “Nazovite kasnije, general trenutačno spava.” Bez obzira na to što je dijelu euro i svjetske diplomacije bilo jako dobro poznato što radi tužiteljica te da je riječ pretežito o dezinformacijama, Sanader je bio pod golemim pritiskom. Razmišljao je i smislio – ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. I postao saveznik haaške tužiteljice i Britanaca.

Ubrzo je ovu odluku opredmetio i potpisao državni ugovor kojim je Hrvatska sama pristala da agenti druge države preuzmu poslove nacionalne sigurnosti. Sanader je beskrupulozno spremno prihvatio ovo sakaćenje. Britanskom MI 6 nije trebalo mnogo, odmah su u Zagreb stigli specijalnim kombiji marke Bedford, punima sofisticirane opreme za prisluškivanje komunikacija. Istina, sličan je ugovor bio odobren još u vrijeme Račana, Sanader se pobrinuo da britanski agenti još legalnije sjednu na telekomunikacije u RH. Kombiji su stigli sa službenim ciljem da se hrvatskim službama pomogne u lociranju i uhićenju, potom transferiranju Gotovine. Ubrzo su hrvatske tajne službe otkrile kako Britanci radije prate i prisluškuju političare i gospodarstvenike. Iz tog doba vrijedi i priča da Sanaderovi ministri gase mobitele i vade baterije kada ulaze u Banske dvore. Uzgred, jedan od britanskih kombija postao je i žrtvom “strujnog udara” na parkiralištu hotela Holliday na zagrebačkoj periferiji, a Britanci su se naljutili na naše agente.

Dunji otkaz u MORH-u

Ta britanska akcija bila je nadopuna Sanaderovu Akcijskom planu u desetak bitnih točaka koji je ovaj pokrenuo, naloživši specijalnim grupama unutar obavještajne zajednice da popišu, nadziru i onemogućuju Gotovinine jatake. Tim planom deseci Gotovininih prijatelja uistinu su bili blokirani, njihove tvrtke više nisu uspjele pronaći niti dogovoriti poslove, a niti su mogle legalno pronaći kupce za svoje proizvode. Plan se dobro provodio, a dio Gotovininih prijatelja uistinu je ostao bez prihoda. Računalo se da će time i Gotovina ostati bez novca potrebna za skupo skrivanje po svijetu. Sanaderov plan postao posebno bešćutan kada je za cilj odabrana i Gotovinina supruga Dunja i sin Ante.

U rekordnom je roku i na nezakonit način izbačena s posla u MORH-u. Potjerana, formalno zbog umirovljenja, a onda nije mogla dobiti mirovinu jer – ne ispunjava uvjete. Posljedica su toga plana – D. Gotovina danas je bez prihoda. O toj hajci, koju potpisuje Sanader, nešto je, prije dvije i pol godine u intervjuu za njemačke medije rekao i Günther Verheugen, bivši povjerenik za proširenje EU: “Hrvatska je, ironično, zaostala zbog čudnih sumnji da štiti i krije Gotovinu; već bi bila članica da nas jedna tajna služba jedne države EU nije sve izludjela tim pričama.” Vrijedno svjedočanstvo o pritiscima na RH. Kojih ima i dalje, do danas. Sanader-britanski akcijski plan u međuvremenu je sredinom 2005. počeo davati dobre rezultate. Sanader, kao bivši saveznik heroja, imao je dovoljno znanja o tome gdje treba udariti, gdje najviše boli. Lociran je Gotovina, mjesec dana poslije uhićen na Tenerifeu.

Dana 10. prosinca prebačen je u Haag. Dana 10. prosinca umro je predsjednik Tuđman, a Sanader je bio i predvodnik detuđmanizacije te je izbacio tisuće tuđmanovaca iz HDZ-a. Dana 10. prosinca i Sanader je prebačen, vidjet ćemo gdje. Godine 2005. tješio se da je Gotovinu riješio jer je to bio uvjet za ulazak RH u EU. Godine 2010. uvjet za ulazak RH u EU je – procesuiranje Sanadera. Što ti je život!

Davor Ivanković / Večernji list

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca