SVJEDOČANSTVO JANJE TOLIĆ IZ POSUŠJA
Dragi posjetitelji, dragi prijatelji, dragi partneri i suradnici, velika mi je čast i radost, uza sve do sada objavljene članke i radove, ovoga puta objaviti jedno svjedočanstvo koje je doslovce povjereno Internetskom portalu RASKRIŽJE. Svakoga se dana nešto i na određenome mjestu, od i za određene osobe, uz i kroz određena nadahnuća, zbog i radi nečije molitve ili prokletstva, "dogodi" neka zgoda, ili nezgoda. Jedni to tumače na isključivo osobni - ljudski način, drugi su pak neodlučni, a dogodi se i to da osobe prije ili "za vrijeme" vlastitog zaključivanja nekada pozovu i uspješno dozovu Duha Svetoga, Koji im tada pomaže, kako u razmatranju, tako i pri zaključivanju. Ovo što će uslijediti jest jedno živo svjedočanstvo o osobnom ukazanju Majke Božje, naše Gospe, koja je samo Njoj znanim stazama pronašla put do Janje, vidjelice, a zatim i ostalih osoba koje su primile milost biti sudionice i svjedokinje Gospine prisutnosti i njezinog Majčinskog zagrljaja u ovom našem, ugroženom i već zabrinjavajuće iskvarenom i od Boga otuđenom svijetu. Mi katolici smo svjesni činjenice da su ukazanja Gospe, naše Majke, Majke naše Crkve, itekako moguća i kroz Crkvenu povijest mnogo puta zabilježena i često puta od vrha Crkve s razlogom potvrđena. Vjerovanje u ukazanja nije crkvena dogma, bilo riječ o Fatimi, Lourdesu ili nekim drugim mjestima na kojima se Gospa ukazala.
No, čudesa, među koja spadaju i mnogobrojna obraćenja (što je za vrijeme Isusova ljudskog življenja, našega Boga, na zemlji bilo najveće čudo), uvelike i iznad svih ljudskih spoznaja potvrđuju upravo Ljubav Majke i Ljubav Sina, koja neprestano, kroz sva vremena i preko samo Njima poznatih putova utječu na spasenje ljudskoga roda. Bilo već zapisanim Riječima ili onim koje ljudi nisu "stigli" pročitati, pa se strpljiva Majka opet u suzama morala odlučiti, "još jednom opomenuti", premda ni Sama nije Sudkinja, ali vrlo dobro zna "koliko je sati". Internetski Portal Raskrižje, kao što ni u jednom svom objavljenom članku nije pretekao, pa niti pomislio preteći sud naše svete rimokatoličke Crkve, tako se ni ovdje ne će "udostojiti" donositi zaključke i sudove o povjerenom nam svjedočanstvu. Ovo nam je svjedoćanstvo povjereno, kako bi bilo objavljeno i dostupno javnosti diljem svijeta, na slavu Božju. I premda se radi o vrlo osjetljivoj temi, koja "zapaljuje" mnoga srca, neka u smjeru dobra, neka u smjeru mržnje - osjetio sam dužnost, nužnost i potrebu, u dogovoru s mojom zamjenicom, (ujedno i odgovornom za sadržaj portala) objaviti ovo svjedočanstvo.
Uz potpunu odanost autoritetu i sudu svete rimokatoličke Crkve, u ljubavi i zahvalnosti na povjerenju vidjelici koja Internetskom portalu Raskrižje preko odlučne i vjerne službenice Jurke Andrijanić povjeri svoja viđenja, objavljujemo po prvi put svjedočanstvo Janje Tolić iz Posušja, kojoj se prema njezinom svjedočanstvu, ukazala Majka Božja.
Poruka koju je primila jedna od službenica, članica saveza kojeg je Gospa osnovala među 5 žena, Jurka Andrijanić, preko sestre Janje Tolić (rođ. 1957. u Potočanima, Odžak, udana u Posušje - Osoje), vidjelice (1. rujna 2010. – 5:25, Posušje, kuća vidjelice):
„Drago moje dijete. Probudi čedo moje, dijete, moju službenicu i pišite zadaću koju želi da se otpočne, njezino djelo ljubavi. Širite istiniti moj dolazak vama. Šaljem vam svoj blagoslov, moja draga djeco. Amen.“
Janja je u noći s 4. na 5. svibnja 2009. usnula kako ide pješice u Posušje u špilju koja se nekada nalazila iza Crkve, te je prije otprilike dvije godine porušena, radi čišćenja dvorišta. Kada je došla do špilje, ugledala je u urušenoj špilji živi Gospin lik. Sav je put prešla pješice. Kada je došla pred samu Gospu, tada je vidjela tri kamene oštrice, kao tri sablje, koje su dijelile nju i Gospu, stajale su zapravo između njih. Tada je trebala preko njih preći kako bi došla do Gospe. Zatim si je pomislila, „Gospe moja , sada su mi teže ove tri oštrice kako bih prešla preko njih, nego cijeli ovaj put koji me toliko iscrpio“. Ona je ipak imala toliku želju doći do Gospe, te je prešla preko tih oštrica. Stala je ispred Gospe koja joj je gledala u noge. Tada je i Janja sama pogledala u svoje noge, kako bi saznala zašto Gospa gleda u iste. Noge su joj bile pune krvi, od koljena na dolje. Imala je jake bolove. U tom se je strahu probudila. Kada se probudila, sjela je u krevet i bila je tužna što se san nije produljio, kako bi mogla vidjeti što bi se još dalje dogodilo. Tako je sjedila neko vrijeme tužna, gledajući u pod. Odjednom je ugledala Gospine noge, obučene u apostolke, digla je pogled prema gore i tada je spazila cijeli Gospin lik, cijelo tijelo s pruženom rukom prema njoj. Gospa je imala bijelu haljinu, plavi plašt i bijeli veo na glavi. Gospa joj je rekla: „Dijete moje, znam da si željna otići u Crkvu, zato sam došla napraviti tebi Crkvu, a sebi špilju“ (Janja je zbog izuzetno teške situacije s nesposobnim djetetom, mnoge nedjelje proplakala zbog toga što nije mogla ići na svetu Misu). „Tebi Crkvu da se Bogu moliš, a meni špilju, jer je moje gnijezdo srušeno i znam da se na ovome mjestu nikada ne će srušiti.“
Uzela ju je za ruku i krenule su kroz kuću vani na put kroz dvorište, a padala je kiša. Na cesti su bila tri kamena, inače na prometnici kojom redovito prolaze vozila, jedan veliki ravni, dva u obliku stolica. Gospa joj je rekla: „Uzmi jedan po jedan kamen, ( a Janja je u sebi pomislila „Gospe, koliki je kamen, ja to ne mogu“) ali je poslušala Gospu i uradila kako je rekla. Kada je nosila kamenje, ona nije osjetila nikakav teret u svojim rukama (jedan kamen je bio toliko težak da se je inače trebao prevoziti u kolicima). Ta dva kamena, koja su izgledala kao stolice, postavila je na dvije strane, lijevo i desno a onaj ravni odozgo, kao krov nove špilje koju je Gospa naumila sagraditi. Tamo gdje su prethodno stajala kamenja, nalazile su se također tri panja u obliku oštrica, izvađeni i kao i kamenje spremno za svrhu koju je Gospa odredila. I ta tri oštra panja, koja su stršila prema gore, one su zajedno prenijele i postavile iza oblikovane špilje. Zatim su krenule po dvorištu po cviječe koje je uzimala Janja po Gospinom izboru, a onda po mahovinu u obližnju šumu koju je Gospa birala i svojim rukama kupila. Tu istu mahovinu je stavljala u dio pidžame koju je Janja držala zavračenu svojim rukama, a dok su tu mahovinu nosile prema špilji, Gospa je držala svoju ruku ispod mahovine, kako ne bi ispala. Ova mahovina je bila namijenjena za cijelu špilju kojom je i obložena.
Špilju su obložile s tri vrste mahovine, koja je prionula i srasla uz kamen kao da je uvijek bila dio njega, kao da se ta mahovina nalazila uvijek na tom kamenu. Uza to su prema Gospinom htijenju stavili više vrsta cvijeća, među njima Divlja jagoda, sitni karanfil, čuvarkuća, bršljan... Od prvog dana je ta mahovina bujna i ne suši se, premda izložena suncu i bez ikakvog zalijevanja. Tko je ikada bio u Posušju, može potvrditi kakve su tamo vremenske prilike. Preko zime, mahovina se nije mijenjala, dok je cvijeće, koje je doslovce sraslo s kamenom, mirovalo preko zime, da bi opet iznova u proljeće počelo cvasti, bez ikakvog zahvata sa strane.
Kada je špilja bila gotova krenula je Gospa s Janjom u kuću i pokazivala je Janji koje blagoslovljene stvari treba uzeti i odnijeti do špilje, gdje je Gospa jednu po jednu postavljala u špilju. Među njima su bili likovi Majke Božje, dvije slike Majke Božje i Isusa i sv. Ante s Isusom. Špilja je tada bila dovršena, ali je Gospa rekla Janji da sama razmisli što bi tu još trebalo postaviti. (Sutradan je Janji došlo na um da tu još nedostaje blagoslovljena voda, koju je odmah postavila.)
Tada je Gospa stala ispred špilje i rekla: „Janje, sada odlazim, doći ću ponovno kada se budete u moje ime od srca molili i dobivat ćeš često od mene poruke. Tri će se stvari o tebi govoriti: Prvo, kako si poludjela, drugo, kako hoćeš postati slavna i treće, kako se želiš obogatiti. Poslana sam od Boga na ovo od Njega odabrano mjesto, a ključ moga dolaska nalazi se u tvojoj kući. “
Zatim je Gospa počela se uspinjati u visine, uz blagi vjetrić.
Janja je potom ušla u kuću i počela tražiti taj od Gospe spomenuti ključ po kući. Išla je od sobe do sobe, gledala u ladicama, pod jastucima i na svim mogućim mjestima u kući, ali ga nije mogla pronaći. Na kraju je umorna stala pokraj svoga bolesnog sina, pogledala u njega i shvatila da je on taj „ključ“. Njezin je sin od rođenja nesposoban, koji već 23 godine leži u krevetu i isto toliko godina živi samo od bočice mlijeka (čokolina) i vode. Što bi mu god drugo dala za pojest, on bi to odbio. Isto tako, do Gospina ukazanja Janji, on bi često znao zastrašujuće jaukati od teških bolova. Od trenutka kada se je Gospa ukazala, prihvatio je i drugu hranu. Od tog dana on više nema bolove i ne jauče.
Dok je Janja s Gospom oblikovala špilju, bilo je oko 6:20 sati, kada je Janjin mlađi sin ustao na posao te tražio mamu, jer u to vrijeme obično piju zajedno kavu. Vidio ju je kroz prozor kako hoda po dvorištu, kiša je padala, ali mu to nije bilo čudno, jer je ona u to vrijeme ionako znala biti vani, idući za obavljanjem kućanskih i domaćinskih poslova. Sin je izašao iz kuće i otišao na posao kao i svaki dan, ne vidjevši špilju.
Kada se je vraćao, u dvorištu je ugledao špilju koju je Janja uz pomoć Gospinu izgradila. Ono što on danas tvrdi, poznajući svoju majku, jest kako nimalo nije bio iznenađen, te iako nije znao o čemu je riječ, odmah je uzvjerovao da se tu nešto veliko događa.
Nakon prvog ukazanja, uslijedila su i druga koja su bila brojna, međutim, u samom početku ukazanja, Janja nije zapisivala poruke, nego ih je pamtila pa prenosila. Tek kasnije je počela zapisivati poruke.
Ubrzo nakon prvih ukazanja, Janja je rekla za to što joj se događa svojoj obitelji, susjedama i prijateljicama, te se vijest proširila i počeli su dolaziti prvi ljudi vidjeti špilju i popričati s Janjom.
Gospa je poručila da se tu moli krunica Božanskog milosrđa u 3 sata i ljudi su se u sve većem broju počeli okupljati i moliti. Dolazili su ljudi, ne samo iz okolice i Hrvatske, nego i iz svijeta, Njemačke, Austrije, Francuske pa čak i Australije. Većina ljudi koji su dolazili rekli bi da su nešto osjetili na tom mjestu; reakcije su bile različite, jedni su osjećali kao da lebde, drugi su osjećali trnce, poput blage struje, a opet neki drugi su osjećali vrućinu u tijelu. Mnogi su plakali pa bi poslije toga bili radosni i osjećali olakšanje. Neki su dolazili pa bi provodili sate pred špiljom, bilo im je teško otići s tog mjesta.
Gospa je rekla da je to mjesto sveto i sva ona mjesta kojima je ona prolazila s Janjom su blagoslovljena i sveta. Kad god Gospa dolazi, oko njezine su glave mnogobrojne sjajne, zlatne zvjezdice.
Mjesec i pol nakon prvog ukazanja Janja je imala ukazanje pri kojem joj je Gospa rekla da Bog želi stvoriti savez s njome (Janjom) i još pet žena koje su bile odabrane od Boga. Zadaća žena u savezu je širiti vjeru i Gospine poruke i njezin dolazak na to mjesto. Ovoga ljeta (2010.g.) Gospa je dodatno rekla Janji da tko hoće ostati u tom savezu i u milosti Božjoj mora se prikladno odijevati i ponašati (kratki nokti, nelakiranje noktiju žarkim bojama, kosu ne farbati u žarke boje, nositi suknje i hlače ispod koljena, ne nositi dekoltirane majice ili haljine, ne nositi odjeću crvenih i jarkih boja, ne pušiti i ponizno se ponašati). Nakon toga su tri žene izašle iz saveza jer se nisu mogle držati tih zahtjeva. Odmah poslije toga su druge tri žene odabrane u savez.
Gospin dolazak i poruke
Od ukazanja u svibnju do kolovoza Janja je primila niz poruka – molitava koje stilom podsjećaju na molitve koje su molili naši stari. Poruke su bile za Janju, ali ih je trebala prenositi i dalje:
- Oče, nebeski Bože, hvali ti za svako jutro koje mi osvane, za sunce koje me grije, za noći u kojima tijelo odmaram, za misli koje više puta spominju tvoje ime. Oče moj, zahvaljujem ti za svoj život koji si mi ti, dragi Bože, darovao. Hvala ti za moju obitelj zbog koje si me učinio sretnom.
- Gospe moja, moli Sina svoga, da nas čuva od grijeha svakoga.
- Isuse moj, ljepoto moja, primi me za ruku, budna želim biti tvoja.
- Majko moja od sjajnih zvjezdica, slijećeš meni ko nebeska ptica, ja te čekam ozarena lica, majko moja, majko svih majčica.
- Ljubav tvoja doseže od zemlje do neba, to je ono što svakome treba. Amen.
- Dragi Bože, dao si mi svetu Majku Božju sa zemlje uzetu. Ja te volim i puno ti hvala, tvoja milost ljubav mi je dala.
U kolovozu 2009. bilo je jedno ukazanje na kojem su bile tri žene iz saveza i Janja, a Jurka (žena iz saveza koja je i dobila poruku da prenosi poruke u svijet) je tom prilikom snažno osjetila prisutnost Majke Božje.
U međuvremenu , ljudi su i dalje dolazili i dolaze do Gospine špilje, ljudi s raznoraznim problemima (alkohol, droga, obiteljski problemi, zdravstveni problemi…) i potvrđuju da su se nakon molitve pred špiljom mnogi od njihovih problema riješili.
Nakon kolovoza 2009., osim što je imala ukazanja i dobivala poruke, Janju je Gospa slala pojedinim ljudima u kuće iz različitih razloga. Svima kojima ju je Gospa poslala promijenile su se te stvari zbog kojih je i dobila poziv da ode. Gospa je uvijek išla s Janjom ili bi došla tijekom posjeta.
Tijekom Došašća 2009. Gospa je dolazila Janji u tamnoljubičastoj haljini i s plavim plaštem. A na Božić je došla u zlatnoj odjeći.
Poruka od 15. siječnja 2010. – Ljudskog roda neka uši čuju, Božji sveci što im poručuju, čuvajte se đavoljeg sjaja, moli Boga da dođeš do raja. Mračna tmina nad svijetom se svila, tako nam je Gospa poručila. Molite se, živite u vjeri. Amen.
U jesen 2009. Janja je imala viđenje Gospe koja je sjedila ispred starca u dugom starom kaputu, čiju glavu Janja nije mogla vidjeti jer je bila skrivena oblakom, a znala je da je to Bog. S druge strane je bio đavao, sav u zlatu i u crvenoj odjeći, a k njemu je vodio žarko crveni tepih. Janja je vidjela mnoštvo mladih, kao rijeka, koji su išli tim crvenim tepihom k đavlu. Samo je jedno malo dijete došlo do Boga. Gospa joj je onda rekla da prenese poruku mladima kako bi uvidjeli kojim putem idu. Gospa je poručila mladima da se mole.
Na Novu Godinu 2010. Poruka – Dragi Bože i nebeski svode, daješ nama da pijemo vode. Ja je pijem i na tom ti hvala, tu je ljubav meni Majka Božja dala.
Opomena, 3.siječnja 2010. – Narod psuje i diči se time, psuju Sina Djevice Marije, al ne čuju Boga gdje govori, stani malo i usta zatvori. Ne znaš, puče, što te dalje čeka, propast svijeta, nabujalih rijeka.
Često je Janja osjetila unaprijed da će se neko zlo dogoditi ili da će netko nastradati. Tako je jednom prilikom, 7. siječnja 2010. Janja rekla svome sinu da osjeća neko strašno zlo, kao da će netko nastradati, a samo sat vremena nakon toga je poginuo jedan mladić u prometnoj nesreći u blizini.
Na Veliki četvrtak 2010. Gospa je Janji rekla da je nad Posušje došlo prokletstvo. Na Veliki petak i Veliku subotu bilo je otvorenje jedne diskoteke u Posušju i brojni mladi su išli slušati jednog poznatog srbijanskog folk-pjevača, ne obazirući se na te velike dane. Cijelo Posušje je odjekivalo tom glazbom. Par tjedana zaredom, vikendom (pet – šest vikenda) ginuli su mladići u prometnim nesrećama.
18. siječnja 2010. – Dolaziš mi dok još zvijezde sjaju, Majko Božja u tišini noći. Sreće moje, o predragi Bože, da li ću je izdržati moći. Molim Boga i Mariju Svetu, čuvajte nam svu mladež u svijetu. Amen.
Poruka Majke Božje na Bijelu Nedjelju – Majka vas zove, jer ja sam tu, ne želim da idete prema dnu. Želim da budete djeca Boga moga i da ljubite jedan drugoga. Moj poziv – molite se i ustrajte u molitvi. Sve vas volim i šaljem vam svoj blagoslov. Amen.
25. travnja 2010. - točno u 12 sati, poruka Janji da pita djecu koja dolaze pred špilju - Moja želja je da pitaš djecu meni od Boga danu kako se osjećaju na ovom svetom mjestu. Iz svoga srca neka kažu što ih dovodi na ovo mjestu. Ja sam s vama, anđeli moji. Budite blagoslovljeni. Zbogom.
Pred godišnjicu ukazanja, 5. svibnja. 2010. Jurka i njezin muž su odvezli kip Majke Božje, kupljen u Mariji Bistrici, u Posušje. U nabavci kipa je sudjelovalo 10-ak obitelji. Nakon što su dovezli kip, dan uoči godišnjice, Gospa im je uputila poruku zahvale. – Pratila sam ih u putu. Šaljem im svoj blagoslov – donijeli su na ovo sveto mjesto moj lik na moje mjesto da se obraćaju, da se mole i da vjeruju. Hvala vam na daru.
20. svibnja 2010. – Draga djeco, ja sam majka ljubavi, sreće i milosrđa. Ne bojte se, otvorite oči i uši. Poslušajte moj zov na molitvu. Dođite i molite, jer kad vas je više, molitva je dragome Bogu draža i uslišanija. Želim da preko moga zagrljaja dobijete duševni mir i radost. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov. Amen.
Na Uskrs 2010. okupio se prilično veliki broj ljudi. Vrijeme je bilo takvo da je kiša povremeno padala pa tako i za vrijeme molitve. Ljudi su molili krunicu i kiša je padala i prestajala triput tijekom molitve. Na kraju molitve, po završetku, svi prisutni su gledali svoju odjeću i sebe i čudili se da nitko nije bio mokar unatoč kiši.
3. lipnja 2010. – Dijete moje, odmičeš se od moga srca i moje ljubavi, ali ne znaš da je majčino srce na daljinu još jače, bolnije i milostivije. Kada moje dijete klizi i odlazi u mislima i naumu u neku drugu stranu od moje ljubavi, žarko molim dragoga Boga da ne zaluta i odvoji se od Božje ljubavi, ljubavi živoga Boga i Njegova Sina Isusa Krista. Ako ti nekada bude teško, svrati do Moga srca jer u Njemu si uvijek dobrodošao. Voli te tvoja Majka s puno ljubavi. Sine moj, sa žarom vam šaljem svoj blagoslov.
Na Tijelovo 2010. – Draga djeco, i danas vas pozivam da uskladite svoje vrijeme sa željama i ostavite malo vremena i za dolazak k meni. Žarko vas volim, zar me ne primjećujete, moju ljubav na svakom koraku u vašem životu. Ne mogu shvatiti taj ljudski um i um moje djece! Ne žele doprijeti do moje ljubavi, ljubavi koju samo majka može dati, ljubav što je daje dragi Bog. Molite duže, s jačim žarom svoga srca. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov. Amen.
15. lipnja 2010. u 11 i 20 – Draga djeco, dužina i širina zemlje po kojoj hodate, veća je moja ljubav kojom vas ljubim. Ljubim srca koja su hladna, ali ja želim svojim poljupcem otopiti led sa srca vaših. Draga djeco, bit ću toliko uporna i ljubit ću vas sve dotle dok vas ne zagrijem svojom ljubavlju, ljubavlju koju Majka Božja može dati. Šaljem vam svoj blagoslov. Amen.
2. srpnja 2010. u 15 sati – Draga djeco, prihvatite srcem i dušom, ja, vaša Majka, za vas molim svoga nebeskog Oca, dragoga Boga jer Njegova ljubav će vas čuvati i braniti od svakoga zla i kušnje ovoga vremena. Čudno je ovo vrijeme, zato postite i molite jer postom i molitvom možete vratiti vjeru u Boga. Ovo mjesto Božjeg milosrđa je od Boga dragoga dano, zato molite i ne osvrćite se, Bog je s vama. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov. Amen.
20. srpnja 2010. Janja je dobila poruku od Majke Božje da zamoli majke da dovedu plod utrobe svoje, svoju djecu da se s djecom zajedno mole Dragome Bogu.
21. srpnja 2010. Gospa je došla sa srcem u rukama iz kojeg su krvavi plamenovi izlazili, kao da se krv razlijeva, ali krv nije padala – Draga moja djeco, evo danas vam dolazim sa srcem puknutim od bola. Gledam vas kako stojite na mostu, mostu koji je truo i svakoga vas časa može ponijeti u veliko zlo. Draga moja djeco, vratite se s toga mosta i pođite puteljkom. Taj se puteljak zove puteljak ljubavi, sreće, radosti i mira. To je, draga moja djeco, put dragome Bogu. Molite i postite, pružite svoje ruke dragome Bogu; jedino vas On bezgranično voli. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov.
Poruka za Janju, uoči bolnice, 26. srpnja. 2010 u 10 sati – Drago moje dijete, patiš, a dragi Bog zna da ti to možeš izdržati. Zato ćeš dobiti Božju potporu u svemu. Bog na tvojim bolovima i na čudima tvoje snage daje ljudima da dobro otvore oči i vide o kakvoj je osobi riječ, osobi koja sve s ljubavi svoga srca prima. Drago moje dijete, Bog dragi te priprema za sebe. Ljubav ide ljubavi. Bit ćeš dobro. Šaljem ti svoj i Božji blagoslov. Amen
Boravak u bolnici
Od 26. srpnja - 26. Kolovoza 2010. Janja je boravila u bolnici u Mostaru. Slijedi kratki prikaz svjedočanstva onoga što se u tom razdoblju tamo zbivalo.
Nakon što je hitno prevezena u bolnicu sa sumnjom upale pluća utvrđeno je da se ipak ne radi o upali, nego su liječnici zaključili kako se radi o kamencu na bubrezima i u žuči. Nalazi su nakon dodatnih pregleda opet bili negativni, te su pretpostavili kako se radi o mogućoj zarazi od koze, koju Janja drži doma. Nakon što je veterinar pregledao životinju i utvrdio da je u potpunosti zdrava, uslijedio je niz drugih pregleda. Budući nisu mogli utvrditi o čemu je riječ, jer su baš svi nalazi bili uredni, ti su nalazi poslani u Sarajevo. Ni u Sarajevu nisu mogli ništa utvrditi, te su nalazi proslijeđeni u Zagreb. U Zagrebu su također potvrdili da nije moguće ustanoviti bilo kakvu bolest.
Janja je međutim, što niti jednom liječniku nije bilo jasno, ukupno osam puta doživjela kliničku smrt, osam dana zaredom, uvijek između 17 i 19 sati. Janja je bila svjesna što se tu događa, no nije smjela nikome govoriti o tome. Ona je ispunjavala Božju volju.
Jedne večeri, nakon što je doživjela kliničku smrt i opet se vratila, oko 22 sata uvečer ukazala joj se Gospa. Rekla joj je da se ne boji, te kako će sve biti u redu, da zna koliko trpi od bolova, te da sada mora ići obići ostale bolesnike, kako bi im olakšala muke. Te večeri, na odjelu na kojem se inače uvijek i konstantno čuje vika pacijenata zbog njihovih bolova, bila je potpuna tišina. Te noći se ništa nije čulo. Jedna žena, koja je bila teško bolesna i također uvijek jaukala od bolova, te noći se nije čula – slijedeće jutro je preminula.
Svi ljudi koje je susrela u bolnici, uključujući sestre i liječnike, govorili su joj kako je drukčija i kako se s njom nešto nadnaravno događa, od njezinog nošenja s bolovima, preko načina pristupa i razgovora s ostalim pacijentima i osobljem. Liječnici su potvrdili da do tada nikada nisu doživjeli osobu koja toliko pati od bolova, a da ne ispusti od sebe niti jedan jauk – Janji je u potpunosti bilo ispucalo lice, mnogi svjedoci tvrde da je po licu bio pepeo kojeg je ona svojim rukama čistila (otresala) s lica.
Kada su liječnici vidjeli da ne mogu pronaći nikakvu bolest, te da je moraju otpustiti, nisu znali što će napisati u otpusno pismo. Sutradan su došli liječnici u sobu i rekli joj da može ići doma. Za Janju je to bila potvrda posljednje Gospine poruke koju je dobila večer prije. Dobila je otpusno pismo na kojem je pisalo: Vručica nepoznatog podrijetla. To je bilo sve što su oni mogli napisati na otpusnom pismu. Sada svi oni koji susreću Janju, tvrde kako izgleda mlađa za, po njihovim riječima, barem 20 godina.
22. kolovoza 2010. – Draga djeco, i danas vas pozivam da se obratite dragome Bogu jer to je jedino skrovište pod koje možete doći, do dragoga Boga. Molite, postite i ne posustajte, jer ja sam uz vas, vaša Majka. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov. Amen.
Na Malu Gospu, 8. rujna 2010. – Janja i još nekoliko žena su molile krunicu u njezinoj kući. Gospa je došla dok su molile treće Slavno otajstvo. Molila je s njima, bila je jako vesela jer su one molile od srca i u jedan glas. Tada ništa nije rekla, nego je s njima molila, sve osim Zdravo Marijo. Gospa uvijek stane kraj križa i Janjinog nesposobnog sina. Nakon molitve i pjevanja nekih svetih pjesama, Gospa je otišla – prema Janjinim riječima, kao da je utonula u zid kuće (kao da Ju je zid „upio“, „uvukao“).
Nakon toga je uslijedila Gospina poruka koju smo donijeli na početku, a ovdje ju još jednom donosimo:
1. rujna 2010. - „Drago moje dijete. Probudi čedo moje, dijete, moju službenicu i pišite zadaću koju želi da se otpočne, njezino djelo ljubavi. Širite istiniti moj dolazak vama. Šaljem vam svoj blagoslov, moja draga djeco. Amen.“
16. rujna. 2010. (Zadnja poruka prije objavljivanja ovog svjedočanstva) – Draga djeco, i danas vas pozivam da se obraćate, postite i molite jer veliko je prokletstvo na zemlji. Draga djeco, ja, vaša Majka, neizmjerno vas ljubim i molim da ne idete putem zla. Ne odvajajte se od dragoga Boga, molite i molite. Šaljem vam svoj i Božji blagoslov. Amen.
Janji je Gospa rekla da ima milost kada zagrli nekoga, to su njezine, Gospine ruke, koje grle tu osobu. Isto je rekla i za Janjinu sestru, Jurku, koja je iznijela ovo svjedočanstvo.
U ime vijeća portala, svih članova i posjetitelja zahvaljujem na povjerenju u Internetski Portal Raskrižje.
Josip Križić (razgovarajući s Jurkom Andrijanić)
Primjedbe