Vlč. SUDAC I BRAĆA PULJIĆ U LJUBUŠKOM

Karizmatični katolički svećenik Zlatko Sudac boravio je u jučer u Ljubuškom, gdje je u gradskoj športskoj dvorani prikazan dokumentarni film Jakova Sedlara "Prijateljstvo nitima Božjim prožeto - priča o Ivanu Puljiću".

Više od 2000 ljudi oduševljeno je pratilo film o tom poznatom glazbeniku - kantautoru, teologu, prijatelju i jednom od najbližih suradnika velečasnog Zlatka Sudca. 

Nakon projekcije filma uvodno je sve prisutne Ljubušake posebice svoje bivše župljane iz Šipovače-Vojnića pozdravio don Vinko Puljić, Ivanov brat koji je iznio osobno iskustvo sa seminara velečasnog Sudca, te zamolio dragog Boga da Ivana i Zlatka osnaži u njihovom putu, a svima poručio isplati se biti čovjek vjernik, čovjek ljubavi i biti prijatelj.

O prekrasno ispričanoj priči o prijateljstvu svojim Ljubušacima govorio je Bosiljko Mišetić, ratni ministar pravosuđa i potpredsjednik Vlade RH, koji je za ova dva svoja prijatelja ustvrdio da u ovim teškim vremenima imaju Božju misiju. Papa Ivan Pavao II poručio je Hrvatima u svojim posjetima da su "narod nade", a velečasni Sudac ima zadaću da svojom riječju, svjedočeći riječ Božju narodu na ovim prstorima vrati izgubljenu nadu. Također je naveo i poznatu misao teologa Rahnera da će čovjek 21. stoljeća biti čovjek duhovnosti, tj. vjernik s dubokim vjerskim iskustvom, ili ga neće biti.

Zatim se okupljenom mnoštvu obratio i sam Sudac u svom prepoznatljivom stilu govoreći o životu, ljubavi, opraštanju, obitelji i prijateljstvu navodeći mnoge na razmišljanje.  
"Gotovo da nema dana, a da nismo po par sati dnevno molili pred Presvetim oltarskim sakramentom, zaljubljeni u Milosrdnog Isusa i njegovu majku Mariju. Mijenjali su se razni ljudi, svećenici, mentori, ali ti ljudi nisu nikada htjeli sa mnom moliti. Prije 11 godina nas dvojica počeli smo zagovarati Milosrdnog Oca svim srcem, svom dušom, svim silama svojim. Tko god je pokušao udariti na nas, izgorio je. Nama nije do našeg života, nama je do Volje Božje, a ona se ostvaruje dok god smo mi na koljenima", kazao je Sudac govoreći o Ivanu Puljiću.

U stankama njegovog meditativnog izlaganja Sudac i Puljić su otpjevali nekoliko duhovnih pjesama zajedno s posjetiteljima, što je stvaralo jednu lijepu atmosferu tijekom ovog susreta u Ljubuškom.

Volite jedni druge

- Može li se uopće dubina života staviti u riječi, u definiciju, u ideologiju...? Iskustvo života, radosti, patnje, bolesti imamo svi. Imajući to iskustvo, vi imate Boga, imate život! Bog nije nekakva energija, nešto nedefinirano, vi ga živite! Nama ne trebaju nove religije, nego srca zapaljena Duhom Božjim, trebaju nam srca od mesa, trebaju nam ljudi koji imaju sjaj u oku, ljudi bilo koje vjere ili nacije koji vole život, koji nose pozitivnu energiju u duši, koji poštuju i uče od čovjeka... Prijatelja možete naći u drvetu, u kamenu, u životinji... i u svemu stvorenom, a pogotovo u Bogu, govorio je Sudac okupljenoj masi.

Govoreći o ljubavi, kazao je da je vječno sve što je stvoreno s ljubavlju.
- Ljubav je neuništiva, ljubav uskrsava, preporađa, tu je pravda potlačenih naroda. Stoga, prestanite više ljude dijeliti na svece i grešnike, crne i bijele, dobre i zle, jer meni je muka od takvog pristupa životu. Ja želim učiti i od drugih ljudi, civilizacija, kulture. Imajte otvoreno srce za sve ljude. Volite se do bola, živite strastveno iz srca kao da vam je danas zadnji dan, poručio je Sudac okupljenima napominjući da, dok je svijeta i civilizacije, zlo su činili uglavnom ljudi koji su bili zakinuti za ljubav i za povjerenje.
U svom govoru također se dotaknuo ljudske patnje, poručivši svima da u patnjama ne pokleknu nego da traže snagu kako bi iz nje izišli.
- Smisao života treba tražiti u sitnicama koje mogu učiniti život ljepšim. Nitko od nas ne može živjeti sretno ako se prestraši života. Ne možete se tada zaštititi od bolesti, starosti, životnih gubitaka i razočarenja, poniženja, gubitka posla, dobrog glasa... Valja znati živjeti, jer život je borba, život je igra, kazao je Sudac.  

Prijateljstvo dugo 11 godina

Ivan Puljić je rođen u Stocu. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Rotimlji, Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku, a Teološki fakultet upisuje u Sarajevu. Tu ga zatiče rat, te odlazi u Zagreb, gdje je i diplomirao 1995. Na istom fakultetu pohađa i poslijediplomski studij iz područja ekumenske teologije. Od 1996. do 1999. boravi u Kasselu, u Njemačkoj gdje djeluje u hrvatskoj katoličkoj misiji, podučavajući glazbu.

U filmu su o Ivanu govorili mnogi, od hrvatske glazbenice Maje Blagdan, do političara Zlatka Tomca. O njemu su rečene samo riječi hvale te je predstavljen kao čovjek koji doslovce proživljava kako radosti, tako i patnje velečasnog Suca. Ivan Puljić svoj život je posvetio glazbi, Bogu i pomaganju ljudima.

On je već više od 10 godina nezaobilazan na seminarima Zlatka Suca. Bez suvišnih riječi, bogat toplinom, njegov način tihog djelovanja uz moćnog karizmatika tisućama ljudi opterećenih težinom prošlosti ili dnevnim preživljavanjem, nada je da Bog nije ostavio nikoga. Pa ni onoga koji se osjeća malenim i napuštenim. Ivan ponosno nosi Zlatkov križ, njegove uspone i padove. Sam Sudac je u filmu o Ivanu kazao da je njegova ljubav prema Kristu i malom čovjeku tolika da nadilazi mnoge svećenike.

- On je u mom životu i radu sa mnom prisutan od prvog dana. Moj je čvrst oslonac, ali oslonac i stotinama drugih ljudi kojima je taj Božji čovjek pomogao. Iako je sve ovo istina, Ivan je mnogim sitnim dušama smetnja. Upravo zbog toga i svjedočim za njega, jer tko njega udara, i mene udara, kazao je Sudac, nadalje govoreći da nije bilo tog čovjeka, on sada ne bi bio među živima, jer je u 11 godina koliko zajedno djeluju bilo bezbroj udaraca, bola, laži, klevete, zastrašivanja, ponižavanja.

Izuzetna večer završila je pjesmom, a osobito je upečatljiva bila zajednička izvedba "Hercegovine u srcu", koja je uistinu "zapalila" atmosferu.


foto: Zdravko Jakiša | LJ::portal