ŠTO AKO JE ZLATKO SUDAC 'PROROK KOJEGA KAMENUJEMO'?

Zoran Vukman

Prorok kojega kamenujemo

Datum: danas

Neugodno sam iznenađen spoznajom iz diskretnih i povjerljivih izvora da su velečasnom Zlatku Sudcu tijekom proteklih 11 godina u nekoliko navrata ozbiljno ugrožavani zdravlje i život s ciljem da ga se izludi i diskreditira, proglasi psihički bolesnim pa čak i da ga se potpuno ukloni! Postoji i medicinska dokumentacija o rezultatima ispitivanja na inozemnim klinikama koja nedvojbeno potvrđuje kako se radilo o ataku na njegov život i koja će, jednoga dana, biti objavljena! Zapravo, pravo je čudo kako je uopće preživio takve napade. Zbog toga je i angažiran odvjetnik Bosiljko Mišetić, kao čovjek od velikog Sudčeva povjerenja.

Novi trend svećeništva

Što se zapravo događa oko Zlatka Sudca, i dokle će trajati ta čudnovata zavjera šutnje crkvenih krugova kad je riječ o njegovu statusu i djelovanju? Crkvene vlasti bismo, radi vjernika i ugleda same Crkve, trebale biti transparentnije i jasnije. Zašto im je tako veliki problem očitovati se otvoreno i jasno, teološki utemeljeno, kolegijalno i trezveno o slučaju velečasnog Sudca? Vjernici su zbunjeni, ne razumiju što se događa. Mogli bi pomisliti da se radi o farizejskoj sitničavosti, o mentalitetu uskogrudnosti. Zar svako daljnje odgađanje rješavanja njegova statusa nije poigravanje sa životom jednoga svećenika i s obrazom Crkve? Treba li se baš igrati igre skrivača? Crkva ima svoje metode iskušavanja i provjeravanja duhova, ali one ne moraju biti inkvizitorske. Postoji i metoda bratskoga dijaloga, molitve i povjerenja. Crkva bi trebala napustiti svoju anakronu sumnjičavost prema svemu što je novo i originalno. Stare metode evangelizacije su presahle, a nove se nedovoljno istražuje. Zlatko Sudac je inovativni istraživač novih duhovnih kristoloških pristupa. Ako netko ne razumije, ili ima prigovora na njegov stil, ako drži da je odveć ekstravagantan, onda se sve to može riješiti razgovorom i suradnjom, opomenom ili savjetom.

Molitva i rad

Istina je da Zlatkov stil djeluje šokantno u odnosu na staromodniji dio naših katoličkih struktura. Ali je činjenica i da dolazi do srca mnoštva ljudi, da otvara put naviještanju evanđelja. On promovira novi trend svećeništva, aktualiziranoga kroz vlastite datosti i darove, ugrađene u dimenzije sakramentalnog života na način dosad neviđen i nepoznat. Otuda zbunjenost i nevjerica. Iza sakramentalnog obzorja otkrio je slobodu očitovanja vlastite posebnosti koju nam nudi Isus. Zar sam Gospodin ne bi želio da budemo što razigraniji, što raznovrsniji i što nadahnutiji u širenju njegove Riječi? Zar nam je dao mnoge darove da bismo  ih zakopali u zemlju? U vremenu nametnute izolacije, Zlatko se brani molitvom i radom. Ne može se čovjeka odijeliti od onoga što mu je dano, on je svećenik, i to mu je dano, ali je i umjetnik, što mu je jednako tako dano. Ne vidim da su svećenik i umjetnik kod njega u koliziji, štoviše, nadopunjuju se. Umjetnik u njemu izražava ono što svećenik propovijeda. Vidjeli smo njegove slike, kipove, vitraje, dizajnerska rješenja, sve su to izričaji duha, duha koji traži svoju životnu funkcionalnost na razmeđi religije i umjetnosti. Pitam se kako je moguće da njegovo raspelo u Jastrebarskom, ili Pieta na Jarunu, mogu biti problem za Crkvu, ali ne i neki svećenici koji javno blate, prozivaju i napadaju Crkvu i biskupe!?

Hladnoća subraće

Jedanaest godina tog se čovjeka latentno progoni, izolira, proglašava ekscentričnim, trpi sramotan mobing od određenih osoba u samim crkvenim krugovima, neki kolege ga kleveću iz puke zavisti i ljubomore, rugaju mu se, ismijavaju ga i tretiraju kao odmetnika kojega kao da netko želi istjerati iz Crkve! Bio je svjedokom mnogih događanja odsudnih za ovu zemlju, ali i u svijetu, odlazio je kod Tuđmana, Gotovine, Norca, Glavaša, putovao u Ameriku i Europu, ispovjedao je mnoge poznate osobe, u vrlo delikatnim okolnostima, ali nikada iz njegovih usta nije izišla nijedna ispovjedna tajna niti ružna riječ o bilo komu, pa tako ni o svećenicima i nekim biskupima koji ga kleveću i neshvatljivo mrze! Velečasni Sudac je eklezijalan čovjek koji drži do ugleda Crkve! Mediji su ga optuživali da skriva Gotovinu, a vjerojatno nema tajne službe koja ga nije uhodila i pratila! Kad u medijima kažu za njega da je "kontroverzan svećenik", onda mnogi nisu svjesni što se iza tog izričaja, kakva drama i kakva povijest, zapravo kriju! U stvari, malo je onih koji uopće razumiju svu složenost okolnosti i težinu bremena koje je na tom čovjeku! Već je čudo Božje kako ga nisu uspjeli slomiti i uništiti! Trpi napade izvan Crkve, trpi bolnu hladnoću od subraće u Crkvi. Na KBF-u u Zagrebu gdje je diplomirao, sugerirano mu je da kod njih ne upisuje postdiplomski, pa je išao na Jordanovac kod isusovaca. Tamo je magistrirao, ali sada Fakultetsko vijeće traži dopuštenje njegova biskupa da bi mogao doktorirati iako to nije uobičajena praksa, jer ako ga je biskup uputio na postdiplomski, onda se podrazumijeva da biskup želi da i doktorira! A riječ je o njegovom velikom interdisciplinarnom istraživanju o utjecaju molitve i sakramenata na oboljele od PTSP-a u koje su uključeni Institut "Ruđer Bošković" i Imunološki zavod.

Zrakoprazan prostor

Cjepidlačenje se nastavlja. Naglašeno mu je da u Zagrebu mise privatno može služiti jedino uz dopuštenje mjesnog ordinarija, u ovom slučaju zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića. Ni to nije uobičajena praksa. Svaka jota zakona utjeruje se na njemu. Nitko mu ništa službeno nije očitovao, o Kanon se nije ogriješio. Betanija je ukinuta bez objašnjenja, a novi status mu nije definiran. Zlatko Sudac se nalazi u zrakopraznom prostoru. Drže ga u neizvjesnosti. Što dalje? Njegova vizija velikog pastoralnog centra "Milosrdnog Isusa" još manje nailazi na razumijevanje u našoj Crkvi. Ako ne bude moguća u Hrvatskoj, hoće li morati otići u neke europske zemlje ili u Ameriku? Određene biskupije u Europi i SAD-u pokazale su interes za takove projekte. Nudili su mu da ode van, ali on želi ostati ovdje, uz svoj narod i Crkvu. Zar je moguće da se u Hrvatskoj ništa ne može pokrenuti iz žalobnog mrtvila i preko kapricioznih, osobnih barikada?

Kaptolski lobi

Svima koji poznaju prilike u našoj Crkvi jasno je da sve konce u svojim rukama drži kardinal Josip Bozanić, iako on nije Zlatkov nadređeni biskup. To je biskup Valter Župan, koji je javno rekao da je Zlatko Sudac nada naše Crkve, koji ga brani i opovrgava laži o njemu. Zar mišljenje Zlatkova biskupa nije relevantno za Biskupsku konferenciju? Logično se može postaviti i pitanje postoji li snažan kaptolski lobi koji se protivi radu i djelovanju velečasnog Sudca bez ikakva razumnog opravdanja? Je li iz tog lobija sugerirano biskupima u BiH da više ne pozivaju velečasnog Sudca na seminare? Donedavno su ga rado zvali biskup Komarica i kardinal Puljić? Što se odjednom promijenilo? Ovakav pristup očito ne vodi nikamo i mislim da bi kardinal Bozanić, kao čovjek dijaloga, morao reagirati i kroz osobni susret i razgovor sa Zlatkom Sudcem pokazati da biskupstvo nije izgubilo svoj očinski i prijateljski duh. Jer što ako je Gospodin na vrlo zoran način htio preko Zlatkova križa podsjetiti nas na smisao Njegova križa i uskrsnuća? Na događaje koji dolaze? Na vrijeme koje istječe? Što ako je htio pokazati kroz trpljenja toga čovjeka što sve trpi tzv. mali čovjek, kakve on tjeskobe, mobinge i poniženja podnosi? Križ upućuje na čovjeka i na čovještvo koje trpi, koje je ranjeno, ali i na prijatelja i učitelja koji se žrtvuje za tebe. Bog nam nigdje nije bliži nego na križu. Čudesan je to misterij, zato vjernički puk prepoznaje znakove, njegov sensus fidei govori da je stigma križa i Isusovih rana veliko upozorenje i prema njima gaji veliko strahopoštovanje. Što ako je Zlatko prorok kojega kamenujemo?