ZAR JE (POŠTENO) RADITI GRIJEH?

Datum: 20. kolovoza 2010.

Bez ikakvog novinskog, konkretnog povoda, bez ikakvog stvarnog argumenta za profesionalnu znatiželju, ničim izazvan, odjednom je u "Jutarnjem listu" osvanuo članak koji se bavi prihodima tvrtke "Joshua".  Da je riječ o nepoštenom poslovanju, neplaćanju poreza ili bilo čemu netransparentnom, onda bi medijski interes bio logičan i razumljiv. Ovako, nekomu je bilo u interesu stvoriti aferu tamo gdje je nema.

Trgovci lažima

Niz listova, pa tako i državna televizija nadovezali su se na tu priču. HRT je u emisiji "Hrvatska uživo" plasirao tendenciozan prilog naslovljen "Biznis i vjera". Portal Index.hr je pod nadnaslov "Bogu ugodna zarada" stavio sliku skinutu s našeg portala na kojoj se vidi vlč. Zlatko s bolnim izrazom lica za vrijeme krvarenja stigme na čelu. Kolumnist tog portala Tomislav Klauški napisao je nevjerojatno odvratan, maliciozan komentar. U cijeloj priči, s gotovo goebelsovskom dijaboličnošću, koja se u samom izvorištu napravila tako naivnom, izvrnute su i uzurpirane jasne i nedvojbene činjenice. Lagati se može na razne načine, i neizravno, stvaranjem ozračja da nešto nije ono što jest i za što se predstavlja, a da se ne dira u faktografiju, koja je neumoljiva, ali postaje nevidljiva ili vidljiva u mutnom svjetlu kakvom je žele prikazati trgovci lažima. U čemu je senzacija? Podatak o broju prodanih knjiga i CD-ova vlč. Sudca bio je poznat javnosti. Poznata je i cijena knjige. Dobit od milijun i četiristotisuća kuna tvrtke "Joshua" u prošloj godini nije dobit od šverca ili prljavog korumpiranog novinarstva, nego nešto najlegalnije i najtransparentnije. Tiskati i prodavati knjigu je, valjda, najnormalnija stvar. Osnovati izdavačku kuću i preko nje legalno plasirati svoje knjige, također. Što je trebalo učiniti? Tiskati knjige ilegalno? Dati ih nekim mešetarima ili prodavati na divlje, bez plaćenog poreza? Valjda je velečasni Zlatko imao pravo to regulirati i držati pod nadzorom! Uostalom, on tvrtku ne vodi, niti se njome bavi, nego ljudi od njegova velikog povjerenja.

Medijski "reket"

Dakle, ako tako stoje stvari, u čemu je problem, u čemu je senzacija ili povod za aferu? U tome što je velečasni Zlatko svećenik i karizmatik? Zar svećenici nemaju pravo upravljati prihodima od svojih knjiga? Trebaju li možda tražiti moralni certifikat ili dopuštenje od vlasnika portala Index.hr i koncerna Europa press holdinga? Kad bi se govorilo o moralu takvih ljudi, do kakve bismo transparentnosti došli? Nevjerojatno je da se stvara slučaj od poštene zarade na prodanim knjigama, i to zarade koja je ostala kao "zadržana dobit", što znači da nije isplaćena velečasnom Sudcu, da je on nije potrošio u Las Vegasu, niti je namijenio za bijeg preko oceana, niti za lagodan život, nego je ostavio za humanitarne projekte i druge namjene, koje bi se najmanje trebale ticati medijskih zlobnika! Oni koji su pokušali osmisliti i distribuirati lažnu aferu, podcjenjuju logiku i zdrav razum većine ljudi, vjerujući da će na prepad, na emocije, ili igrajući na niske strasti pojedinaca, posebno raspirujući zavist, uspjeti plasirati svoju temeljnu propagandnu poruku: vidite, vi ste svi ovce, ovaj čovjek vas vara i na vama zarađuje! Većina medija se uhvatila na taj mamac i prežvakala priču u kojoj je glavni krimen – legalna zarada od knjiga! U normalnom svijetu nitko ne problematizira uspješnost koja je transparentna, i u duhovnom i u materijalnom smislu! Ako je krimen prodavati svoje knjige, ako je amoralno ostvariti dobit od najprodavanije knjige u Hrvatskoj, onda se zapitajmo u kakvom ozračju živimo i radimo? U kakvom medijskom "reketu"? Da, oni koji su potaknuli ovu aferu, oni su pravi "reketari", koji su zasjeli na grbaču i na dušu ovoga naroda!

Promašena frazeologija

Ne mogu ovaj tekst pisati bez stanovite ogorčenosti na dio medijskoga svijeta i društvenog miljea u kojemu živimo, na glupost, zloću i licemjerstvo koje u njemu caruje, jer poznajem velečasnog Sudca i njegovu velikodušnost, i zapanjen sam količinom mržnje usmjerene protiv njegova apostolata. Mnogima potrebitima pomaže, čovjek je iznimne duhovne i stvaralačke energije, da bi mu zlobnici zamjerali samo zato što ima pravo, po svojoj savijesti, u određene svrhe raspolagati novcem od svoje knjige! Nije li licemjerno da mediji određuju kamo će taj novac otići!? U emisiji "Hrvatska uživo", na temu "Joshuine" zarade, voditeljica je u studiju posve nebulozno vodila razgovor s dvoje inače korektnih sugovornika, kao da se radi o nekakvim mutnim poslovanjima, o zamagljivanju nečega, ili kao da je riječ o nekoj humanitarnoj zakladi, pa se ne zna kamo iz nje curi novac, a ne o izdavačkom poduzeću? Zamislite da registrirate svoju firmu, i bavite se intelektualnom djelatnošću, pišete, prevodite, izdajete knjige, a onda vam netko dođe određivati što ćete učiniti sa svojom dobiti!? O kakvoj se vrsti maloumnosti radi? Voditeljica je čak nešto petljala o tomu "kako taj novac možda neće doći do onih kojima je namijenjen", jer, eto, ima nekih oko Sudca koji manipuliraju njime, itd., itd., ...nevjerojatno! Ona, jadnica, čak nije razumjela o čemu govori, jer njezin izričaj o novcu koji bi nekomu trebao biti namijenjen, ali se ne zna gdje će završiti, pripada u frazeologiju koja je u ovome slučaju posve promašena i skandalozna! Ona je pobrkala u cijeloj priči humanitarnu nakanu, poduzeće s legalnom dobiti i humanitarnu zakladu, i ne shvaća da se o tvrtki i njezinom novcu ne može govoriti kao da je riječ o novčanoj fundaciji... Zapravo, sve je to tako mizerno... Mislim da treba jasno kazati svim licemjerima koji u medijima raspravljaju kako će "Joshua" raspolagati svojim novcem da se to njih nimalo ne tiče! To nije njihov problem i oni o tomu neće odlučivati!

Dvostruka mjerila

Jedna digresija, a digresije mogu biti vrlo poučne: nekako se poklopilo da je "Jutarnji list" dan nakon "humanog" zavirivanja u zaradu na Sudčevim knjigama, objavio tekst o bankrotu Leonarda Cohena, koji je pod stare dane bio prisiljen na veliku turneju zbog materijalnih razloga. (Da ne bude dvojbi, Cohena volim i slušam još od studentskih dana i za mene je jedan od najvećih kantautora i pjesnika.) Međutim, Cohen je glorificiran gotovo kao svetac, kao asket, budist, kontemplativac, kojemu je jedna suradnica temeljito oplijevila račun. On se nije bavio financijama, niti se u to previše razumio, pa je te poslove prepustio pogrešnoj osobi, u koju je, na žalost, imao povjerenja. U čemu je pouka ove analogije? U očitoj tendencioznosti "Jutarnjega lista". Cohen je, dakle, svetac, naivac koji se ne razumije u novčane poslove, asket koji je otišao na turneju da bi zaradio milijune. Da, zaradio je pošteno, svojim pjesmama i iznimnim darom. Zamislite, kakav bi netko morao biti idiot pa da Cohena zbog toga proglasi amoralnim? Istodobno, Zlatko Sudac je "prevarant" zato jer kao svećenik i kartizmatik može jednako tako napuniti arenu poput Cohena, "prevarant" je zato što će pritom ljudi kupiti njegove knjige, "prevarant" je zato što će od knjiga zaraditi za druge, ponajmanje za sebe! Stoga, pitam ove u "Jutarnjem": zašto za istu stvar Leonarda Cohena beatificirate, a Zlatka Sudca dijabolizirate?

Tko tu, zapravo, mulja?

I, na kraju, ono najprljavije. Citiram Klauškog: "Zlatko Sudac stvorio je od sebe fenomen, pa je red da taj fenomen i unovči... Pored svih opsjenara koji mlate ogromnu lovu u Hrvatskoj – koji muljaju, varaju, ne plaćaju svoje obaveze i grade carstva na državnim poticajima – još jedan opsjenar sasvim dobro se uklopio. Za takve je Hrvatska raj." Nagradno pitanje za dotičnog zlobnika: tko je u ovom opsjenar, tko mulja, vara, ne plaća svoje obveze i gradi carstva na državnim poticajima? O kome zapravo taj Klauški govori? I zadnja digresija: jučer je odjeknula bizarna vijest o novoj akciji Prijatelja životinja. Napali su Željka Mavrovića da svoje crne svinje drži u neadekvatnim uvjetima. Poslali su u javnost snimku s farme na kojoj se vidi ono što svinje inače rade: valjaju se u blatu i rokću. Savršena alegorija o dijelu medija u Hrvatskoj.

"Tada Marije uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato Juda Iškariotski – jedan od njegovih učenika, koji ga je imao izdati – reče: 'Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?' To ne reče što bi mu bilo stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo." (Iv12,3-6)

Z. Vukman, http://velecasnisudac.com