TREĆI ENTITET NE TREBA TOLIKO ZBOG HRVATA KOLIKO ZBOG DEMOKRACIJE I PLURALIZMA U BiH

Zašto Bosni i Hercegovini treba i hrvatski entitet

Autor/izvor: Marin Buljan, za bljesak.info

KOMENTAR - Neki dan je kolega Šušnjar (alias Zirdum) sa portala Poskok.info izrekao jednu u nizu “golih istina”. Da bi istina bila potpunija, citirat ću njegove riječi iz intervjua kojeg je dao Posavskom obzoru: “Republika Srpska koliko je god netko mrzio bila je preduvjet pluralizacije kod Srba isto kao što će hrvatska federalna jedinica donijeti suštinski pluralizam Hrvatima.

Ne znam jeste li primjetili ali Republika Srpska je jedini dio BIH u kojem je dominantna ratna stranka izgubila vlast i ostala debelo potučena u oporbi u nekoliko mandata. Kod Hrvata i Bošnjaka na poziciji su još uvijek ratne stranke.

Ne znam jeste li primjetili ali Republika Srpska je jedini dio BIH u kojem je dominantna ratna stranka izgubila vlast i ostala debelo potučena u oporbi u nekoliko mandata. Kod Hrvata i Bošnjaka na poziciji su još uvijek ratne stranke. I to je vrlo jak argument zašto je hrvatski entitet potreban Bosni i Hercegovini. Upravo zbog relaksacije društva i zbog razvoja suštinskog višestranačja i kod Hrvata i kod Bošnjaka.”

Da, morat ćete priznati - sotonizirana i toliko od mnogih omražena Republika Srpska bila je preduvjet da sa vlasti sjaši prva od tri stranke koje su narod iz višestranačja povele direktno u pakao prljavih ratova po gudurama i mračnim šumama Bosne i Hercegovine.

„Sveto Trojstvo“ izgubilo je svog prvog i najagilnijeg člana čim se iole stabilizirao srpski entitet, a upravo je Milorad Dodik bio taj koji je svojim SNSD-om u oporbu otjerao stranku čija se ratna vrhuška nakon toga razišla na četiri strane – Neki u Haag, neki u Beograd, neki u oporbu, a neki pod crnu zemlju. I još uvijek pamtim, a neki foliraju da su zaboravili, kako su u Sarajevu slavili tada tog novog, mladog, političara, kako je taj „naš čovjek“ Dodik dobivao hvalospjeve po federalnim medijima, kako je „uvijek rado viđen“ gostovao u TV emisijama, kako su mu zlatousto ime iščitavali, misleć' valjda da će on čim prije ukinuti RS. Pamtim još uvijek dragog Miću Dodika, koji je naprasno postao Laktaški šerif. Čim su vidjeli da mu ne pada na pamet dovesti u pitanje Republiku Srpsku. A ponadali se bili...

I iako je Dodik šef raje u RS-u, ne može se reći da je RS čoporativno političko društvo jedne opcije. Da, svi su oni za RS, ali ima tu stranaka svakakvih usmjerenja, od lijevih, centra do desnih. I svi pušu u istu trubu, i svi se trude podapinjati Sarajevu koliko im je u moći. A u Hrvata se sve nagužvalo Na potezu od desnog centra do krajnje desnice. Zašto? Ne zato jer se Hrvati rađaju desničari.

Alibi Federacija

Ma koliko se to nekima ne sviđalo, kada su Srbi, nakon svih krvavih užasa, uokvirili svoj entitet u BiH većina je argumenata tadašnjeg SDS-a pala u vodu. Oni su stvorili RS, ali ujedno stvorili i klopku za vlastitu političku platformu. Priče o ugroženosti, majorizaciji, muslimanskoj transferzali, opasnosti od građanske (jedan čovjek, jedan glas) Bosne i Hercegovine odjednom su se glasačima učinile kao retrogradne i smiješne, jer Republika Srpska je postala opipljiv prostor u kojem se više Srbi ne moraju ničega od navedenog bojati. Pa su se tako i glasači prestali plašiti, a pogotovo Bošnjaka, jer su isti uglavnom, nakon brutalnog obračuna i izguravanja ostali s druge strane granice, u Federaciji. I dok su se još uvijek pušila zgarišta svakom iole pametnijem postajalo je jasno da je Dayton dao Srbima ram za njihovu buduću sliku u BiH, ram unutar kojeg se, kakvo je da je, razvilo pluralističko društvo, kojemu se i Bošnjaci, a Hrvati pogotovo, moraju barem na trenutak nakloniti, jer, kako reče i kolega Zirdum, kod njih su još uvijek na vlasti iste one stranke koje su vodile ljude u rat i kontrolirale i ljude i rat.

I u međuvremenu nastali klonovi tih stranaka, dodao bih. I iako je Dodik šef raje u RS-u, ne može se reći da je RS čoporativno političko društvo jedne opcije. Da, svi su oni za RS, ali ima tu stranaka svakakvih usmjerenja, od lijevih, centra do desnih. I svi pušu u istu trubu, i svi se trude podapinjati Sarajevu koliko im je u moći. A u Hrvata se sve nagužvalo Na potezu od desnog centra do krajnje desnice. Zašto?  (uh, što bi neki voljeli potpisati tu tvrdnju), već zato što nemaju okolnosti u kojima bi se razvio pluralizam. Hrvati nemaju RS, nemaju ni granice, ni natruhu entiteta, jedini pluralizam je onaj komični „drž', nedaj“po ovih par županija. Ali, zato imaju neriješeno nacionalno pitanje i političare koji su nesposobni za odgovor na to pitanje.

Ostavimo li po strani RS, Federacija BiH (za sarajevski medijski lanac puno zdraviji dio BiH, što je jako upitno razmišljanje) je ništa drugo nego „alibi entitet“ za SDA, SBiH, oba HDZ-a i ostale koji participiraju u vlasti na bilo kojoj razini. Kaotična Federacija skupa sa još kaotičnijim kantonima je divna izlika za svaku politiku koja se u njoj vodi, odličan dodatak drugom dežurnom krivcu – Republici Srpkoj. Tako su bošnjačke stranke za svaku anomaliju u „većem entitetu“ automatski spremne optužiti Hrvate, a za svaku anomaliju u čitavoj zemlji – RS! Hrvatski političari, pak, poslovično za sve što ne valja u Federaciji optužuju većinske Bošnjake, i tako, znate već kako to hoda.

I dok građani RS-a žive u prezentu, u stvarnosti granicama omeđene Republike Srpske, građani Federacije žive u nekom čudnom futuru drugom (Bošnjaci) ili u kondicionalu drugom (Hrvati), pulsiraju u amorfnom prostoru vlastitih iluzija.

Bošnjački Matrix

I pritom se u Federaciji, za razliku od RS-a živi unutar jednih granica, ali se sanjari o drugima, tako da nitko više i ne zna gdje smo i dokle smo. I dok građani RS-a žive u prezentu, u stvarnosti granicama omeđene Republike Srpske, građani Federacije žive u nekom čudnom futuru drugom (Bošnjaci) ili u kondicionalu drugom (Hrvati), pulsiraju u amorfnom prostoru vlastitih iluzija. Ne budi vam teško, pa malo virnite u Pravopis hrvatskog jezika i pogledajte definicije navedenih glagolskih vremena, ima da spoznate neobičnu podudarnost sa stvarnim zbivanjima. Ako Srbi trenutno imaju čvrst ram za vlastitu projekciju, onda Bošnjaci imaju ram sačinjen od iluzija, a Hrvati nemaju čak ni sliku!

Bošnjački političari, naime, skupa s glasačima i medijima, žive na mekanom jastučiću iluzija, nekih vlastitih predodžbi cjelovite BiH, koja u stvarnosti uopće ne postoji, niti će postojati u dogledno vrijeme, ali je pritom njima jedini istinski put i zakon! I to zakon o kojem se ne smije raspravljati niti se drznuti dovesti ga u pitanje! Mora im se priznati da su kolektivno uporni u tom iluzionizmu, u tom vlastitom Matrixu, u tom čudnom koktelu Socijalističke BiH i Alijine BiH. Ponekad sam dojma da u toj matrici čitava BiH izgleda kao onaj potez od centra Sarajeva do Hadžića, iako je jasno da, čim se makneš 10 kilometara lijevo ili desno od koridora M17, ta ista Bosna, a pogotovo Hercegovina, nimalo ne sliči toj njihovoj iluziji.

No, ne mare oni za to, važno je da imaju pritom dežurnog krivca za razbijanje svih iluzija, Republika Srpska za priču o BiH, a Hrvati za priču o Federaciji. I jedni i drugi su fašisti po potrebi, agresori po zanimanju, otimači, pljačkaši, stranci u „našoj“ zemlji. Naravno, može im se tako, u okolnostima potpuno nejasne i nedefinirane Federacije, kao i specifičnog stanja na razini države, ratne zaostavštine i svih tempiranih animoziteta, alibiji su ponuđeni kao na tacni. Ali su, ipak, samo alibiji. Da je BiH drugačije uređena vjerovatno bi i alibija za političare bilo manje.

Ovako, bošnjački političari se ufaju u cjelovitu BiH, a realno (samo se ne vidi od Matrice) grade i šire svoj, nazovimo ga Drugi entitet, koji je potencijalna najopasnija rak-rana za BiH. Iako to po Matrici, naravno, ne izgleda tako, i Bošnjaci uređuju svoj dio BiH samo po svojoj mjeri i sve više i više nam se dijelovi zemlje vizualno udaljuju i razlikuju.

Vjerujem da, lebdeći u svom kondicionalu drugom, ni hrvatski političari koji su trenutno na sceni blage veze nemaju kakav bi to entitet trebao biti. Ali lijepo zvuči kad se kaže. I olakšava odgovor na svako pitanje o vlastitoj nesposobnosti. Uostalom, svakog dana se uvjeravate u to da oni blage veze nemaju ni o čemu, osim što su svjesni da im je super u ovakvoj Federaciji. Egzistiraju u kaosu, jer samo tu i mogu.

Kakvi političari takav i entitet

Hrvatski entitet je nevoljena ideja. Srbi su oprezni, jer bi im mogao postaviti pitanje dijela teritorija RS-a (iako sumnjam da postoji netko spreman sposoban da ih priupita), Bošnjaci se automatski ježe na tu pomisao, skrivajući pritom prave razloge pričama da je to podjela BiH. Vjerujem da, lebdeći u svom kondicionalu drugom, ni hrvatski političari koji su trenutno na sceni blage veze nemaju kakav bi to entitet trebao biti. Ali lijepo zvuči kad se kaže. I olakšava odgovor na svako pitanje o vlastitoj nesposobnosti.

Uostalom, svakog dana se uvjeravate u to da oni blage veze nemaju ni o čemu, osim što su svjesni da im je super u ovakvoj Federaciji. Egzistiraju u kaosu, jer samo tu i mogu, uživaju u foteljama, u atmosferi slabe kritike još slabijeg javnog mnijenja, nastale na psihozi straha od onih drugih, a koju su uspjeli stvoriti nakon rata. Treći entitet bi bio možda kratkotrajna slava za trenutnu stranku ili stranke sa hrvatskim predznakom, ali bi, što vrijeme više bude odmicalo, upravo on postao omča oko vrata istima, jer bi za vlastite greške, a bez alibija (koji bi nestali sa trećim entitetom) jednostavno bili pometeni zdravijom političkom opcijom.

Onda bi se pomalo počeli pojavljivati i svi oni lijevi Hrvati, kojih ima taman koliko i hrvatskih apstinenata na izborima, a koji trenutno nemaju za koga. Iskreno, ovakav HDZ BiH, kao ni onaj drugi HDZ, kao ni ostale stranke sa hrvatskim predznakom, ne bi se snalazili u Trećem, kao što dobro plutaju u Federaciji.

U Trećem bi bilo puno teže opravdati bezveznu poliku. I zato ga tek spominju, ali ne rade na njemu. Zato je Treći naša iluzija, kao što je Bošnjacima cjelovita BiH po njihovoj Matrici. I jedno i drugo su politički mamci. Za glasačko tijelo. I jedno i drugo kao da postoje, negdje se i vide obrisi istih, ali nije dovoljno za kompletnu materijalizaciju. Nažalost i na sreću, zavisi od kuda gledate.

Famozni Treći entitet mogao bi biti aspirin za BiH. Problem je što taj entitet ne želi nitko od izravno zainteresiranih, jer je on potencijalna opasnost za razotkrivanje svih loših politika i političara zadnjih dvadeset godina, a o lopovima i sjecikesama da i ne govorim!

Hoću Treći, zar treba opet reći?

Ali, iskreno, famozni Treći entitet mogao bi biti aspirin za BiH. Problem je što taj entitet ne želi nitko od izravno zainteresiranih, jer je on potencijalna opasnost za razotkrivanje svih loših politika i političara zadnjih dvadeset godina, a o lopovima i sjecikesama da i ne govorim! Ni SDA, ni SBiH, ni oba HDZ-a, ni sve srodne stranke, jednostavno ne žele scenarij iz RS-a, po kojem je SDS izbrisan s vlasti. Podjela Federacije ili bilo kakva podjela BiH na tri konstitutivne jedinice po nacionalnom ključu potpuno bi uništila alibije kojima se dobivaju izbori svih ovih godina, potpuno bi razoružala unjkave političare i ostavila bi ih gole pred publikom. I onda bi se valjda pojavio neki naš junak Neo. Ali, kakav Neo, kakvi bakrači. Ovako je mnogima najbolje. Ne talasaj!

Zato će u federalnim medijima i dalje RS biti isključivo zločinačka tvorevina, nastala na krvi i genocidu (što naravno nije neistina), separatistički dio BiH, koji želi otcjepljenje od zdravog (sic!) dijela zemlje. Zato će i Treći entitet biti to isto. Neka vrsta virusa, pogreške u Matrici. Nikome neće pasti na pamet spomenuti da je možda upravo slučaj RS-a donekle jedini pravi put za BiH. Iako nekima izgleda kao zadnji čavao u lijes BiH, potvrda opravdanja genocida, upravo bi podjela na tri atara, čak i generalno nepravedna, mogla konačno pročistiti BiH. Pročistiti je od ustajalog zraka političkih floskula, od smrada nakupljenog svih ovih godina i konačno od većine alibija kojima vrhuška dobiva izbore svih ovih godina.

Naravno, dio tih alibija je neuništiv i potiče iz naših različitosti, poglavito vjerskih, ali s tim bi se još dalo živjeti. Iako mnogima put do zdravog ujedinjenja, a preko prethodne podjele, izgleda prekomplicirano, riskantno i kao put bez povratka – vjerujte, stotinu puta se pokazalo da vrijedi stara izreka „Okolo je bliže“.

bljesak.info