TREBA NAM UDRUGA ZA ZAŠTITU OD PUSIĆA
Avenija žrtava Zorana Pusića
Objavljeno: 11.8.2010
Za Zorana Pusića, ljudskopravaškog aktivista, jedan njegov ideološki drug i istomišljenik rekao je kako je dobar aktivist ali je “vrlo površan”. Gledajući njegovu zadnju inicijativu u kojoj traži promjenu imena Avenije Gojka Šuška, čini se da Pusić nije nimalo površan. Štoviše. Tridesetog ovog mjeseca u Haagu, u procesu protiv generala Gotovine i suboraca, bit će iznesene završne riječi. Budući da je Gojko Šušak uz Franju Tuđmana u optužnici naveden kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata koji mi od milja zovemo “Oluja”, tužitelj može mirne duše reći: “Evo, časni sude, svjesna negativne uloge ministra Šuška u ratu, i njegova država ga se odrekla i oduzela mu ulicu. Zašto biste Vi dvojili oko presude Gotovini i društvu, kada je promjenom Šuškove avenije njihova država već sama donijela presudu da su zločinci.” Dakle, “površni” Zoran Pusić tempirao je ovu akciju pred presudu generalima u Haagu. Micanje imena Gojka Šuška s nazivlja avenije dalo bi vjetar u leđa Tužiteljstvu i u drugoj optužnici, u “slučaju Praljak”, gdje se opet Šuška i Tuđmana spominje u još jednom “udruženom zločinačkom pothvatu” stvaranja “velike Hrvatske” na račun BiH. Zato ovaj prijedlog Zorana Pusića te Documente i Centra za mir i ljudska prava iz Osijeka, upravo u vrijeme pred izricanje presude u Haagu, znači implicitno petljanje u rad Suda pod krinkom borbe za mir i ljudska prava, kao i prejudiciranje presude, čime direktno krše ljudska prava optuženih.
Dvostruki kriteriji
Ako bilo vladajuća stranka, bilo SDP u Zagrebu podcijene, ili čak podupru ovu “površnu” inicijativu, što na do sada pokazanoj aljkavost i diletantizmu u sličnim situacijama ne bi bilo čudno, štetne posljedice za RH bile bi ozbiljne. Tim više što samo naivni ili neupućeni, ili oni koji se takvima prave, misle da se u Haagu sudi Gotovini, Čermaku ili Markaču, nego hrvatskoj državi, premda formalno sud nema taj mandat. Što se pak površnog Zorana Pusića tiče, kao i dama iz spomenutih udruga, začudni su njihovi dvostruki kriteriji. Naime, ako je motiv brisanja Šuškova imena s naziva avenije njihovo čvrsto znanje da je (su)odgovoran za zločine, kako to da nisu podržali prosvjednike koji su htjeli promijeniti ime jednog zagrebačkog trga koji nosi ime notornog zločinca Josipa Broza? Razlog je u njihovoj selektivnoj primjeni principa, kao i u selektivnom shvaćanju ljudskih prava koja su im tek smokvin list za njihovu ideološku isključivost i netolerantnost. Ta ideološka zadojenost pokazala se nedavno kada se površni Pusić založio za brisanje članka Ustava koji govori o zabrani udruživanja u neku novu jugoslavensku zajednicu, no prije toga očito je potrebno što je moguće više nagaditi i kompromitirati Domovinski rat i njegove perjanice.
Prodavači magle
Ideologija ljudskih prava, koja je u ex-jugoslavenskom kontekstu zamjena “bratstva i jedinstva”, nerijetko je samo oblik imperijalističke “depolitizirane politike” (Žižek), kako bi se pod uzvišenim riječima postigli sasvim prizemni politički ili ekonomski ciljevi. U tom smislu, Zoran Pusić i društvo ne bore se za ljudska prava, već za sasvim konkretne ideološke i političke projekte i projektante. U toj borbi “oni” su nadomak cilju, po cijenu da raznim inicijativama poput ove prejudiciraju presude, kršeći ljudska prava osumnjičenih, a da sve skupa bude tretirano kao benigni društveni aktivizam. Ako do promjene imena Avenije Gojka Šuška i dođe, neka se nazove “Avenija žrtva Zorana Pusića”, kao trajni spomen na sve te demagoge koji su na tuđim patnjama napravili unosan biznis rasnih prodavača magle i “ljudskih prava”.
Dvostruki kriteriji
Ako bilo vladajuća stranka, bilo SDP u Zagrebu podcijene, ili čak podupru ovu “površnu” inicijativu, što na do sada pokazanoj aljkavost i diletantizmu u sličnim situacijama ne bi bilo čudno, štetne posljedice za RH bile bi ozbiljne. Tim više što samo naivni ili neupućeni, ili oni koji se takvima prave, misle da se u Haagu sudi Gotovini, Čermaku ili Markaču, nego hrvatskoj državi, premda formalno sud nema taj mandat. Što se pak površnog Zorana Pusića tiče, kao i dama iz spomenutih udruga, začudni su njihovi dvostruki kriteriji. Naime, ako je motiv brisanja Šuškova imena s naziva avenije njihovo čvrsto znanje da je (su)odgovoran za zločine, kako to da nisu podržali prosvjednike koji su htjeli promijeniti ime jednog zagrebačkog trga koji nosi ime notornog zločinca Josipa Broza? Razlog je u njihovoj selektivnoj primjeni principa, kao i u selektivnom shvaćanju ljudskih prava koja su im tek smokvin list za njihovu ideološku isključivost i netolerantnost. Ta ideološka zadojenost pokazala se nedavno kada se površni Pusić založio za brisanje članka Ustava koji govori o zabrani udruživanja u neku novu jugoslavensku zajednicu, no prije toga očito je potrebno što je moguće više nagaditi i kompromitirati Domovinski rat i njegove perjanice.
Prodavači magle
Ideologija ljudskih prava, koja je u ex-jugoslavenskom kontekstu zamjena “bratstva i jedinstva”, nerijetko je samo oblik imperijalističke “depolitizirane politike” (Žižek), kako bi se pod uzvišenim riječima postigli sasvim prizemni politički ili ekonomski ciljevi. U tom smislu, Zoran Pusić i društvo ne bore se za ljudska prava, već za sasvim konkretne ideološke i političke projekte i projektante. U toj borbi “oni” su nadomak cilju, po cijenu da raznim inicijativama poput ove prejudiciraju presude, kršeći ljudska prava osumnjičenih, a da sve skupa bude tretirano kao benigni društveni aktivizam. Ako do promjene imena Avenije Gojka Šuška i dođe, neka se nazove “Avenija žrtva Zorana Pusića”, kao trajni spomen na sve te demagoge koji su na tuđim patnjama napravili unosan biznis rasnih prodavača magle i “ljudskih prava”.
I. Šola
Primjedbe