NOVO HRVATSKO ZLATO I PRIČA O DARIJU ŠARIĆU

Mladi Hrvati osvojili europsko zlato u košarci!

Nakon nedavnog polufinala hrvatske nogometne reprezentacije do 19 godina na prvenstvu Europe u Francuskoj, čime su osigurali nastup na Svjetskom prvenstvu igrača do 19 godina, ovih smo dana svjedoci još jednog sjajnog uspjeha mladih hrvatskih športaša. Košarkaši do 16 godina starosti postali su prvaci Europe na prvenstvu održanom u Crnoj Gori. Prema informacijama koje smo mogli pročitati u našim medijima, bilo je to vrlo zanimljivo natjecanje.

Na prvenstvu u Crnoj Gori okupilo su se svi najbolji mladi europski košarkaši rođeni 1994. godine ili kasnije. Među 16 reprezentacija nastupila je i momčad Hrvatske. Iako im nitko nije pridavao bilo kakve šanse za osvajanje medalje, a kamo li zlata, budući da su ti momci od 8 pripremnih utakmica uspjeli izgubiti svih 8. No, igrali su bez jednog igrača, koji im se priključio tek tjedan dana prije prve utakmice, Darija Šarića, momka koji je zakasnio na pripreme budući da je igrao na prvenstvu Europe za igrače do 18 godina. I upravo je taj igrač obilježio cijelo prvenstvo. Bio je najbolji igrač prvenstva, najbolji strijelac, najbolji skakač, jedan od najboljih asistenata. No, Dario Šarić je pokazao još nešto. Shvatio je da je vođa te momčadi, i tako se i postavio.

Dario Šarić je Šibenčanin, sin nekad sjajnog košarkaša Šibenke Predraga Šarića, koji je igrao u onoj slavnoj momčadi Šibenke kojoj je 'bratstvo i jedinstvo' za zelenim stolom oduzelo naslov prvaka Jugoslavije. U toj je momčadi igrao i najslavniji šibenski športaš, legendarni Dražen Petrović. Stručnjaci za Darija govore da njegova darovitost nema granica, a kad uz tu darovitost ide i ogromna ljubav za košarku i isto takav rad, sigurni smo da će o njemu još mnogo toga lijepo čuti. U današnje se vrijeme, nažalost, sve, ili gotovo sve mjeri novcem, pa treba reći da su roditelji Darija Šarića odbili ponudu jednog od najboljih europskih klubova, španjolske (baskijske) Tau Ceramice od 3 milijuna eura

Dario svoju karijeru nastavlja u košarkaškom klubu Zagreb, budući da se zbog nedostataka novca ugasio košarkaški klub Šibenik, što je katastrofalno za hrvatsku košarku. Ono zbog čega bi se pisac obih redaka okladio da će Dario postati svjetska košarkaška klasa, samo ako daj Bože bude zdravlja, zrelost je Darija Šarića. Momak živi čvrsto na zemlji. Iako mu je bilo jasno da je najbolji igrač svog uzrasta u Europi, nije izigravao zvijezdu u momčadi. Dovoljno je pogledati filmiće s prvenstva na You tubeu i vidjeti koliko se raduje uspješnim akcijama svojih suigrača. A ti suigrači dolaze iz Zaboka, Đakova, Rijeke, Splita, Zadra, Zagreba, uz jednog momka rođenog u Njemačkoj, što je dokaz da se u mnogim sredinama u Hrvatskoj dobro radi (Zanimljivo, niti jedan igrač nije ponikao u najjačem i najbogatijem hrvatskom klubu, Ciboni, no to nije tema za slavljenički članak).

U finalu su mladi Hrvati pobijedili Litvu 80:52, tj. čak 28 koševa razlike! Dario Šarić postigao je 32 koša, imao je 11 skokova i 11 asistencija. No, imao je, i očito ima, još nešto. Naime, utakmica je odigrana pred 3.000 gledatelja u Baru, koji su bili šesti igrač Litve – prema novinskim izvještajima, naši 'prijatelji' Crnogorci gromoglasnim su zviždukom i vrijeđanjem dočekali hrvatsku reprezentaciju i svaki njen uspješan potez na početku utakmice, a tako je i bilo na svakoj utakmici hrvatske reprezentacije. Očito su navijali za svoje tradicionalne prijatelje, Litvance (Gdje je samo bio 'crnogorski HHO'? Za hrvatski HHO ne znamo, ali znamo da su kojim slučajem bili u publici da bi navijali kao i 'prijateljski susjedni narod'.). No, kad je u predzadnjoj minuti utakmice iz igre izašao Dario Šarić, gledatelji su mu pljeskali. A što je učinio najbolji europski mladi košarkaš? Izašao je s terena i visoko podigao hrvatsku zastavu (vidi sliku). Za takao nešto potreban je kućni odgoj, domoljublje, zrelost, i potrebna su, oprostite na izrazu, jaja! Svaka vam čast, momci i svaka ti čast Dario!

D. J. L.