VRIJEME ZA NOVI HRVATSKI PREPOROD
U opširnom razgovoru za Večernji list premijerka Jadranka Kosor pozvala je sve relevantne političke snage u zemlji na konsenzus oko mjera i programa za izlazak iz teške ekonomske krize. Pozorno sam pročitao napis nadajući se da ću naći više konkretnih odgovora. Premijerka ne paničari, ostavlja dojam ozbiljne i smirene osobe, ali se bojim da se previše oslanja na dobru volju onih koje poziva na okupljanje i suradnju. Solidarnosti nam svakako kronično nedostaje, ali ako je ključna motivacija za promjene samo apeliranje na savijest raznih i često destruktivnih i autodestruktivnih hrvatskih političkih čimbenka, ili inzistiranje na socijalnom dijalogu tamo gdje dijaloga više nema, onda to može značiti da je Vlada bespomoćna i da je situacija zaista tako dramatična!
Uopćena diplomacija
Stječe se dojam da je Premijerka previše blaga i plaha, da joj nedostaje radikalne odlučnosti jedne Margaret Thatcher ili, u novije doba, Julije Timošenko. Njezini odgovori odviše su uopćeni i diplomatski, a mi vapijemo za izravnošću, za drskošću koja zna što hoće i kamo vodi zemlju. Ne može se reći da Premijerki nedostaje odvažnosti, dapače, preuzela je Vladu u najtežim godinama za Hrvatsku otkako je Domovinski rat završio i provela je neke neizbježne nepopularne i restriktivne mjere, dirnula se i u korupcijsku hobotnicu. No, potrebno joj je više inicijative na okupljanju hrvatske pameti i stručnjaka, koji bi već odavna bili izradili operativni strateški plan za preporod Hrvatske. Premijerka je silom prilika baštinila politiku kojoj je jedina strategija podređivanje pristupnim pregovorima s EU i iščekivanje trenutka kad ćemo postati zemlja članica. Taj bi trenutak trebao biti klimaks takve politike, čarobni štapić koji bi nam donio nekoliko milijardi eura iz raznih fondova i pokrio sve naše deficite. Kao da ništa sami nismo u stanju isplanirati i provesti bez diktata EU. Nitko ne govori o strateškim resursima koji su u svijetu najvažniji nakon energenata, a to su voda i proizvodnja hrane. Hrvatska bi komparativnim ulaganjem u agrar i znanost mogla strelovito napredovati.
Preuzimanje odgovornosti
Činjenica je da se premijerku Kosor često podcjenjuje pa i izruguje, što je odraz hrvatske političke nekulture i uskogrudnosti, no uvjeren sam da je za zemlju u ovome trenutku dobro da je vodi jedna pristojna i ozbiljna političarka, ma što zlobnici ili dobronamjerni kritičari mislili o njoj. Nije vrijeme za prepucavanja, niti za šalu. Svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti. U ovome se trenutku treba složiti s njom "da interesi Hrvatske moraju biti iznad svega", ali onda to vrijedi za sve, od vrha nadolje, najprije počevši od predsjednika države, same Vlade i svih ministara, pa onda i do ljudi poput Todorića i sličnih magnata i "veleposjednika". Pitanje je kako se osloboditi feudalnog mentaliteta koji vlada kod nekih tajkuna? Kako osvijestiti potrebu humanosti i solidarnosti u narodu koji je izmučen nevoljama i nepovjerenjem? Kako mobilizirati Hrvate na političko i socijalno jedinstvo, kako im vratiti radni i kreativni entuzijazam i etiku? Onaj koji bi to uspio uveo bi Hrvatsku u vrijeme preporoda. Ima li onih koji su toliko "ludi" i hrabri da još sanjaju da je takvo što moguće?
Ostale stranice iz rubrike Zoran Vukman
Primjedbe