OSUDA GOTOVINE OSUDA JE I CIJELE HRVATSKE
Haaško tužiteljstvo, navodno, traži kaznu od 27 godina zatvora za generala Antu Gotovinu. Tako špekuliraju medijski i haaški izvori. Tužiteljstvo trguje poput balkanskog ili orijentalnog trgovca. Podigne cijenu u nerealne visine, a onda, računa, cjenkanjem će ostvariti barem pola od traženoga, i to će već biti velika cijena! Ako bi general Gotovina bio osuđen i na mnogo manju kaznu od nevjerojatnih 27 godina za nedokazanu optužbu, ishod bi bio jednako loš za Hrvatsku. Generalu bi bilo vremenski lakše, izišao bi na slobodu nakon nekog vremena, ali svaka osuda generala Gotovine, Čermaka i Markača, značila bi pobjedu haaškoga tužiteljstva i poraz Republike Hrvatske! Nadam se, i vjerujem, da Sud u Haagu neće dopustiti poraz i međunarodnoga prava, jer bi osuda trojice hrvatskih generala bila čisto politička!
Nesagledive posljedice
Razmišljaju li sad oni, koji su prije deset godina zagovarali bezuvjetnu suradnju s Tribunalom, o posljedicama takve politike? Što ako general Gotovina bude uistinu osuđen? Što će kazati svi oni pametnjakovići, koji su bili na vrhu vala histeričnog progona početkom dvijetisućitih? Hoće li biti zadovoljni i oni novinari koji su servisirali agenture uključene u kriminaliziranje, uhođenje i uhićenje generala Gotovine? Teško je pronaći ijednu zemlju poput Hrvatske, koja je uložila toliko energije u rad protiv sebe same! Ako general Gotovina bude osuđen, bit će osuđena i Hrvatska, i njezin obrambeni, oslobodilački rat. To je tako jednostavan aksiom kojega mnogi nisu željeli shvatiti. U pravnom i političkom smislu negativne posljedice bi bile nesagledive. Kakvog bi imalo smisla slaviti Oluju ako su njezini glavni protagonisti osuđeni kao ratni zločinci? Zamjeralo bi nam se da slavimo "zločinački pothvat". U povijesti bi oslobađanje hrvatskoga teritorija bilo zapečaćeno haaškom presudom. Dogodio bi se apsurd: Hrvatska tuži Srbiju za genocid, a istodobno njezini generali osuđeni su za ratni zločin i protjerivanje Srba. U pravnom smislu, Hrvatska bi bila agresor na vlastitom teritoriju, Oluja bi, ma što političari govorili, završila kao organizirani zločin.
Povijesni presedan
Pretpostavimo da Gotovina bude oslobođen. Pravno i moralno, to bi bilo logično očekivati. Bez obzira na sve, vjerujemo da će tako i biti. Što bi i u tom slučaju rekli svi oni koji su godinama stvarali ozračje da je jedan od najhrabrijih, najsposobnijih i najzaslužnijih hrvatskih generala običan ratni zločinac? Ako je Gotovina ratni zločinac, onda su to svi Hrvati i hrvatski građani koji su se borili za slobodu ove zemlje. Gotovina u Oluji nije vodio operacije u svom privatnom ratu, nego je sve što je činio, činio za dobro ove zemlje, i kao vojnik koji je slijedio politiku državnoga i vojnoga vrha. Njegova uloga se u Oluji ne može gledati izdvojeno. Nijedan operativac i zapovjednik u toj akciji nije bio desperados koji bi djelovao izvan sustava i samovoljno. Bilo kakva njegova krivnja podrazumijeva i odgovornost drugih u operativnom i zapovjednom lancu do samoga državnoga vrha. Cilj Tužiteljstva je bio dokazati nedokazivo, da je sama bit jedne oslobodilačke, legalne operacije, po svojoj naravi zločinački motivirana. To je povijesni presedan: da bi oslobađanje okupirane zemlje bio zločin!?
Ucjena, trgovina, izdaja
Zbog svega toga, teško je povjerovati da bi general Gotovina bio osuđen, a da se presuda ne temelji na političkim predrasudama. Od početka sam držao i pisao o tomu da je samo podizanje optužnice protiv hrvatskih generala skandalozno, i da je Hrvatska imala niz pravnih i diplomatskih mogućnosti da ih na vrijeme preduhitri, ospori, ili naprosto, ne prihvati. I prema konvencijama UN-a, nijedna država ne može biti prisiljena na bezuvjetnu suradnju s Haagom, odnosno, i u onom slučaju kad suradnja ide izravno na štetu njezinih interesa. Postoje nekakve teorije o mogućnosti prešutnoga, ili tajnog dogovora, koji bi uključivao vezanu pogodbu: Haag oslobađa Gotovinu, a Hrvatska povlači tužbu protiv Srbije. Dakako, ako je takvo što i moguće, onda se može dogoditi samo u nama nepoznatim kuhinjama. Politika Ive Josipovića ide u pravcu nekakve pomirljivosti, koja bi mogla anticipirati takav slijed događanja, odnosno, kad se pokaže da Tribunal nema nikakvih dokaza i elemenata za presudu protiv Gotovine, da Hrvatska dobije mig za povlačenje tužbe protiv Srbije. Kako god bilo, sve hrvatske vlade u zadnjih deset godina dopustile su da Gotovina bude predmetom velikih trgovina i sramotnih ucjena protiv Hrvatske. Uvjeren sam da ulog izdaje, koliko god bio besramno velik, nikad ne može poništiti veličinu pologa žrtve branitelja. Potrebna nam je vjera da će Hrvatska, uz Božju pomoć, i na kraju ovog dugotrajnog rata, izići kao pobjednica.
Z. Vukman
Primjedbe