PETAR MILOŠ O FENOMENU UPRAVLJANJA NA (HERCEG)BOSANSKI NAČIN
Gledam nedavno na HTV-u prilog iz Crnča kraj Širokog Brijega, pa mi u oči upade neobičan prizor sa svečanog puštanja u upotrebu novosagrađenog vodovoda u tom selu. Umjesto da netko od zaslužnih naprosto okrene ventil i uz pljesak nazočnih pusti vodu, na snimci se vidi šest ljudi u kravatama koji su se natiskali oko golemog željeznog obruča promjera barem 1,5 metara i okreću ga. Bilo mi je to toliko neobično da sam želio saznati pravu istinu. Zašto je onoliki broj ljudi na onakav način otvarao vodovod? Pa sam nazvao prijatelja u Široki.
- Naša posla, veli mi prijatelj, koji ne želi da mu spominjem ime. Znaš, općinsku vlast obnaša HDZ, pa je normalno da se tu nađe njihov čovjek. No županijska je vlast u rukama HDZ-a 1990 i HSP-a, pa je i za njih normalno da njihovi ljudi okrenu ventil. Tim prije što je federalni ministar iz HDZ-a 1990 osigurao nešto novca za vodovod. S istim argumentom je istupio predsjednik mjesne zajednice. Kakvo bi to otvaranje seoskog vodovoda bilo kada u prvom planu ne bi bio prvi čovjek mjesne zajednice? A pošto se u Hercegovini ništa ne otvara bez blagoslova župnika, tu se našao i on da nakon svete vodice mora obilje vode procuriti u svakoj kući. Neki se pitaju odakle tu šesti čovjek, Vladom Šoljić. A drugi odgovaraju: Zar se išta otvorilo u Širokom u posljednjih 40 godina da tu nije bilo dragog Vlade s njegovim optimističkim osmijehom. Pa on je predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja veoma sliči svetoj vodici.
Opet me oduševila politička mudrost seljana i građana Crnča. Oni su, naime, znali da će biti mnogo kandidata za svečano okretanje ventila pred kamerama. I svi im trebaju. A kako ih natiskati oko malog ventila? Pa su se dosjetili da ručnim radom naprave golemi svečani ventil –obruč na čiji obod mogu stati sve složne ruke zaslužnih ljudi. Nije pametno praviti segregaciju prema svojim uglednicima.
Na snimci sam zamijetio da ipak nije sve štimalo. Ljudi upiru u obruč, a on se ne pomiče, niti voda ide iz cijevi, postavljene baš za tu prigodu. Na ponovljenoj snimci može se utvrditi da su jedni upirali u lijevo, drugi u desno, pa je po zakonima fizike kotač mirovao, a snaga trošena uzalud. Onda je netko iz publike vjerojatno povikao: Okreći u desno, pa je odjednom voda navrnula kroz cijev. Tu je snimka prekinuta, ali mi je spomenuti prijatelj iz Širokog, koji je nazočio spomenutom povijesnom činu, kazao da je voda poprskala sve sudionike svečanog otvaranja koji su se našli za ventilom - kotačem.
Ne bih želio podcjenjivati čitatelje, pa ću samo pripomenuti kako je zanimljivo živjeti u selu, općini, županiji, entitetu i državi gdje šest vozača sjedi za jednim upravljačem. Samo ne znam dokle.
- Naša posla, veli mi prijatelj, koji ne želi da mu spominjem ime. Znaš, općinsku vlast obnaša HDZ, pa je normalno da se tu nađe njihov čovjek. No županijska je vlast u rukama HDZ-a 1990 i HSP-a, pa je i za njih normalno da njihovi ljudi okrenu ventil. Tim prije što je federalni ministar iz HDZ-a 1990 osigurao nešto novca za vodovod. S istim argumentom je istupio predsjednik mjesne zajednice. Kakvo bi to otvaranje seoskog vodovoda bilo kada u prvom planu ne bi bio prvi čovjek mjesne zajednice? A pošto se u Hercegovini ništa ne otvara bez blagoslova župnika, tu se našao i on da nakon svete vodice mora obilje vode procuriti u svakoj kući. Neki se pitaju odakle tu šesti čovjek, Vladom Šoljić. A drugi odgovaraju: Zar se išta otvorilo u Širokom u posljednjih 40 godina da tu nije bilo dragog Vlade s njegovim optimističkim osmijehom. Pa on je predsjednik Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja veoma sliči svetoj vodici.
Opet me oduševila politička mudrost seljana i građana Crnča. Oni su, naime, znali da će biti mnogo kandidata za svečano okretanje ventila pred kamerama. I svi im trebaju. A kako ih natiskati oko malog ventila? Pa su se dosjetili da ručnim radom naprave golemi svečani ventil –obruč na čiji obod mogu stati sve složne ruke zaslužnih ljudi. Nije pametno praviti segregaciju prema svojim uglednicima.
Na snimci sam zamijetio da ipak nije sve štimalo. Ljudi upiru u obruč, a on se ne pomiče, niti voda ide iz cijevi, postavljene baš za tu prigodu. Na ponovljenoj snimci može se utvrditi da su jedni upirali u lijevo, drugi u desno, pa je po zakonima fizike kotač mirovao, a snaga trošena uzalud. Onda je netko iz publike vjerojatno povikao: Okreći u desno, pa je odjednom voda navrnula kroz cijev. Tu je snimka prekinuta, ali mi je spomenuti prijatelj iz Širokog, koji je nazočio spomenutom povijesnom činu, kazao da je voda poprskala sve sudionike svečanog otvaranja koji su se našli za ventilom - kotačem.
Ne bih želio podcjenjivati čitatelje, pa ću samo pripomenuti kako je zanimljivo živjeti u selu, općini, županiji, entitetu i državi gdje šest vozača sjedi za jednim upravljačem. Samo ne znam dokle.
Petar Miloš, dnevnik.ba
Primjedbe