HERCEG BOSNO, TEBE RAMA BRANI!
Stihovi Mila Hrnića u naslovu najbolji su opis događaja u Rami prije osamnaest godina, kada je formirana brigada "Rama" koja je značila opstanak Hrvata u Rami. Na granicama Rame branila se Herceg Bosna, ali i Hrvatska. O teretu koji je brigada podnijela najbolje kazuju činjenice da je poginulo preko stotinu vojnika, a ranjeno ih preko 250. Uz vojnike, poginula su i dvojica zapovjednika, a četvorica ranjena. U organizaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata, u subotu, 8. svibnja obilježena je osamnaesta obljetnica formiranja brigade "Rama". Program obilježavanja je započeo sv. Misom u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru za sve poginule branitelje. Nakon sv. Mise, ispred spomenika poginulim braniteljima brojna izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće. Nakon polaganja vijenaca, u Kino dvorani sve okupljene, a posebno bivše pripadnike brigade Rama, prigodnim riječima pozdravio je načelnik opčine, dr. Jozo Ivančević. Nakon načelnika, nazočne je pozdravio jedan od ratnih zapovjednika brigade Rama, Marinko Zelenika i u kratkim crtama podsjetio na ratni put brigade. Nakon govora ratnog zapovjednika prikazan je dokumentarni film o brigadi Rama koji je sve nazočne, a posebno branitelje podsjetio na vrijeme stradavanja, ali i na vrijeme ponosa i slave kad se Rama branila i obranila. Obilježavanju Dana brigade Rama, nazočio je i veliki broj predstavnika braniteljskih udruga Iz R. Hrvatske, posebno iz Zagreba i Vukovara, kao i onih iz Mostara, Tomislavgrda, Posušja, Kupresa, Livna... Također, u Ramu je došao veliki broj bivših pripadnika brigade, koji danas žive daleko od Rame (Zagreb, Osijek, Split...) Oni koji nisu mogli doći u Ramu, obljetnicu formiranje brigade obilježili su u Zagrebu.
Ukratko o ratnom putu brigade „Rama":
Po formiranju postrojbi na području Rame pristupilo se ubrzanoj obuci zapovjednog kadra, kao i obuci vojnika. Manji dio zapovjednika je upućen u Hrvatsku (Omiš i Baško Polje) kako bi se što bolje obučio za ratovanje i zapovijedanje, dok se drugi dio obučavao na samom terenu. U Hrvatskoj se obučavalo za časnike i dočasnike, a obuka je izvedena u tri navrata i kroz nju je prošlo 23 pripadnika. Drugi dio obuku je provodio na domaćem terenu na 4 punkta, i to: Makljen, Kolivret, Uzdol i Zahum, a kroz istu su prošla 280 pripadnika postrojbi. Nakon izvršenog izviđanja terena, određeni su položaji koji su se u početku čuvali kroz organiziranje promatračnica i patrola, da bi kasnije bila uspostavljena čvrsta crta obrane prema Srbima i to početkom studenog 1991. godine. Takav način funkcioniranja bio je sve do opće mobilizacije 03.04.1992. godine, kada su se vodile borbe za obranu Kupresa. Općom mobilizacijom sve postrojbe se okupljaju u jednu formaciju i tada nastaje Prva brigada Rama koja u svom sastavu ima 3 bojne i sve druge rodove i struke. Sve vrijeme do nastanka Brigade, Krizni stožer vodio je poslove oko nabavke naoružanja i drugih MTS-a, te ostvarivao suradnju s muslimanskom stranom za koju do tada „nije bilo rata", a čiji su se članovi uglavnom opredjeljivali za Jugoslaviju i JNA, a za sve nedaće optuživali „separatističku" Hrvatsku i njen narod. Stoga se većina poslova morala raditi u ilegali, kako zbog Muslimana tako i zbog KOS-ovaca i UDBA-ša čiji se ostaci mogu osjetiti i danas. Proglašenjem opće mobilizacije i muslimanski narod zajedno sa svojim vodstvom započinje pripreme za obranu, ali nažalost i za istrebljenje svih nemuslimana.
Postrojbe ustrojene kroz brigadu "Rama" prošle su krvav ali i izuzetno slavan ratni put; krvav i trnovit zato što su njeni pripadnici izdržavali nadljudske napore i velike žrtve da bi taj put postao i zaista slavan, a za to je uslijedila i nagrada, a to je obranjen prostor i hrvatski narod Rame ostao svoj na svome.
Brigada "Rama" i njeni pripadnici prvo veće ratno krštenje imali su 21.03.1992. godine kada su uspostavljene isturene crte obrane prema četnicima na Kupresu. Prvotno je to bila satnija dragovoljaca, a kako su se potrebe za zamjenom i planskim korištenjem ljudstva povećavale, povećavao se i broj ljudi. Na svim dodirnim točkama prema četnicima uspostavljena je crta i konačno je bila duga oko 35 km, od Zvirnjače do Plandišta. Tijekom '92. godine pripadnici brigade "Rama" vodili su žestoke borbe za dominantnu kotu Ravašnica, a za njeno oslobađanje i očuvanje mnogi su položili živote, također veliki broj vojnika je ranjen. Bitno je istaći i obranu hrvatskog sela Zvirnjača koje je jedino selo u Kupreškoj općini, a da tijekom rata nikada nije bilo okupirano. U njemu su od 10.04.1992. godine bili pripadnici HOS-a Rama, te jedan vod „Vukovaraca", i to u vrijeme dok je brigadom zapovijedao dr. Ivan Anđelić iz Vukovara, a rodom je iz Rame. Jedan od bitnijih trenutaka u obrani Rame od srpske strane jest da su Ramu od četnika obranili sami Hrvati Rame, dok su Muslimani za to vrijeme, a potom pred kraj '92 i proveli zavjeru i izdaju prema Hrvatima, najprije u Rami, a potom i u većini BiH. Niti jedan muslimanski vojnik nije poginuo u obrani Rame od srpskog agresora.
Dok je još trajala velika opasnost od četničkih napada, muslimanska vojska pripremivši zavjeru i izdaju dana 23.10.1992. godine napada na postrojbe brigade Rama, najprije na planini Crni Vrh, a potom snažnim napadom pokušava zauzeti grad Prozor i cijelu općinu. Već ranije se dalo naslutiti da Muslimani „nešto kuhaju", te je zapovjedništvo pomno pratilo razvoj događaja. Iako je dosta nespremno dočekan napad Muslimana, u obranu grada i općine se ustaje i veliko i malo. Odgovor je bio žestok i u samo 24 sata, postrojbe brigade Rama oslobodile su kompletan prostor općinskih granica osim sela Here, Kute i Šćipe. Od tada pa do potpisivanja mirovnog sporazuma 25.02.1994. godine vodile su se vrlo žestoke bitke u kojima je sudjelovala brigada Rama ili postrojbe iz njezina sastava.
Početkom 1993. godine u akciji obrane Uskoplja, te u stvaranju preduvjeta za njegovo oslobađanje, brigada Rama dala je veliki doprinos u ofenzivnim i obrambenim bojnim djelovanjima, te u korištenju gospodarskih i drugih potencijala iz svoje općine. U svim izvedenim akcijama općina Rama je bila odskočna daska za bojeva djelovanja prema Uskoplju, Konjicu i Jablanici. Za vrijeme trajanja spomenute akcije, pored pune angažiranosti u istoj, pripadnici postrojbi brigade "Rama" držali su već spomenutu crtu bojišnice prema četnicima i crtu prema Muslimanima, koja se protezala od Crnog Vrha do Hudutskog i iznosila oko 70 km.
Po završetku ove akcije uslijedilo je kratkotrajno primirje, da bi sredinom travnja po zapovijedi zapovjednima zbornog područja Tomislagrad, postrojbe za specijalnu namjenu u suradnji s drugim postrojbama angažiranima na ovoj bojišnici, krenule u oslobađanje sela Slatina (Jablanička općina), a odmah zatim u oslobađanje Bokševice. Vrijeme od početka mjeseca svibnja do kraja '93. godine karakteriziraju vrlo žestoki napadi muslimana na cjelokupnu crtu bojišnice kao i vrlo žestoki odgovori pripadnika brigade "Rama". Bilo je veoma jakih kontraudara, kao npr. 21.10. '93. na kotu Brenovac, 26.11. '93. na kotu Zavišće, 08.05. '93. na Studenčicu (gdje je poginuo zapovjednik brigade Marinko Beljo), 23.12. '93. na Dobrošin, sudjelovanje u oslobađanju kote Pisvir, itd. Najmonstruozniji napad na općinu Rama izveli su muslimanski ekstremisti 14.09. '93. godine na selo Uzdol, gdje su izvršili masakr nad 29 civila i 12 vojnika. Veći dio snaga brigade Rama tada je bio izmješten, jer je pripreman napad na kotu Brenovac, te su na vijesti pristigle s Uzdola prekinuli planiranu akciju i snage preusmjerili na Uzdol i odbili neprijatelja. Tada planirano oslobađanje kote Brenovac dogodilo se mjesec dana kasnije, a izvršili su ga sami pripadnici brigade Rama.
Kada je riječ o ratu s Muslimanima, pravom se može kazati i zaključiti, da je rat počeo napadom Muslimana na Ramu dana 23.10. '92. Godine, a završio 24.01. '94. godine, njihovim najvećim porazom u Herama. Nedugo zatim potpisan je sporazum koji je i ostao na snazi do kraja.
Od potpisivanja sporazuma pa do 08.05. '94. godine brigada Rama je u defenzivi i očuvanju mira, a tada se preustraja u 42. Domobransku bojnu.
Ante Beljo
Primjedbe