Bleiburg – Krik bez glasa
Piše: Crovata
Sjetim se “Jame” kojom je Ivan Goran Kovačić za sva vremena plastično ovjekovječio i žrtvu, i bol, i strah, i mržnju, i krvnika i smrt:
“Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli .”
Hrvati su do sada bili na optuženickoj klupi, dok hrvatske žrtve i danas čekaju na izvršenje pravde. Kao da netko na taj način kažnjava Hrvate koji su već obilježeni nametnutom kolektivnom krivnjom za ustaštvo i pri tome se svjesno ignorira povijesna činjenica da je u to vrijeme u Hrvatskoj bio utemeljen prvi antifašistički pokret u ovom dijelu Europe!
Zašto je ubijanje Hrvata, kako u WWII, tako i u zadnjem ratu 90-ih godina, ostalo bez sudskog procesuiranja uz potpunu ravnodušnost, kako domaće, tako i svjetske javnosti?! Već pola stoljeća podmeće se laž da su na Bleiburgu, ali i Križnom putu, (put na kojem su masovno ubijani zarobljeni Hrvati prilikom vraćanja u tadašnju YU), pobijene samo ustaše jer poznato je, među zarobljenima bilo je višestruko više civila - djeca, žene i starci – nego li zarobljenih vojnika. Pored ustaša, zarobljeni i ubijani su također i domobrani koji su bili legalna hrvatska vojska bez ikakve hipoteke zločina. Očito, u tim danima dovoljno je bilo biti Hrvat i po automatizmu si bio kriv i ubijen.
Hrvati su kod Engleza i Amerikanaca očajnički tražili zaštitu od Titovih komunista koji su nad svojim zarobljenim ideološkim neprijateljima, ali i nevinim članovima njihovih obitelji, u pozadini vršili neviđene maskre i najmonstruoznije zločine. Međutim, Englezi su se ponijeli suprotno od svojeg samorazvikanog džentlmenstva i ratničke časti. Prema podacima više eminetnih povjesničara, a među nijima i grofa Tolstoya, isporučivanjem izbjeglih u partizansko-komunističke ruke, Englezi su ne trepnuvši poslali u smrt između 200.000 i 300.000 Hrvata. Prije ili kasnije, istina će izaći na vidjelo, a time i činjenica da nikad u povijesti civilizacije nije u tako kratkom roku i izvan borbenih djelovanja, zvjerski pobijen toliki broj zarobljenih ljudi kao u Bleiburgu i na Križnom putu. Sramota je da ni nakon 65 god. javnosti nije dostupna istina točnog slijeda dogadjaja i utvrđivanje točnog broja žrtava. Tih dana Križnog puta, engleski piloti koji su nadlijetali to područje, u izvješću svojoj pretpostavljenoj komandi naveli su kolonu u kojoj se kretalo minimum pola milijuna zarobljenih hrvatskih civila i vojnika, što potvrđuje i slijedeći dokaz koji je „procurio“ iz engleskog arhiva, a koji je ovdje na uvid u cijelosti i u originalu:
>>TOP SECRET M.O.5. / CIPHER TELEGRAM 04973 / TOP SECRET 302A
This message wil not be distributed outside British Government Departments or Headquarters or retransmited, even in cipher, without being paraphrased. (Messages marked O.T.P. need not to be paraphrased) 337 RECEIVED IN ONE TIME PAD EMERGENCY IZ 4992 FROM:- A.F.H.Q. TOO 121745Z NAF. 963 12TH May, 1945. FX. 74524 / For : Combned Chiefs of Staff / British Chiefs of Staff Info : SHAEF Forward / Rear MACMIS / Signed : Alexander / Cite : FHCOS Further to NAF. 961-289 :A. For your information following report was received from the Commander, 5th Corps, regarding situation in the area Auatria and N.E. Italy, ocupied by British troops under his command:
>> 1. Concentration area North of Klagenfurt and Vilach. Now have aproximately 500,000 enemy troops and refuges already in or arriving into area. Large guarding and control commitments are using up many troops bat all in order.
2. KLAGENFURT. Staff Officer from Tito’s Army H.Q. arrived today saying, as he was unable to maintain necessery strength to preserve responsibilities and prestige of Jugoslav Army, all Jugoslav troops have ben safely withdrawn south of the Austrian border 12th May. No indication that this is genuine yet apparent but am hopeful. >>
Pored toga što su mnogi dokumenti vezani za bleiburški zločin nestali, ili su uništeni, glavni razlog nepoznavanja u široj javnosti nepobitno utvrđenih činjenica leži i danas u Londonu, Beogradu, Washingtonu i Moskvi u čijim arhivama se nalaze oni dokumenti koji su sačuvani, ali su i dan-danas još uvijek pod ključem i nisu dostupni javnosti???!!! Mora li čovjek biti Einstein da bi shvatio zašto oni to čine?! Očito, odgovorni za Bleiburg plaše se istine. Plaše se kvantiteta i „kvaliteta“ njihovog grijeha čije dokumentirano svjedočanstvo krije se u tim njihovim zaključanim arhivama. Jednako intrigantna je i arhiva o Jasenovcu koju Beograd neželi učiniti dostupnom javnosti, niti je ustupiti Hrvatskoj?! Jedan od mnogih razloga za takvo držanje Beograda je i u tome što su partizani, nakon preuzimanja Jasenovca, u tom logoru ubili na tisuće svojih ideoloških neprijatelja, dobrim dijelom i sudionike Križnog puta koje su nakon toga podmetnuli kao ustaški zločin pri čemu su najkrvoločniji bili oni koji su 1943. sa šajkače skinuli kokardu i stavili petokraku. Brojke ubijenih, komunisti su napuhavali jer su za njih dobijali ratnu reparaciju od Njemačke, a velikosrbi su napuhavali broj stradalih Srba kako bi za interes Velike Srbije, za ustaštvo mogli optužiti cijeli Hrvatski narod i time 90-ih godina započeti dehumanizaciju buduće žrtve (Hrvati) u nadolazećem ratu, jer "ustaše je poželjno, legitimno i legalno ubiti i raseliti."
Kako se svjetske sile odnose prema hrvatskim žrtvama, najbolje pokazuje primjer grofa Tostoya autora najznačajnije i najcjelovitije knjiga o bleiburškom zločinu "MInistar i pokolji" (1986) koji se desio u svibnju 1945. U to vrijeme u Engleskoj i bivšoj YU, knjiga je podigla neviđenu uzbunu i dijametralno suprotne reakcije ovisno je li čitatelj bio na strani žrtve, ili počinitelja zločina. Ubrzo je knjiga zabranjena i povučena iz prodaje, ali i iz svih knjižnica, a autor grof Tolstoy optužen je za klevetu te je u montiranom, nakaradnom i za javnost zatvorenom sudskom procesu, osuđen na drakonski visoku kaznu od milijun i pol funti plus dodatnih milijun funti za plaćanje sudskih troškova. Takva osvetnička nenormalno visoka kazna nikad do tada nije bila izrečena u Engleskoj ali ni drugdje u svijetu.
Grof Tolstoy bio je kažnjen jer se usudio „čeprkati“ po istini, ali ta kazna je ujedno bila i opomena drugima kako će i oni proći ako se usude istraživati i pisati istinu o bleiburškom zločinu?! I u ovom slučaju „pravo i pravda“ ponizili su istinu i pobijene žrtve, a zaštitili zločin i počinitelje zločina. Međutim, Europski sud za ljudska prava presudio je u korist grofa Tolstoya i tako je oslobođen bilo kakvih optužbi a engleska presuda po kojoj je on na radost jugoslavenskih antifašista bio proglašen klevetnikom samo radi toga što je iznosio nezgodnu istinu (nezgodnu za Engleze i za jugoslavenske koljače), u potpunosti je poništena. Ipak, Engleska je i dalje ostala pri svojim nečasnim stavovima što je poslužilo kao primjer i podstrek da komunisti-partizani ili tzv. antifašisti, zatim ljevičarski tzv. internacionalisti, velik dio Srba, ali i Muslimani, i dalje nastave tretirati hrvatske žrtve u kontekstu odobravanja i opravdanog čina jer po njima, hrvatski civili i domobrani također su bili ustaše???!!!.
Još tužniji primjer su BeHa Muslimani. S obzirom na ukupan broj muslimanske populacije 1940-e godine i na broj Muslimana koji su pristupili ustašama, u postocima izraženo, Muslimani su bili brojnije zastupljeni u ustašama, nego je to slučaj s Hrvatima. Inače, odakle na spomen-obilježju u Bleiburgu pored šahovnice i polumjesec sa zvijezdom i zašto na dan obilježavanja tragedije pored katoličkih svećenika prisustvuju i hodže?! Negiranjem vlastitog ustaštva “Hrvatsko cvijeće” u stvari prekraja povijest tako što ustaštvo pripisuje isključivo Hrvatima. Očito Muslimani peru ruke od svega što je u njihovoj povijesti negativno i nije to ni prvi a, na žalost, ni zadnji put. Oči bode i činjenica kako se Srbima opraštaju zločini četničkih fašista. Pored brojnih četničkih udruga, statue i poprsja Draže Mihajlovića razasute su diljem Srbije i BiH gdje se on veliča kao srpski heroj. I danas, na svakom srpskom vašaru, sasvim je normalno vidjeti tipove obučene u četničku uniformu dok istovremeno i jedna obična crna košulja na Thompsonovom koncertu, razlog je za urlanje do nebesa i paranoju o povampiranim ustašama?!
Ustaški zločini ne mogu se opravdati, isto kao ni bilo čiji drugi zločini, ali ustaški cilj - neovisna Hrvatska - jeste legitiman što je hrvatski narod 91`potvrdio referendumom o neovisnoj Hrvatskoj. Međutim, metode kojima su se ustaše služili (ubojstva temeljena na rasnim zakonima) svakako su za osudu i nitko normalan ih ne želi opravdati. Ono što demokratska javnost ali i svaki pojedinac mora i treba braniti, to je vladavina zakona bez obzira je li riječ o počinjenim zločinima nad vlastitom ili neprijateljskom vojskom, a poglavito kada se radi o zločinima počinjenim nad civilma. Bez uvažavanja zakona (optužnica, sudski proces, branitelj, sudska pravosnažna presuda), umjesto civilizacije postajemo tek jedna divljina puna samovoljnog i neselektivnog ubijanja i barbarizma.
Iako su još uvijek u strukturama vlasti izuzetno dobro umreženi od “Triglava pa do Vardara”, hrvatskom narodu ne smiju biti uzor još uvijek živući komunisti, kao ni ona njihova djeca koja su naslijedila njihov, sad “reformirani” komunizam jer upravo oni relativiziraju i ignoriraju zločine koje su počinili oni sami, njihovi očevi ili oni umrli komunisti kojima se oni još uvijek dive i slave ih.
Hrvatske žrtve Bleiburga, ali i iz zadnjeg rata, obvezuju hrvatski narod, inteligenciju i politiku, na istrajavanje na istrazi i procesuiranju zločina jer ako se odričemo svojih mrtvih, ako nam je svejedno za zlo počinjeno nad njima, onda ni ova generacija Hrvata nema ništa bolju budućnost od onih ubijenih.
HRVATSKE ŽRTVE
“Nemojte vjerovati ako vam kažu da ginemo.
Lažu, jer naši junaci žive u svakom srcu hrvatskom.
Ako vam kažu da majke plaču, nemojte vjerovati.
One tek suzama zalijevaju cvijeće na humcima.
Ako vam kažu da su mnogi nestali,da se za njih nezna,
nemojte vjerovati. Jer oni su dobili sva srca svih Hrvata.
Ako vam kažu da je Hrvatska okrnjena, smanjena,
nemojte vjerovati. Iz svake grude zemlje,
iz svakog kamena i rijeke
već se diže snaga nepobijeđenih,
ni gradovi nisu uništeni, ni sela sražena.
Jer oni imaju neuništivu dušu.
Nemojte vjerovati: zlo ne može dokučiti duše,
Pa tako ni dušu Hrvatske!”
Posavski-Obzor.Info
Primjedbe