Reagiranje potaknuto tribinom HKV-a "Što je ostalo od hrvatskih stranaka"
Kad se zna da je politička stranka skup ljudi, istih ili sličnih, političkih i ideoloških nazora i opredjeljenja, čija svrha je raditi za opće dobro narodne zajednice i kad se nakon toga uzme u obzir da je današnje političko, gospodarsko, a donekle i kulturno stanje, u Republici Hrvatskoj, ponajviše odraz i rezultat negativnoga i nedovoljnog rada parlamentarnih stranaka, posebno HDZ-a i SDP-a, onda je tribina HKV-a korisna, a pitanja i razmišljanja o svrsishodnosti tih parlamentarnih stranaka opravdana i logična.
Ako program stranke govori o dobru zajednice, a pojedinci koji djeluju u ime stranke gledaju i nastoje kako će kroz stranku postići svoje vlastito dobro, bilo političku promociju ili gospodarsku dobit, onda stranka ne može ispuniti svoju svrhu. Uslijed materijalne pohlepe, a u nekim slučajevima i zbog pritisaka izvana hrvatsko dobro je potisnuto u kut. Stranka je dobra ukoliko pojedincu ili pojedincima omogućava materijalnu korist ili političku karijeru, pa makar to štetilo narodu i državi u čijoj službi moraju biti stranke i pojedinci. I zato nije čudo što pojedinci mijenjaju političke stranke kao potkošulje.
Tko danas može vidjeti razliku izmedju HDZ-a i SDP-a? Ove stranke postale su slične kao jaje jajetu. HDZ je odigrao svoju ulogu u vrijeme stvaranja i obrane današnje države, ali nakon toga njezina funkcija, svrha, pa i članovi postali su skoro u svemu identični funkciji, svrsi i članovima SDP-a. HDZ i SDP nemaju pravi i moderni stranački program, već definicije po kojima oni koji su navikli na šverc mogu bolje i više postići. Jugokomunistički mentalitet koji je ostao u nasljedstvu jednoj i drugoj stranci, prenosi se s jedne generacije njihovih članova na druge. Tom jugokomunističkom kugom, nažalost zaraženi su svi, pa i oni koji nikada nisu bili članovi Saveza komunista u doba bivše Jugoslavije.
Tko se može bolje snaći, "jamiti" kako je to jednom rekao Anto Kovačević, taj je bolji i pametniji. U tim strankama nema mjesta za poštenjačine, za one kojima je opće dobro iznad stranačkoga ili osobnog dobra. Takvi bi bili smljeveni u mlinu jugokomunističkih sveznanika. Vrijeme je da se te dvije stranke, HDZ i SDP, ujedine. Isto tako vrijeme je za sve one kojima je uistinu stalo do današnje države Hrvatske da potraže nove stranke, s boljim i modernijim programom i da se u njih učlane. Znam da će netko reći, pa danas je u Hrvatskoj preveliki broj stranaka i kome se mogu priključiti? Slažem se da u Hrvatskoj postoji previše stranaka. Klasne, staleške i regionalne stranke su suvišne i nepotrebne u Hrvatskoj.
Uslijed jugokomunističkog mentaliteta u današnjoj Hrvatskoj nepopularno je govoriti o Ustaškom pokretu, o NDH i onima koji su je branili, ali je veoma popularno govoriti o Josipu Brozu Titu, ubojici Hrvata, o Jugoslaviji, koja je bila tamnica hrvatskog naroda, o Partizanskom pokretu, kao oslobodilačkom, premda Domovinski rat opovrgava logiku onih koji tako misle. Najviši državni i politički duznosnici koji od početka stvaranja današnje države Hrvatske dolaze iz HDZ-a i SDP-a, svojim izjavama i ponašanjem podgrijavaju i stvaraju štetnu potičku atmosferu i dijeljenje Hrvata na naše i njihove, na one koji su za partizane i Jugoslaviju, te one koji su za Ustaše i NDH. To štetno razdvajanje Hrvata iščeznut će tek onda kad se hrvatski političari i državni dužnosnici budu više bavili sadašnjošću i budućnošću nego li prošlošću, kad im opće dobro bude iznad stranačkoga, a država važnija od njihove karijere.
Političar u Hrvatskoj, kojemu je svejedno da li će postojati Hrvatska ili Jugoslavija, glavno da on bude na vlasti, nije hrvatski političar, već jugoslavenski politički švercer koji će radi sebe izdati domovinu i narod. HKV-u želim uspješnu tribinu.
Šime Letina
Washington, D.C., SAD
Primjedbe