MARIO TOMASOVIĆ O HRVATSKOJ ŠUTNJI

Država na lomači

Da nam država postaje svojevrsni poligon za ispitivanje najtežih oblika društvene devijacije zorno svjedoči najnovije otkriće s vatrogascima s otoka Čiova.

Naime tamošnji dozapovjednik vatrogasne postrojbe zajedno sa svojim djelatnikom podmetnuo je niz požara na tom pitoresknom otoku, čime su uz višemilijunsku štetu, doveli u pitanje i ljudske živote mještana, turista i svojih u cijelu priču neupućenih kolega.

Postavlja se pitanje kakav je to poremećaj nastupio u glavama tih mladih ljudi da se upuste u vatrenu avanturu koja je srećom prošla bez ljudskih žrtava? Odgovor je koliko jednostavan toliko i morbidan – novac.

Došli smo do toga da se i požari podmeću zbog - novca

Iz splitske luke prema Albaniji i Turskoj uz potrebite dozvole i deklaracije prije par dana isplovila su dva broda s tisućama tona žita, za koje se prvobitno pretpostavljalo da je iz ispražnjenih velikih silosa poduzeća "Đakovština". Je li nekim drugim prijevoznim sredstvom odveženo ili mu se na neki drugi način zagubio trag, stoji činjenica da je - žito nestalo. Ono je bilo uskladišteno kao strateška zaliha države, kako to čine i druge normalne države u svijetu. No, one nenormalne dopuštaju, toleriraju, omogućuju i što li sve ne da to žito preko noći nestane.

Sve bačeno pod noge

U ovom kao i u drugim slučajevima naša država - preciznije kazano oni koji je zastupaju - ponijela se nenormalno. S aspekta socijalne psihologije može se slobodno ustvrditi da nam je država upala u patološko stanje potpune nemoći. Naravno, i u ovom slučaju glavni pokretač cijele priče je bio novac. Akteri ovih kriminalnih radnji s u pritvoreni, kao i desetine drugih prije njih.

U Hrvatskoj i žito za robne zalihe preko noći nestaje Foto: Igor Sambolec / CROPIX

Ova dva događaja konačna su potvrda zastrašujuće spoznaje da je u ovoj zemlji sve doslovce bačeno pod noge. Nema ni jednog jedinog područja društvenog života - a to potvrđuje broj otkrivenih afera – koje nije zahvaćeno galopirajućim metastazama korupcije i kriminala.

S obzirom na razmjere korupcije i kriminala i broj ljudi uključenih u te procese, već sada treba razmišljati o gradnji velikih zatvorskih kompleksa jer broj osumnjičenih progresivno raste i ne vidi se kraja tom kriminalnom lancu.

Opet na djelu šutnja najpozvanijih

Od zadnje, inače suvišne općine - sela u kakvoj vukojebini do najviših vrhova vlasti vlada načelo "ima li mene tu"; drugim riječima svi uzimaju svoj dio, svoj postotak. U normalnim državama takva kriminalna ponašanja svedena su na nekih desetak posto , a u nenormalnim državama kao što je Hrvatska desetak posto budala svoj posao radi pošteno. Ovo budale je bez navodnika, jer su teška manjina i u očima većine u strukturama djeluju baš kao prave budale.

I Crkva u Hrvata krenula je stranputicama šutnje Foto: Admir Buljubašić / CROPIX

Ako se zna da su upravljačke strukture uglavnom naslijeđene iz bivšeg sustava, te da su sinovi Udbe i KOS-a i dvadeset godina nakon uspostave Hrvatske glavni kreatori društvenih procesa od politike do gospodarstva jasno je zašto imamo situaciju kakva je danas.

No postavlja se pitanje kakav je to narod koji to dopušta, gdje su oni najpozvaniji da o tome govore – hrvatski branitelji; na kakvim su stranputicama šutnje nekad slavne hrvatske institucije Matice hrvatske i HAZU-a, što je s ljudima iz Crkve, pa vide li oni ovo?

Užasavajuća je spoznaja do kojeg su stupnja degradirane sve vrijednosti na kojima inače počiva suvremeno demokratsko, socijalno osjetljivo i pravedno društvo; društvo poštenog rada, reda, odgovornosti i slobode. To društvo ne stanuje ovdje.

Svi smo pozvani da damo svoj obol kako bi zemlja Hrvatska izašla iz ove kaljuže propadanja i vinula se prema vrijednostima za koje su pali njezini najbolji sinovi i kćeri.

MARIO TOMASOVIĆ