SLUTIM PIROVU POBJEDU I. JOSIPOVIĆA
Kad sam razmišljao kako na blogu nasloviti ovu novu fazu postredsjedničke Hrvatske, (s)lijepa naša mi se učinilo malo preprovokativno, skoro uvredljivo, jer Domovina je uvijek iznad svega i ne treba se poigravati riječima uzvišene himne. Predsjednički izbori nisu ni završili, nažalost sam dobio potvrdu ovog naziva bloga. Jer, bez obzira na stanje u medijima, na odnose u društvu i crkvi, zar nismo slijepi, ako nam se nakon svega u drugi krug predsjedničkih izbora provuku, ili na velika vrata uđu, jedan agnostik (tako si moderni ateisti tepaju), boljševik po mentalnom sklopu - kolikogod nam ga drugačije prikazivali, i drugi - komunist kojeg su prilike oko njega učinile da razumije bar što je tržišno gospodarstvo, što su slobode pojedinca i prava naroda, ali se ne odriče lika i djela druga Račana ni druga Stipe. Može on iz komunizma, ali ne ide komunizam iz njega. Postavlja se pitanje, biramo li uopće 'manje zlo' ili od dva u konačnici jednaka zla, manje ili više nama, zbog ovoga ili onoga, bližeg kamarada.
Ni najpametniji analitičari hrvatske stvarnosti (ne mislim na Gjenere, Šible i slične, koje nam nameću mediji) ne mogu ne priznati da su, blago rečeno zbunjeni. I sam se dok ovo pišem u 'sate kasnih noćnih spoznaja', pitam jesam li konačno donio ispravnu odluku za nedjelju ako prekrižim i jedno i drugo ime kandidata, kao što sam učinio u drugom krugu izbora za gradonačelnika Splita.
Komu će sutra nešto značiti što će u slučaju desetaka tisuća 'nevaljalih' listića nedostajati građanski izborni legitimitet jednom ili drugom kandidatu? Idemo li svi koji se odlučimo za takav način OTPORA zapravo na ruku, po meni rigidnom ljevičaru Josipoviću?
S druge strane, što je to M. Bandić učinio ili izrekao novo u odnosu na prvih mjesec dana kampanje, kako bi privukao tzv. desne birače da mu daju povjerenje. POVJERENJE i jest ključna riječ cijele ove priče. Hebrang se nakon poraza najprije obrušio na Tuđmana i Jurčevića, kasnije i na Primorca i Vidoševića, kao na one koji su 'razbili' desno biračko tijelo, a da se ni na tren ni u primisli nije zapitao - čime je to on zaslužio da bise njih sva četiri kandidata, pa i peti Mikšić (koji su zajedno dobili 25 % glasova, dvostruko više od njegove Visosti Hebranga) povukli iz kampanje i dali povjerenje upravo njemu. Zato što ni trepnuo nije kad mu je na sramotan način, uz sudjelovanje službi u kojima i sam ima utjecaja i 'svojih' ljudi, uhićen RATNI zapovjednik vojske? Zato što se za razliku od lijevog Josipovića izjasnio za sramotni Sporazum sa Slovenijom, od kojeg još ne znamo koliko će nas glava zaboljeti? Zato što je podržao zakon o izvantjelesnoj oplodnji i istospolnim brakovima? To više ni najzadrtiji hadezeovci ne shvaćaju i ne prihvaćaju. Hebrang je, ukratko izgubio POVJERENJE običnog hrvatskog, katoličkog, a na koncu i hadezeovskog čovjeka.
Primorac je nejasnim stavom kojeg su mediji protumačili kao svrstavanje na Josipovićevu stranu, kao i Vidošević jasno izrečenom kritikom Bandićevog 'netransparetnog' javnog djelovanja, su dobili epitet od početka ubačenih Mesićevih 'igrača' čija je uloga bila samo unijeti pomutnju na desnici. Ako se drugačije ne izjasne ova dva-tri dana, to su očito i bili. Tuđman se još jednom odrekao Josipovića i svih djela njegovih, pa je njegova potpora Bandiću zapravo uvjetovana i rezervirana. I sinoć (05. siječnja) na HTV-u u emisiji Otvoreno, Miro je pogodio 'u sridu', pitajući tko su zapravo savjetnici jednog i drugog kandidata. Iz popisa najbližih suradnika lakše bismo mogli razabrati razlike koje ne uočavamo inače, razlike u koje nas sama kampanja obojice kandidata, očito nije uvjerila.
A kad bi i rekli imena, kad bi se i jasnije vidjele razlike između jednog i drugog, nisam siguran da Bandić ima načina dostići normu koju je postavila ujedinjena lijeva opcija (bar milijun i koju stotinu tisuća birača). Zato već sad najavljujem Pirovu pobjedu Ive Josipovića. I s tim još jedan udarac onima koji se vole nazivati hrvatskom desnicom.
Zašto Pirovu pobjedu? Jer je već sad očito da na izbore ne će izići ni polovica birača, da će biti nenormalno velik broj nevažećih (ili najviše važećih!?) listića, i da će svojih 35 - 40 % uzeti i Bandić. Tako će Josipović na Pantovčak doći voljom manje od četvrtine hrvatskih birača, a s takvim legitimitetom se ni S. Mesić ne bi usudio nešto ozbiljno poduzeti za sudbinu zemlje.
Ni najpametniji analitičari hrvatske stvarnosti (ne mislim na Gjenere, Šible i slične, koje nam nameću mediji) ne mogu ne priznati da su, blago rečeno zbunjeni. I sam se dok ovo pišem u 'sate kasnih noćnih spoznaja', pitam jesam li konačno donio ispravnu odluku za nedjelju ako prekrižim i jedno i drugo ime kandidata, kao što sam učinio u drugom krugu izbora za gradonačelnika Splita.
Komu će sutra nešto značiti što će u slučaju desetaka tisuća 'nevaljalih' listića nedostajati građanski izborni legitimitet jednom ili drugom kandidatu? Idemo li svi koji se odlučimo za takav način OTPORA zapravo na ruku, po meni rigidnom ljevičaru Josipoviću?
S druge strane, što je to M. Bandić učinio ili izrekao novo u odnosu na prvih mjesec dana kampanje, kako bi privukao tzv. desne birače da mu daju povjerenje. POVJERENJE i jest ključna riječ cijele ove priče. Hebrang se nakon poraza najprije obrušio na Tuđmana i Jurčevića, kasnije i na Primorca i Vidoševića, kao na one koji su 'razbili' desno biračko tijelo, a da se ni na tren ni u primisli nije zapitao - čime je to on zaslužio da bise njih sva četiri kandidata, pa i peti Mikšić (koji su zajedno dobili 25 % glasova, dvostruko više od njegove Visosti Hebranga) povukli iz kampanje i dali povjerenje upravo njemu. Zato što ni trepnuo nije kad mu je na sramotan način, uz sudjelovanje službi u kojima i sam ima utjecaja i 'svojih' ljudi, uhićen RATNI zapovjednik vojske? Zato što se za razliku od lijevog Josipovića izjasnio za sramotni Sporazum sa Slovenijom, od kojeg još ne znamo koliko će nas glava zaboljeti? Zato što je podržao zakon o izvantjelesnoj oplodnji i istospolnim brakovima? To više ni najzadrtiji hadezeovci ne shvaćaju i ne prihvaćaju. Hebrang je, ukratko izgubio POVJERENJE običnog hrvatskog, katoličkog, a na koncu i hadezeovskog čovjeka.
Primorac je nejasnim stavom kojeg su mediji protumačili kao svrstavanje na Josipovićevu stranu, kao i Vidošević jasno izrečenom kritikom Bandićevog 'netransparetnog' javnog djelovanja, su dobili epitet od početka ubačenih Mesićevih 'igrača' čija je uloga bila samo unijeti pomutnju na desnici. Ako se drugačije ne izjasne ova dva-tri dana, to su očito i bili. Tuđman se još jednom odrekao Josipovića i svih djela njegovih, pa je njegova potpora Bandiću zapravo uvjetovana i rezervirana. I sinoć (05. siječnja) na HTV-u u emisiji Otvoreno, Miro je pogodio 'u sridu', pitajući tko su zapravo savjetnici jednog i drugog kandidata. Iz popisa najbližih suradnika lakše bismo mogli razabrati razlike koje ne uočavamo inače, razlike u koje nas sama kampanja obojice kandidata, očito nije uvjerila.
A kad bi i rekli imena, kad bi se i jasnije vidjele razlike između jednog i drugog, nisam siguran da Bandić ima načina dostići normu koju je postavila ujedinjena lijeva opcija (bar milijun i koju stotinu tisuća birača). Zato već sad najavljujem Pirovu pobjedu Ive Josipovića. I s tim još jedan udarac onima koji se vole nazivati hrvatskom desnicom.
Zašto Pirovu pobjedu? Jer je već sad očito da na izbore ne će izići ni polovica birača, da će biti nenormalno velik broj nevažećih (ili najviše važećih!?) listića, i da će svojih 35 - 40 % uzeti i Bandić. Tako će Josipović na Pantovčak doći voljom manje od četvrtine hrvatskih birača, a s takvim legitimitetom se ni S. Mesić ne bi usudio nešto ozbiljno poduzeti za sudbinu zemlje.
Primjedbe