PODIJELJENA HRVATSKA
E sad tko je kog podupr'o - podupr'o je. Čini mi se nikad duže kampanje. I luđe. Dok smo imali 12 kandidata sve tri TV su ih ukupno sučelile 2 i po puta, a sada kad imamo samo dvojicu, svaki drugi dan druga TV sučeljava, i što je najgore s istim ili sličnim pitanjima, tako da ni do danas nismo uspjeli doznati odgovore na neka bitna pitanja temeljem kojih bismo se uistinu mogli opredijeliti. Primjerice što kandidati misle o Rezoluciji EU Parlamenta o osudi komunističkih zločina. Ili, kane li bar pokušato provesti LUSTRACIJU, ili bar što misle o tom pitanju. Tko su im potencijalni savjetnici? Čuli smo da bi eventulno Jurčić savjetovao Bandića o ekonomslim pitanjima i to je sve.
Ovih dana su se slale poruke, pucala su prijateljstva, podvaljivali se pečati i potpisi, davale se i povlačile tzv. potpore. Govorilo se o 'crvenoj' i ne-znam-kakvoj Hrvatskoj, o povratku u komunizam, a kad pogledaš tko govori - dođe ti da zaplačeš.
Već u prvom krugu se pokazalo koliki su se predali ili ne vide bitnu razliku, bio ovaj ili onaj predsjednik. Pretpostavljam da bi ovaj put moglo izići nešto više u BiH i nešto manje po gradovima, onih koji još uvijek imaju za skijanje. Ali će zasigurno biti i onih, i to nemali broj, koji će izići na izbore i prekrižiti oba kandidata, nadajući se da će netko njihovu poruku pročitati ili shvatiti kao vapaj za buduća vremena. Kad bi takvih bilo više od 10 %, uz ionako mali odziv, bio bi doveden u pitanje legitimitet trećeg hrvatskog predsjednika. Ali, kakvi smo i koliko nas zanima budućnost vlastite djece, nismo se kadri organizirati ni za tako što. Tako da će posljedica ovih predsjedničkih izbora biti samo nova, produbljena podjela između 'građana' i 'nacionalista', između 'liberalane' i 'konzervativne' Hrvatske.
Ponovno pitam kandidate tzv. desnice, Hebranga, Primorca (bar je tako bio percipiran), Tuđmana, Mikšića, pa i Vidoševića...: razumiju li sada poruku PREDKAMPANJE. Zašto primjerice Hebrang, kao netko iza kojeg stoji jaka stranka i kao najiskusniji od svih njih, nije mogao oduzeti od vlastite taštine i pozvati sve spomenute prije početka kampanje, ako ništa nakon prikupljenih potpisa. Od kud je dolazio 'unutarnji glas' koji je Primorca uvjeravao da će imati sam više nego svi drugi zdesna i da mu je u biti Hebrang jedini protivnik u prvom krugu? Na čemu je svoj optimizam gradio Miro Tuđman, koji se kandidirao prije osam mjeseci, potrošio stotine tisuća eura da bi na koncu shvatio ono što je znao i nakon prošlih parlamentarnih izbora. Potpora zdesna je gromoglasna kad su na okupu, kad se Predsjedniku treba prikazati i dokazati, a kad se razidju i kad svane, zaborave da su izbori upravo te nedjelje. Oni još vode kampanju. A poneki se tako lako 'prešaltaju' u drugi tabor, da je to pravo čudo.
Dakle, ništa nismo izgubili, ako su oni koji se vođama žele nazivati - bilo što naučili iz poraza.
Ovih dana su se slale poruke, pucala su prijateljstva, podvaljivali se pečati i potpisi, davale se i povlačile tzv. potpore. Govorilo se o 'crvenoj' i ne-znam-kakvoj Hrvatskoj, o povratku u komunizam, a kad pogledaš tko govori - dođe ti da zaplačeš.
Već u prvom krugu se pokazalo koliki su se predali ili ne vide bitnu razliku, bio ovaj ili onaj predsjednik. Pretpostavljam da bi ovaj put moglo izići nešto više u BiH i nešto manje po gradovima, onih koji još uvijek imaju za skijanje. Ali će zasigurno biti i onih, i to nemali broj, koji će izići na izbore i prekrižiti oba kandidata, nadajući se da će netko njihovu poruku pročitati ili shvatiti kao vapaj za buduća vremena. Kad bi takvih bilo više od 10 %, uz ionako mali odziv, bio bi doveden u pitanje legitimitet trećeg hrvatskog predsjednika. Ali, kakvi smo i koliko nas zanima budućnost vlastite djece, nismo se kadri organizirati ni za tako što. Tako da će posljedica ovih predsjedničkih izbora biti samo nova, produbljena podjela između 'građana' i 'nacionalista', između 'liberalane' i 'konzervativne' Hrvatske.
Ponovno pitam kandidate tzv. desnice, Hebranga, Primorca (bar je tako bio percipiran), Tuđmana, Mikšića, pa i Vidoševića...: razumiju li sada poruku PREDKAMPANJE. Zašto primjerice Hebrang, kao netko iza kojeg stoji jaka stranka i kao najiskusniji od svih njih, nije mogao oduzeti od vlastite taštine i pozvati sve spomenute prije početka kampanje, ako ništa nakon prikupljenih potpisa. Od kud je dolazio 'unutarnji glas' koji je Primorca uvjeravao da će imati sam više nego svi drugi zdesna i da mu je u biti Hebrang jedini protivnik u prvom krugu? Na čemu je svoj optimizam gradio Miro Tuđman, koji se kandidirao prije osam mjeseci, potrošio stotine tisuća eura da bi na koncu shvatio ono što je znao i nakon prošlih parlamentarnih izbora. Potpora zdesna je gromoglasna kad su na okupu, kad se Predsjedniku treba prikazati i dokazati, a kad se razidju i kad svane, zaborave da su izbori upravo te nedjelje. Oni još vode kampanju. A poneki se tako lako 'prešaltaju' u drugi tabor, da je to pravo čudo.
Dakle, ništa nismo izgubili, ako su oni koji se vođama žele nazivati - bilo što naučili iz poraza.
Primjedbe