KRITIKA DESNICE
Poštujem sve političke opcije, posebno one organizirane i dosljedne. Pisao sam o problemima i nadi centra, a možda ću pisati o ljevici, tako da ne bih želio da se ovo shvati kao provokacija, nego kao pomoć formiranja ponajprije konzervativne političke misli i konzervativne političke stranke. Apeliram i na povećanje razine političke kulture jer sam primjetio izrazitu nekulturu kod ekstremnih opcija desno i lijevo. Napomena se sastoji u tome da ne dijelim stav politike desnog centra i dr. politika koje u dnevniku spominjem, niti zastupam bilo čije interese, osim interesa Hrvatske i želje za boljitkom u zemlji. Dakle, ovo pišem u najboljoj namjeri.
Eto mi hrpa minusa i negativnih komentara...
Ovo je tekst o kritici i licemjerju desnog centra i desnice u Hrvatskoj, posebno birača. Važno je objasniti značenje ovih zasebnih pojmova kako nebi bilo zabune i neznanja. Desni centar je konzervativna politička struja u nekoj zemlji. Prakticira postojeći sustav vrijednosti koji nastoji očuvati od naglih promjena, a važan dio programa ima i na području kulturnog očuvanja. Također, zajednica je iznad svih, a ljudska prava i slobode se moraju izvoditi iz nje. Kao što znamo, desna politička struja je izrazito ekstremna struja politike koja uglavnom preuzima ideal i doktrine fašizma i drugih ekstremnih pogleda (u tom pogledu prihvaćanja totalitarizma je gotovo identična lijevoj ideologiji).
U Hrvatskoj možemo pronaći primjere ekstremne desnice među građanima, no većinom se tu radi o desnom centru. Problem je u nedostatku političke kulture u Hrvatskoj, tako da se ti birači uglavnom stavljaju u isti koš sa desničarima (zbog nekih istupa su i sami krivi za to). Drugi problem je zapravo najveći: Hrvatska nema snažnu stranku desnog centra, osim HDZ-a. Međutim, ta stranka je sklona populizmu i programski ne zastupa desni centar kao što to neki misle. Konkretan primjer je vanjska politika. Tu dolazim do tvrdnje da se dobar dio desnijih birača ponaša licemjerno? Vrlo jednostavno bih ju potkrijepio. Većina njih uopće ne podržava ulazak u EU, kao niti suradnju sa međunarodnim sudom u Haagu, a jasno je da HDZ već dugo ističe te dvije točke kao neke od perjanica svojeg programa. Zašto ti birači onda glasaju za HDZ? To je licemjerno jer jedno govore, a drugo čine. Kad će više Hrvati shvatiti da moramo naprijed jer svijet nas neće čekati?!? Napredak mora biti popraćen stvarnim povećanjem neke vrijednosti naše zemlje u bilo kojem smislu.
HSP je priča za sebe i priča o glasanju. Uvijek gubi birače zbog toga što oni bježe HDZ-u samo zato da slučajno nebi pobijedila neka stranka lijevog centra. Medvjeđa usluga svim svojim idealima i šamar vrijednim političarima kao što je recimo Ruža Tomašić.
Najveće licemjerje su priče protiv EU koje se baziraju na tome da će Hrvatska prodati dušu vragu i biti poslušna većim zemalja. Naravno, to su loši argumenti, a istovremeno znanstveni i logički argumenti vezani uz zakonodavstvo i ekonomiju EU. Zvučali bi uvjerljivije kad bi rekli da su pregovori Hrvatske i EU neustavni, kad bi spomenuli stajalište o promjenama Ustava itd. Dobra iznimka je ona inicijativa „kopno je more“ ili kako već. Potrebno je u raspravu uključiti prave argumente, a ne ponavljati floskule u stilu "sira i vrnja nebu bilo u EU". Ima ljudi koji mogu jako dobro prezentirati konzervativno stajalište i oni trebaju prezentirati tu političku opciju. Trebaju konstantno pratiti pregovore i događanja.
Neke pravne argumente koji se mogu koristiti sam spomenuo, a mogu slobodnu dodati da ne znam koja je to desnija opcija uopće analizirala pravni sistem EU i smjer prema kojem se kreće. Sigurno bi pronašli neke suvislije argumente ovih koje sada koriste. Evo i jedan ekonomski argument oko kojega možemo dobiti dugačku javnu raspravu. Zašto desniji birači i političari ne govore o gubitku hrvatske valute kune koji je neizbježan? Analogno tome, zašto ne govore o eventualnim negativnim posljedicama gubitka monetarne vlasti? To je srž problema svih teoretičara koji smatraju da euro zona nema pokrića u ekonomskoj logici zato što ne postoji mobilnost radne snage. Nadalje, zašto desnije orijentirani koji žele uspješnu, samostalnu, izvoznu Hrvatsku ne žele priznati da vodeća stranka HDZ godinama nije ništa poduzela kako bi Hrvatska istinski izvozila? Hrvatska je mogla biti ponosna i samostalno osuditi zločine rata i nagraditi heroje, pobrinuti se za poštenog branitelja, ali niti taj problem desna opcija nije pokušala riješiti. Vladajuća stranka odbija objaviti registar branitelja i konačno provjeriti zakone vezane uz to. Pravi branitelji bi to željeli, prava opcija desnog centra bi to i učinila i dosljedni glasači desnog centra bi to nagradili. Umjesto toga cijelo vrijeme se i cijela energija odlaze u raspravu o križevima u državnim školama ili u raspravu o Thompsonu, ustašama i partizanima. Logično je pričati o očuvanju katoličkih vrijednosti i zajedništva, no ta rasprava se tako ne vodi, niti se katoličke vrijednosti promoviraju simbolom. Kad bi postojala iskrena, sposobna stranka desnog centra koja priča o pravim problemima pristupanja EU, onda bih bio pun poštovanja prema istoj. Ovako sam razočaran i pozivam sve konzervativce Hrvatske da se konačno ujedine i počnu pričati o pravim problemima.
Također, eklatantan primjer licemjerja je glasanja desnijih birača za kandidata Bandića na predsjedničkim izborima. Ponovno su glasali za populizam i za čovjeka koji deklarativno promovira konzerviranje vrijednosti kulture i religije, a sam ih definitivno nije živio. Dokaz za to su često nepristojno ponašanje u javnosti, bježanje od policije u pijanom stanju, prijetnje novinarima itd. To nije pravi kandidat konzervativnih pogleda, nego najobičniji populist koji će za potrebe glasova nešto prije paradirati u Kumrovcu sa majicom simbola Josipa Broza Tita. Nije to ništa strašno koliko je strašno licemjerje birača koji glasuju za takvog čovjeka. Zar nije bolje da nekad pobijedi u parlamentu SDP, nego da konzervativni birači izgube principe i pravu konzervativnu opciju?!
Možda sam postavio puno iritantnih pitanja i možda me deklarirani desniji birači ne mogu smisliti, ali poručujem im da se dobro zamisle o nepostojanju prave konzervativne stranke u Hrvatskoj. Nije valjda da i to očekujemo od Jadranke Kosor, a ne radimo sami na sebi... Konzervativci ujedinite se i pamet u glavu jer nema ni traga ni glasa od vas, osim kad pričamo o nebitnim stvarima i prošlosti koja je posao povjesničara. Isto kao što nam treba snažan centar, trebaju nam i istinski desni i lijevi centar, također snažni, vođeni principima.
(preneseno s http://politika.com)
Primjedbe