NE SJEĆAM SE DA JE IKADA ITKO OVAKO LIJEPO OBRAZLOŽIO RAZLOGE SRCA I UMA OPREDJELJUJUĆI SE ZA PREDSJEDNIČKOG KANDIDATA

ZAŠTO ĆU JA DATI SVOJ GLAS

prof. Josipu Jurčeviću

Zato što je spreman služiti svom narodu.

Zato što uvijek javno svjedoči svoju katoličku vjeru.

Zato što nikada nije bolovao od „hrvatske intelektualne šutnje“.

Zato jer nije bio dio vlasti koja je izdala Antu Gotovinu i druge generale.

Zato što između Europe i Crkve bira Crkvu.

Zato što između laži i istine uvijek bira samo istinu.

Zato jer nije pisao optužnice protiv hrvatskih generala.

Zato što nikada nije surađivao s haškim tužiteljstvom.

Zato što nikada nije niti bi svjedočio protiv svojeg naroda i svoje Domovine.

Zato što nije autonomaš.

Zato što nije orjunaš.

Zato što je protiv bilo kakve nove asocijacije na ovim prostorima.

Zato što je hrvatski integralist s osjećajem za sve posebnosti koje Hrvatsku i čine tako izuzetnom.

Zato što nikada nije bio u nikakvim strukturama vlasti.

Zato što je skroman i što se s tim ne bahati.

Zato što se nije obogatio dok su drugi ginuli.

Zato što 1991. nije pobjegao iz Hrvatske.

Zato što je kao dragovoljac, s krunicom oko vrata, ostao zajedno s nama koji su također mogli ali nisu htjeli napustiti Domovinu.

Zato što nikada nije optužio Hrvatsku da je bila agresor na BiH.

Zato što ne zaboravlja žrtvu koju su hrvati iz BiH dali u obrani Hrvatske.

Zato što je uvijek bio svjedok u obrane istine o Hrvatskom Obrambenom Ratu.

Zato što nikada nije zaboravio branitelje i njihovu žrtvu.

Zato što nije ohol.

Zato što nije bešćutan.

Zato što nije licemjeran.

Zato jer simbolizira Hrvatsku kakvu želim i sanjam.

Čestitu.

Iskrenu.

Ponosnu.

Neovisnu.

Okrenutu sebi i Bogu.

Hrvatsku dostojanstvenu.

Hrabru.

Za koju se je živjelo.

I za koju bi se opet umiralo.

Jer bi, kao hrvatski predsjednik,

o bitnim pitanjima za Hrvatsku,

pitao svoj narod i slušao glas svog naroda.

Jer je prof. Josip Jurčević

uistinu predsjednik iz naroda za narod.

Pitanje je hoće li narod prepoznati dio sebe u njemu

ili će prepustiti da još jednom netko drugi

odredi kakvog predsjednika trebamo?

Rijetke su prigode kada nešto možemo

konkretno i samostalno učiniti.

Ovi izbori su jedna takva prigoda.

Ako ne sad onda kad?

Ivica Ursić