'DOK NE IZIĐEMO IZ PUSTINJE'

SMIJEH & SUZE

Dosadli su mi.

Idu mi na živce.

Maltretiraju me. Podcjenjuju moj zdrav razum.

Spasitelji naši. Novi vic maheri. Trbuhozborci svojih gospodara. Klonovi.

Jedan nam je deset godina pričao viceve, a mi smo se smijali dok nas nam se vilica nije ukočila u bolnoj grimasi.

U biti smijali smo se sami sebi.

Do suza.

Do bola.

Na pragu smo nove sezone komedije u našem gradu.

Teatar u gostima.

Pod ravnanjem stranih redatelja tjerati će nam suze na oči i narednih godina.

A mi ćemo se sve manje smijati, a sve više plakati.

Još najmanje 30 narednih godina.

Jer tek je prošlo prvih 10.

Od potrebnih 40.

Dok ne iziđemo iz pustinje.

(Ivica Ursić)