(POSLJEDNJI) POZDRAV STIPI IZ LIVADICE GORNJE

nedjelja, 1. studenoga 2009.

"Našem" Stipi

"Dragi" Stipe,

eto, nisi reko ni keks profuraše skoro dva tvoja mandata. Neće ti biti sigurno lako napustiti Pantovčak i sve usputne privilegije: od raskošnosti odsjedanja u raznim predsjedničkim apartmanima, bespotrebnog vucaranja po svitu, svečanostima i odavanju počasti bitangama, pa do koječega ugodnog što je ispunilo tvoje, a nažalost i naše cilo desetljeće.

Odradi ti dobro posao moj Stipe. Ali ne za dobrobit naroda koji te izabrao, nego za "opančare" kojima si prijetio da ćeš ih jurnuti tamo odakle su došli, za bošnjačke prilivode kojima si bio drag i čest gost, kao i za mnoge organizacije i zemlje koji bi tvoju najradije vidili obješenu o drvetu. Moj Stipe, nije valjda da nisi znao ko ti je prijatelj, a ko nije. Proći će dosta vrimena dok tvoj nasljednik (ako bude pravi) počisti zgarište koje si ti za sobom ostavio.

Od kad si postao predsjednikom mnogi su kopali po tvojoj prošlosti. Boga pitaj šta sve nisu našli: te komunist, te nacionalist, te udbaš, te ustaša, te antifašist... i samo opet Onaj gore zna šta ti sve nisi bio. Kad dođeš prid Njega dobro se pripremi, nemoj nešto zaboravit. Ono s velikim pojasom za spasavanje, hmm.. neznam baš imali li smisla nositi ga sa sobom.

Pričali su da si svojedobno nešto prije prvog mandata vrljo po Nizozemskoj, ali ne kao trgovac karanfila, nego nečeg drugog. Ostavio si im dobar dojam. Bez tebe bi im možda i Miki Maus mogao pisati optužnice. No, računi nam pomalo dolaze, a na svakom je otisak tvojih prstiju.

Stipice "dragi", nisi ti ni toliko mlad. Godine su tu. Stari se. Sigurno u zadnje vrime češće sidiš u svojoj predsjedničkoj fotolji, pomalo golickaš bradu, misliš se oće li onaj tajni zapisnik izaći u slijedećem broju tjednika čiji je vlasnik imao vatrene prijatelje i razmišljaš što si još mogao učiniti za "dobrobit" svoje zemlje i naroda. Ja mislim da se tu nema više šta uraditi. Treso si po Crkvi, braniteljima, rodoljubima, antikomunistima, generalima, dijaspori, žrtvama rata, nevinim, uglednim i poštenim ljudima..., časti mi Stipe, sve mi se čini kao da si imao neku listu. A ona mora da je na crvenom papiru, pomalo pocjepana i prešarana. Sigurno je nosiš još od ranih 60tih sa sobom i s vremenom nadopunjuješ. Kažu da i ti sigurno imaš svog kandidata za nasljednika. Oćeš li mu dati taj dugački papir da i on nastavi tamo gdje ti nisi prikrižio?

Kad sam Stipe moj kod križanja, naljuti ti nedavno mnoge vjernike svojim izjavama šta bi tribalo biti, a šta ne. Brzo si "zaboravio" da si dao svoje kćeri krstiti u Širokom 1989., a tamo te zadnjih godina nešto slabo viđaše. A i mesaru nije lako, zna on zašto. Nije valjda da se bojiš tamo opet navratiti. Bože sačuvaj, nebi ti ni dlaka pala s glave. Viruj mi. Poslušaj me, navrati malo. Nije fer teferičiti po Teheranu, Bijaću ili Tuzli, a ne doći malo među svoj narod. A kad smo kod kćeri, šta je reći pa poduzetnički poslovi ne polaze za rukom? Di je zaštopalo? Pa miša mu nije valjda da su za nju i zeta isto krizna vremena.

Ti si sigurno dosta toga proživio u ova svoja dva mandata. Htio bi te pitati jeli već pišeš novu knjigu ili je možda već gotova? Ona zadnja zvonila je, dok si bio predsjednik propale zemlje, na "Kako sam rušio Jugoslaviju", pa si u svakom novom izdanju u toj rečenici nešto mjenjao. Oće li možda nova biti sličnog naziva uz samo zamjenu imena zemlje? Sigurno bi prodo dosta komada. Među "antifašistima" bi izbila velika jagma za nju. Za njih si već živa legenda. Pogledaj luckastog Kim Yong Il-a, stalno ga fata nervoza, svake večeri pred polazak u krevet pribrojava nove atome, kao i Castra koji obilazi sanatorije u potrazi za jednim danom života više, a narodu mu nestalo papira za brisanje guzice. Niko ih više stvarno ne ferma. Naravno, osim njihovih "antifašista" koji ih vole zato što moraju. A tebe Stipane moj, tebe tvoji slave i brane što se posebno vidi recimo po mnogim internetskim forumima gdje te odmah popljuju i samo, takoreći što ne vade kalašnjikove ako imalo postaneš kritičan prema bradatom "remek djelu". Ništa drugačije nije ni s mnogim drugim medijima, a posebno s onom tiskovinom koja izlazi u svitanje.

Eto Stipica moj, biće posla u tvom uredu nakon tebe. Za kamione što će iz njega otrati toliko smeća još nekako, ali ona ljaga što nam je ti ostavi, ko će nju oprati? I molim te, ako ti možda neko drugi bude pisao biografiju, upozori ga šta ga čeka, i obavezno uz prisustvo liječnika, da ga srce ne bude stezalo. I reda radi da pri sebi ima vrećice za povraćanje. Onaj gore će ti, ako ništa bar to priznati kao dobro djelo. Ah da, ako možeš i onih "izgubljenih" par stotina tisuća dolara dadni nekako kriomice za lemuzinu. Čim vide da su australijski znaće od koga su. Možda se ipak neko od njih sažali i izmoli bar jedan Očenaš za tebe. Tribat će ti!
I da ne zaboravim, kad umreš sigurno će ti tvoji pobornici postaviti neki spomenik. Nebi me čudilo ako bi bio neki gdje imaš slamku u ruci ili među zubima, a na osnovu fotke iz dosjea kad si bio mlad, crn, s brčićima, ko neki Francuz, znaš. Za cimentu, vodu i prikladnu mezu nakon otkrivenja valjda organizatori znaju kome da se obrate. Tada će se sigurno prepričavati i neka nova dosjetka: "Znate li koja je razlika između Tuđmana i Mesića? - Jedan je u ponosnoj hrvatskoj, a drugi u crnoj zemlji! A hoće li ona i tebi biti laka, to neka Svevišnji Gospodin odluči! I last but not least, zaboravi pojas, nego hitro do Marije Bistrice na pokajanje - klečeći!
M.M. iz Livadice Gornje.

0 komentari

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca