U RIJEČ UNJEDRENA

Malkica Dugeč, U riječ unjedrena, Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2007.

Hrvatsko proljeće 1971., iako je potaknulo nadu, neke je rastjeralo i po bijelom svijetu. Brojila su se zlosretna komunistička vremena. Malkica Dugeč, pjesnikinja koja je objavila prvu knjigu pjesama desetak godina prije toga, silom je iščupana iz svoga hrvatskog podneblja i nastavila trajati u onom njemačkom. Ali, svoju Hrvatsku nikada nije zaboravljala. Uz književni bavila se i raznim društvenim radom.
Pred nama je njezina zbirka U riječ unjedrena napisana u ova slobodno-kolonijalna vremena. Odiše iseljeničkim duhom, ljubavlju koja traje, vedrinom koja se ulijeva u nas. Pobrala je za nju razna priznanja, kako književne struke tako i čitatelja. Malkica Dugeč u svojim zrelim godinama nastavlja ići utabanim putem.
Pjesme u zbirci napisane su vezanim i slobodnim stihom. Dočekuju nas najprije soneti poredani u ciklus Dom na kamenoj stijeni. Takav je i drugi ciklus Čekanje suze. Miješaju se ljubav prema domovini i lirski ugođaji. Pjev je dostojanstven i stamen, poput rijeke koja se razlijeva ravnicom. A onda slijede stihovi u slobodnom obliku. Ispunjaju glavninu zbirke. Nekako se podrazumijeva da slijede već rečeni način pjevanja, s tim što odišu i većom potragom za životnom mudrošću. Ta potraga najizrazitije se pretače u kratki ciklus Mudrositnice. Iza njega knjigu zaključuje sonetni vijenac Hrvatska se u riječ unjedrila. Shvatili smo naslov zbirke i počinjemo ploviti vještim Malkičinim vezenjem stihova i rime. Na kraju nas dočekuje poruka u vidu magistrala Volimo Hrvatsku. Krug je zatvoren, cjelovita smo bića.
Ne samo iseljenička, nego cjelokupna hrvatska književnost obogaćena je ovom knjigom. Nama u domovini može se učiniti da je mjestimice patetična, ali našim iseljenicima zacijelo nije. Neke su stvari ponekad relativne. A Malkica Dugeč nastavlja ploviti hrvatskim književnim nebom.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 19. listopada 2009., 13.15 – 13.45

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

Dana 31. siječnja 2008. godine u Kivumu (RUANDA) u crkvi, koju je fra Vjeko sagradio i u kojoj je sahranjen, obilježena je deseta godišnjica njegove smrti. Misno slavlje, koje je počelo u 10,00 sati, predvodio je mjesni biskup Smaragde Mbonyintege, a suslavitelji misnog slavlja su bili provincijal franjevačke Provincije Afrike Mauriciusa i Madagaskara fra Sebastijan, te definitor Bosne Srebrne fra Vinko Ćuro uz veliki broj drugih svećenika. Misno slavlje započelo je procesijom iz škole koja nosi ime fra Vjeke. U procesiji su bili mladi iz župe koji su bili obučeni u hrvatske majice s hrvatskim obilježjima, a jedan dio je bio obučen u mjesnu odjeću. Svi mladi su na glavama imali trake sa natpisom fra Vjeke Ćurića. U procesiji je fra Vjekin brat Drago nosio svijeću s likom fra Vjeke, a sestra Ljubica cvijeće koje su po ulasku u crkvu položili na njegov grob. Misno slavlje je bilo svečano uz tradicionalno afrički živi ples i pjesmu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio fra Vjekinu žrtv
Read more »

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Slika
Dr. Davor Pavuna: Tužio bih svakog tko Hrvate naziva zločincima Pravnici su nam katastrofa, našim fizičarima se nikada ne bi dogodio Haaški sud, a sustav nam je opterećen mentalitetom samoupravljanja i sabotažom u nehomogenoj znanstvenoj zajednici - smatra istaknuti hrvatski znanstvenik, u svijetu priznati fizičar, prof. dr. sc. Davor Pavuna . Davor Pavuna: Znanjem ćemo, a ne oružjem, stvari promijeniti nabolje  Zoran Kusalo/Cropix Problem vidi u presporoj tranziciji, zbog previše ostataka samoupravnog socijalizma u glavama stručnih ljudi u Hrvatskoj, a razgovarali smo u Dubrovniku, gdje je sudjelovao na međunarodnom simpoziju u povodu 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića, čiji su se sudionici dotakli i stanja u domaćoj znanstveno-obrazovnoj sferi, nesklonoj promjenama. Lokalni faraoni Spominjete sabotaže u hrvatskim znanstvenim krugovima, na što konkretno mislite? - Nemam sve detalje o tzv. sabotaži, ali ono što je prilič
Read more »

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

VEČERNJI SUSRET Isuse, dođoh ti reći, kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Read more »