RAMA, NERETVA, HUM
Rama, Neretva, Hum!
Bjeličasta svjetlost iz kamena zrači!
Platno obojano sunčano zlatnom.
Blag nespokoj plavolikim nebom se kotrlja,
u stijene duboko zelen-usječena rijeka...
i čempresi, što njišu se na vjetru,
kao kose zamišljene drage.
Ovdje zaborav iznova se rađa, nad gradom sunce ishlapljuje blago,
mirišu lipe,
s juga leti čežnja -
putovanja zovu, ti odazivaš se tromo.
Krenut jednom treba,
treba krenut jednom!
Možda danas, a možda i nikad...
Ostaje dolina, ostaju doline:
na sjeveru prepoznajem Ramu,
na jugu poštujem Neretvu,
a preda mnom ukazuje se Hum
...
Bjeličasta svjetlost iz kamena zrači!
Platno obojano sunčano zlatnom.
Blag nespokoj plavolikim nebom se kotrlja,
u stijene duboko zelen-usječena rijeka...
i čempresi, što njišu se na vjetru,
kao kose zamišljene drage.
Ovdje zaborav iznova se rađa, nad gradom sunce ishlapljuje blago,
mirišu lipe,
s juga leti čežnja -
putovanja zovu, ti odazivaš se tromo.
Krenut jednom treba,
treba krenut jednom!
Možda danas, a možda i nikad...
Ostaje dolina, ostaju doline:
na sjeveru prepoznajem Ramu,
na jugu poštujem Neretvu,
a preda mnom ukazuje se Hum
...
Matej Škarica, Sjećanja na rijeke
Primjedbe