HRVANJE SA SVIJETOM
Anđelko Kaćunko, Hrvanje sa svijetom, Tomagraf, Zagreb, 2007.
Nije lako biti Hrvat u današnjoj Hrvatskoj i Herceg Bosni, ili BiH, kako hoćete. Nažalost, istinito. Uspjeli smo se odhrvati na bojnom polju unatoč tako postavljenoj igri da se to ne može dogoditi. Zbog toga nas redatelji nastoje raznoraznim smicalicama stjerati barem u nadzirani kut, kad nas se već nisu uspjeli riješiti. Ne ovako izričito, ali čini mi se da u Kaćunkovu tekstu izbija neka slična namisao. Počeo se on još u komunizmu hrvati, kako kaže, sa svijetom, a ja bih ga ispravio: s krivim namislima koje bi htjele zagospodariti našim dušama. To je taj svijet koji nikako ne smije postati naš. Još osamdesetih godina prošlog stoljeća pridružio se ljudima koji su stvarali časopis za mlade Mi. Taj podatak donesen je već na samom početku Kaćunkove knjige. Ona je inače podijeljena u tri dijela: Intervjui; Kolumne; Dodatak. Predstavlja ustvari presjek Kaćunkova javnog djelovanja. A ono je bilo ispunjeno čeprkanjem po onim stvarima koje su nerijetko slovile kao zabranjene. U komunizmu je ispipavao granice, jer za krivi korak moglo se ne samo otići u tamnicu, već izgubiti i glavu. U ovoj kolonijalnoj slobodi, koju ćemo nadam se osloboditi, te granice su naizgled puno dalje postavljene. Drzneš li se izgovoriti neugodna pitanja, proglasit će te šarlatanom, ludim, konzervativcom... i prekriti te velom šutnje. Iskusio je to Kaćunko, nisu ga žalili. Ali, uz Božju pomoć može se to podnijeti. Karavana ide dalje, dok psi laju, kaže jedna arapska poslovica.
Kaćunko je svjesno ušao u hrvanje, u traženje istine. Bilo je tu i nespretnih koraka, krivih zaključaka. Međutim, namjera je uvijek bila poštena. Osloboditi sebe i svoj narod od loših natruha i šutnje. Ako neki drugi mogu govoriti, zbog čega ne bi mogli i oni koji se s njima ne slažu. Pa čije tvrdnje pobijede! Očito, redatelji ne bi takvu igru. Oni bi htjeli malo manje iznenađenja. Ipak, dok je Kaćunka i njemu sličnih, teško da će moći mirno ispijati svoje piće.
Teme dotaknute u knjizi nastavit će živjeti u novim naraštajima i na kraju pobijediti. O bitnome se, naime, radi. Stoga pročitajmo ovu Kaćunkovu knjigu. Bolje ćemo ga razumjeti i ako ništa drugo zaključiti da imamo pravo na javna glasila i na njihov govor u skladu s mišljenjem većine u hrvatskom društvu s obje strane granice.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 26. listopada 2009., 13.15 – 13.45
Primjedbe