ŠTO JE U HRVATSKOJ VELEIZDAJA?
Petak, 07 Kolovoz 2009 18:02
Što je u Hrvatskoj veleizdaja?
Što je u Hrvatskoj veleizdaja?
Tijekom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana
branitelja održana je sveta misa u crkvi Svetog Ante u Kninu kojoj
predsjednik Mesić nije htio nazočiti. U neku ruku, ova odluka je i za
pozdraviti, budući da dosljedno slijedi politiku današnjeg
predsjednika Republike Hrvatske, pa čemu biti dvoličan - ovako barem
svi znamo na čemu smo. No, ipak, dosljednosti je nestalo u trenutku
kada je trebalo i obrazložiti nedolazak na misu za Domovinu, pa je to
objašnjeno činjenicom kako se "nitko iz Crkve nije ogradio od nedavnog
uvodnog komentara Ivana Miklenića u Glasu Koncila u kojem se govori o
'veleizdajniku' s neizravnim aluzijama na Predsjednika Republike". Kao
da je to prva misa s koje je današnji predsjednik Republike Hrvatske
demonstrativno izostao. Ipak, pročitali smo pažljivo i neizravne
aluzije u komentaru Ivana Miklenića od 21. lipnja, iz kojih nije baš
bilo jasno kome se i zbog čega spočitava veleizdajstvo, zbog čega smo
se onda još malo raspitali.
Prema našim spoznajama, sporan je sljedeći dio Miklenićevog komentara,
odnosno njegova zadnja rečenica.
"Hrvatska javnost, osim onih koji prate crkvene medije i emisije o
crkvenom djelovanju, uglavnom nije saznala za notu objavljenu sa
zasjedanja Predsjedništva CCEE-a u kojoj se u trenucima blokade
pristupa Hrvatske EU-u i borbe za ukidanje te blokade doslovno
poručuje: >>Okupljeni ovdje u Zagrebu nadamo se da će uskoro i Hrvatska
moći biti dijelom Europske Unije.<< Taj izraz nade i sasvim određenog
roka, koji su supotpisali predsjednik CCEE-a kardinal Péter Erdő,
ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup i primas Mađarske, te
potpredsjednici CCEE-a kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, i
Jean-Pierre Ricard, nadbiskup Bordeauxa, veoma je značajna diplomatska
poruka onima koji oklijevaju ili blokiraju pristup Hrvatske EU-u, ali
i vrijedna potpora nastojanjima Hrvatske na tom putu. Važno je
upozoriti da je ta potpora iznesena neposredno nakon što je hrvatski
visoki dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema
određenim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim
nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu."
Dakle, radi se o tome da je predsjednik Mesić upravo u trenutku kada
su Vladini dužnosnici u Ujedinjenim narodima nastojali ublažiti
izvješće haškog tužitelja o nedovoljnoj suradnji s Hrvatskom,
predsjednik Mesić na Brijunima organizirao susret s diplomatskim
zborom. Tad je ustvrdio, naravno na posebno oduševljene pojedinih
veleposlanika, kako nije u redu što se Vlada RH nedovoljno zalaže oko
traženja topničkih dnevnika - nečega, što smo već puno puta rekli, ne
postoji. Točnije, Mesić je rekao:
"Ako se već govori o tome čiji talac Hrvatska smije ili ne smije biti,
onda ova zemlja u prvome redu ne smije biti talac pomanjkanja
političke volje svoje vlasti da uradi sve ono na što je obvezuje
Ustavni zakon o suradnji s Haškim sudom".
Time je predsjednik Mesić po ne znamo koji put, pokušao preko Haškog
suda izvršiti pritisak na hrvatske dužnosnike, odnosno steći bodove
kod nekih stranih čimbenika u zamjenu za slabljenje hrvatske pozicije.
No, nije li upravo Stjepan Mesić svoj veliki povratak na političku
scenu 2000. godine ostvario preko tajnog svjedočenja u haškoj sudnici,
zbog čije objave su pojedini hrvatski novinari bili čak i uhićivani?
Dakle, od Mesića ništa novoga.
Odgovor Mesiću u svezi njegovog istupa pred diplomatskim zborom u ime
Vlade dala je svojedobno kroz posebnu izjavu za Hinu Jadranka Kosor,
objasnivši da što se topničkih dnevnika tiče Hrvatska "ono što ima
dati, a ono što nema ne može ni dati". Tadašnja potpredsjednica Vlade
poručila je Mesiću kako je za Vladu "u najmanju ruku neobično da
predsjednik države s vlašću, tko god se podrazumijeva pod tim,
komunicira preko diplomatskog zbora". Miklenić je, dakle, u svom
komentaru stvari samo pojednostavio, odnosno nazvao ih konkretnim
imenom.
Sada ostaje jedino pitanje radi li se ili ne u slučaju predsjednika
Mesića o veleizdajničkom načinu zabijanja noža u leđa nastojanjima
hrvatskih dužnosnika za ulazak RH u Europsku uniju, odnosno, što se
čini još važnijim, zabijanju noža u leđa obranama hrvatskih generala
koje Republiku Hrvatsku i u ovom trenutku brane od monstruozne haške
optužbe za zajednički zločinački pothvat? Onima koji će odgovoriti
ovdje s ne, možemo tek još postaviti pitanje a što onda u Hrvatskoj
uopće može imati karakter veleizdaje?
Primjedbe