KAKO PREPOZNATI PRAVOG KANDIIDATA ZA PREDSJEDNIKA HRVATSKE DO 2015.
Čudno da ove predsjedničke izbore u Hrvatskoj još nitko nije okarektirizirao kao povijesne, presudne ili barem značajne. A oni to uistinu jesu. Zašto?
Iz dosadašnjih kandidatura teško je zaključiti bilo što različito od već viđenog. Jedni se kandidiraju kako bi dodatno brendirali ime radi uspjeha u sadašnjem poslu (V. Š. Ožbolt, B. Mikšić, ...), drugi iz čiste egzibicije (D. Latin), treći zbog stranačke poslušnosti (Hebrang, Josipović, Pusić,...), neki neovisni kandidati vjeruju u vlastitu mesijansku ulogu (N. Vidošević, D. Primorac, M. Tuđman,...). Ima i onih koji se ne natječu kako bi pobijedili nego kako bi ispričali svoju priču (D. Kajin, D. Golubić, možda Frančesković ili Danijel Srb i D. Paraga). Već sad je jasno da neki ne će uspjeti prikupiti niti 10.000 potpisa potrebnih za službenu kandidaturu.
Mediji će pokušati svesti priču na Josipovića, Primorca, Vidoševića, Hebranga i eventualno Pusićku i Kajina. Jasno je da se Bandić odlučio ne kandidirati pa je mnogima, s lijeva i zdesna laknulo.
JOSIPOVIĆ, kao stranački (?), 'haaški' kandidat nema što novo ponuditi, ni osobno ni 'partijski', ali može doći u situaciju ozbiljnih kalkulacija za prolazak u drugi krug, iako osbno ne vjerujem da će i jedan eventualni potencijalni Bandićev ili Jurčićev birač dati svoj glas Josipoviću samo zato što nema na listi spomenutog dvojca. Osim toga, za razliku od spomenutog dvojca, Josipović zasigurno ne će dobiti ni jedan glas hadezeovsko- hercegovačkog biračkog tijela.
VIDOŠEVIĆ ima slićne izglede kao i Josipović, iako nema stranku iza sebe, jer ga mnogi percipiraju kao umjerenog HDZ-ovog kandidata koji se nije uspio nametnuti kroz strukture HDZ-a. Nakon Skupštine HGK, 02. rujna, kad Nadan i službeno najavi svoju kandidaturu, mnogi će gospodarstvenici požuriti u njegov stožer, dati mu konkretnu potporu. Očito je i da je on najbliži kriterijima koje dosadašnji predsjednik Mesić ponavlja kao poželjne u njegovim očima. Izvjesno je da će upravo Nadan, ukoliko se izbori za drugi krug, dobiti otvorenu potporu dosadašnjeg predsjednika.
PRIMORAC je svoju kampanju najavio samo u virtualnom svijetu, na Face booku i nekim elektronskim medijima, ali bolje upućeni kažu da je prikupio ogromne novce za kampanju i kažu da će imati velike šanse za drugi krug. Dio birača voli čuti kako iz nekog kandidata stoje strane službe moćnih svjetskih centara, ali to ne će biti dostatno za brisanje memorije brojnih učitelja, nastavnika, profesora, učenika i roditelja, koji i nisu baš oduševljeni svim ministrovim potezima u prosvjeti. Osobno cijenim da je njegova jedina šansa prihvatiti predkampannju s prof. Jurčevićem, kroz koju bi mogao izravno narodu objašnjavati što je zbog čega htio a što morao poduzimati kao ministai koje je njegovo viđenje budućnosti Hrvatske. Kao i profesor Jurčević, pa i M. Tuđman, zagovara duhovnu i moralnu obnovu Hrvatske, pa bi bilo lijepo da sva četiri pokažu primjerom, kako se braća mogu dogovoriti radi općeg dobra.
JURČEVIĆ je svoju kampanju najavio početkom srpnja i uspio je pomalo otvoriti male prozore zatvorenih hrvatski medija, ali je više radio na terenu, pokušavajući graditi potrebnu strukturu koja bi mogla iznijeti kamoanju. Nije tajna da bar polovica biskupa BKH otvoreno podržavaju prof. Jurčevića kao svog glasnogovornika, kao onog koji je najbliži kriterijima za poželjnog predsjednika, koje je nedavno u GK lijepo poredao I. Miklenić. Neki biskupi se ne ustručavaju za vrijeme duhovnih vježbi organiziranih za svećenike u svojim biskupijama, dio predavanja prepustiti upravo prof. Jurčeviću, što su svećenici s oduševljenjem prihvatili. Može li takvom tihom kampanjom prof. Jurčević biti iznenađenje ovih izbora? Može li bez jače logističke potpore uopće računati na drugi krug predsjedničkih izbora? Čuda su moguća, i u politici!!!
Iz dosadašnjih kandidatura teško je zaključiti bilo što različito od već viđenog. Jedni se kandidiraju kako bi dodatno brendirali ime radi uspjeha u sadašnjem poslu (V. Š. Ožbolt, B. Mikšić, ...), drugi iz čiste egzibicije (D. Latin), treći zbog stranačke poslušnosti (Hebrang, Josipović, Pusić,...), neki neovisni kandidati vjeruju u vlastitu mesijansku ulogu (N. Vidošević, D. Primorac, M. Tuđman,...). Ima i onih koji se ne natječu kako bi pobijedili nego kako bi ispričali svoju priču (D. Kajin, D. Golubić, možda Frančesković ili Danijel Srb i D. Paraga). Već sad je jasno da neki ne će uspjeti prikupiti niti 10.000 potpisa potrebnih za službenu kandidaturu.
Mediji će pokušati svesti priču na Josipovića, Primorca, Vidoševića, Hebranga i eventualno Pusićku i Kajina. Jasno je da se Bandić odlučio ne kandidirati pa je mnogima, s lijeva i zdesna laknulo.
JOSIPOVIĆ, kao stranački (?), 'haaški' kandidat nema što novo ponuditi, ni osobno ni 'partijski', ali može doći u situaciju ozbiljnih kalkulacija za prolazak u drugi krug, iako osbno ne vjerujem da će i jedan eventualni potencijalni Bandićev ili Jurčićev birač dati svoj glas Josipoviću samo zato što nema na listi spomenutog dvojca. Osim toga, za razliku od spomenutog dvojca, Josipović zasigurno ne će dobiti ni jedan glas hadezeovsko- hercegovačkog biračkog tijela.
VIDOŠEVIĆ ima slićne izglede kao i Josipović, iako nema stranku iza sebe, jer ga mnogi percipiraju kao umjerenog HDZ-ovog kandidata koji se nije uspio nametnuti kroz strukture HDZ-a. Nakon Skupštine HGK, 02. rujna, kad Nadan i službeno najavi svoju kandidaturu, mnogi će gospodarstvenici požuriti u njegov stožer, dati mu konkretnu potporu. Očito je i da je on najbliži kriterijima koje dosadašnji predsjednik Mesić ponavlja kao poželjne u njegovim očima. Izvjesno je da će upravo Nadan, ukoliko se izbori za drugi krug, dobiti otvorenu potporu dosadašnjeg predsjednika.
PRIMORAC je svoju kampanju najavio samo u virtualnom svijetu, na Face booku i nekim elektronskim medijima, ali bolje upućeni kažu da je prikupio ogromne novce za kampanju i kažu da će imati velike šanse za drugi krug. Dio birača voli čuti kako iz nekog kandidata stoje strane službe moćnih svjetskih centara, ali to ne će biti dostatno za brisanje memorije brojnih učitelja, nastavnika, profesora, učenika i roditelja, koji i nisu baš oduševljeni svim ministrovim potezima u prosvjeti. Osobno cijenim da je njegova jedina šansa prihvatiti predkampannju s prof. Jurčevićem, kroz koju bi mogao izravno narodu objašnjavati što je zbog čega htio a što morao poduzimati kao ministai koje je njegovo viđenje budućnosti Hrvatske. Kao i profesor Jurčević, pa i M. Tuđman, zagovara duhovnu i moralnu obnovu Hrvatske, pa bi bilo lijepo da sva četiri pokažu primjerom, kako se braća mogu dogovoriti radi općeg dobra.
JURČEVIĆ je svoju kampanju najavio početkom srpnja i uspio je pomalo otvoriti male prozore zatvorenih hrvatski medija, ali je više radio na terenu, pokušavajući graditi potrebnu strukturu koja bi mogla iznijeti kamoanju. Nije tajna da bar polovica biskupa BKH otvoreno podržavaju prof. Jurčevića kao svog glasnogovornika, kao onog koji je najbliži kriterijima za poželjnog predsjednika, koje je nedavno u GK lijepo poredao I. Miklenić. Neki biskupi se ne ustručavaju za vrijeme duhovnih vježbi organiziranih za svećenike u svojim biskupijama, dio predavanja prepustiti upravo prof. Jurčeviću, što su svećenici s oduševljenjem prihvatili. Može li takvom tihom kampanjom prof. Jurčević biti iznenađenje ovih izbora? Može li bez jače logističke potpore uopće računati na drugi krug predsjedničkih izbora? Čuda su moguća, i u politici!!!
Primjedbe