STINA

Koliko nan samo pati ovo tilo –

nikako da 'mine ta bol u grudima...

Toliko trudi, a duši nije sito –

more bit' da krivin je pošla putima...

Ja virujen - lagje bi nan svima bilo –

kad mi virovali bi svin svojin srcen...

Virujen da lagje bi nan svima bilo –

kad mi slušali bi Nebo, a ne jude...

Virujen, postoji Hrid negdi u blizini,

Stina što sve gromade svita nadilazi...

Znan da svak od nas za Njon teži u nutrini –

za Stinon na koju se moremo oslonit!

Čežnje i nadanja, traganja za svitlon...

Uvik čekanja, a na koncu pustinje...

Virujen da lagje bi nan svima bilo

kad mi slušali bi Nebo, a ne jude...

Virujen, postoji Hrid negdi u blizini,

Stina što sve gromade svita nadilazi...

Znan da svak od nas za Njon teži u nutrini –

za Stinon na koju se moremo oslonit!

(Dražen Radman, travanj 2009.)

(posudjeno s bloga Ivice Ursića)