Dr. Davor Pavuna: Hrvatska je propali tanker koji se ne može sanirati
Ugledni fizičar, dr. Davor Pavuna, prezaposlen je čovjek. U ubitačnom tempu u stalnom je naporu da pomiri istraživanja u svom laboratoriju s predavanjima za studente i doktorande na Politehnikumu u Lausanni, putovanjima na predavanja i kongrese.
Ugledni fizičar, dr. Davor Pavuna, prezaposlen je čovjek. U ubitačnom tempu u stalnom je naporu da pomiri istraživanja u svom laboratoriju s predavanjima za studente i doktorande na Politehnikumu u Lausanni, putovanjima na predavanja i kongrese na koja ga zovu širom svijeta, s noćnim radom u kojemu kao savjetnik brojnih tvrtki, ustanova i nekoliko vlada, treba elaborirati svoje mišljenje o zadanoj temi.
Unatoč uspješnoj karijeri, stao mu je do Hrvatske. Ne samo zato što ovdje redovito ljetuje nego i zato što mu je doista stalo do domovine. Iako je u našoj javnosti bio prisutan i početkom devedesetih, mnogi su njegovo ovogodišnje pojavljivanje u ulozi "Obamina izbornog znanstvenog savjetnika" doživjeli kao njegovu širu medijsku premijeru.
- Nakon dva četverogodišnja predsjednička mandata G. W. Busha, koji je bio eksponent naftaškog lobija, novi američki predsjednik Barack Obama od 2012. godine za svaki prodani električni auto doplatit će 7500 dolara. Što se dogodilo u Americi, zemlji od 300 milijuna stanovnika, da je postao moguć tako nagli zaokret i uz naizgled nužnu inerciju tolikog gospodarstva? Je li sličan zaokret moguć i u Hrvatskoj?
- Bushovom administracijom dominirao je naftni biznis i nekontrolirani financijski lobi iz New Yorka, uza sve veću, planetarnu vojnu prisutnost SAD-a u svim ozbiljnijim svjetskim krizama. Obama je diskontinuitet. Pokušava reorganizirati financijski sektor i učiniti ga odgovornim prema potrebama ljudi i ulagača. Istodobno, postupno uvodi alternativne energetske, zelene pristupe. Njegova administracija također traži putove komunikacije i suživota sa svim svjetskim "problematičnim" centrima moći i različitim oblicima terorizma. To je drastičan, epohalan zaokret, koji se jako osjeća i u Washingtonu, odnosno u Americi. Sjetite se da je, nakon što je Poljak kardinal Wojtyla postao papa, moralo proći jedanaest godina da padne Berlinski zid i uruši se boljševički svijet. Slično će se promjene, kao posljedica Obamina dolaska, događati i sada, i to planetarno. Treba znati i željeti pročitati takve znakove budućnosti!
U Hrvatskoj je to zasad, naizgled nemoguće. Dominira boljševički mentalitet, tehnologija vladanja kombinacijom straha i podobnosti. Dakle, nacijom još dominira stari, preživjeli mentalni sklop. Oni kojima su usta puna pozitivnih promjena narod stvarno vode unatrag. Ilustrativni su primjeri u energetici i strategiji okoliša. No drastična je promjena u Hrvatskoj moguća, čak i neizbježna. To sam osobno osjetio kad sam primio tisuće ohrabrujućih poruka nakon emisije Nedjeljom u dva 16. ožujka. Ljudi su željni istine, ljubavi i zajedništva te očuvanog, čistog okoliša i procvata Hrvatske znanja. Kada narod posve sazrije, a mediji to svjesno potpomognu, izabrat će karizmatične, doista sposobne ljude i tek će tada hrvatski talenti zaživjeti.
- Bili smo još "friški" od čitanja Bijele knjige, Energetske strategije do 2020. godine, kada smo o njoj žustro debatirali na Večernjakovu okruglom stolu. Upravo je u to vrijeme to i službeno postala državna politika. Potom je tiho uklonjena. Koji je vaš današnji dojam o namjerama njezinih autora?
- Dokument je pusta alibi-papirologija, tek toliko da postoji. Ta je tzv. strategija napisana u starom mentalnom sklopu. Ljudi koji su to pisali de facto su isti koji oni vode sustav. Naravno, oni ne žele promjene! Zbog promjena u svoj laboratorij dovodim stručnjake izvana da sve vrednuju. Oni nam onda kažu što se može i treba bolje. Dakle, ne mogu ja sebi pisati "kritike". Eto, to je problem ovakve hrvatske "strategije"!
Inače, u Hrvatskoj je HEP ogledni primjer takvog arhaičnog ponašanja. Njegova je infrastruktura na razini šezdesetih godina. Pitajte stručnjake, npr. iz Siemensa, koliko smo godina iza, primjerice, Mađarske: oko 40! O Janafu i naftnoj strategiji, kao "potpuno neizbježnoj", neću gubiti vrijeme. To je sramota za turističku zemlju jer se Janafove cijevi ne kontroliraju te u bilo kojem trenutku "nesreće" mogu stvoriti naftno jezero usred Hrvatske.
Ukratko, moj je dojam da, figurativno rečeno, ovaj "stari tanker pun rupa", odnosno ostatke boljševičke Hrvatske i mentaliteta dominacije kvaziznanja, treba ostaviti da plovi dalje u "Trst". Mi ćemo ostali, s čestitima i vizionarima, usporedno graditi novu čistu Hrvatsku znanja i znalaca. Budući da su svi mudri i svi mladi uz nas te se i sve napredne zemlje novoj energetici okreću brzo i kuražno (Švicarska, Norveška te druge napredne zemlje EU), fazni će se prijelaz ionako dogoditi sa smjenom generacija. Udružimo se i lobirajmo, u Hrvatskoj nas ima dovoljno!
- Drugi bi aktualan dokument iz istoga obrasca mogao biti "unaprijeđeni" tekst zakona o postupanju s otpadom. Pritom se čak i energetska strategija petlja u taj dokument čudnim naglaskom o Hrvatskoj kao "zemlji pogodnoj za odlaganje otpada" i nimalo manje čudnom tvrdnjom o tome da se "u prometu neće poticati upotreba ukapljenoga plina."
- Ne trebate biti genij da shvatite kakvi ljudi "pripremaju" te dokumente.
- Nominalno, ti nam dokumenti određuju budućnost.
- Da, na žalost, našu i naše djece.
- Nisu li ti dokumenti, iako nerealni i velikim dijelom neostvarivi, otvorena vrata prilici da netko nešto kratkoročno ušićari te da time načinjena opća šteta padne na teret društvu?
- Naravno, to je ono o čemu stalno svi i govorimo, zar ne?
- Je li dovoljno samo "praviti se pametan" i pustiti da se takav sustav uruši sam od sebe ili je potrebno opću javnost upozoravati o njegovoj štetnosti pa time prozivati i njegove autore te njihove političke sponzore?
- Ovo potonje je nužno, ako uspijete. Naravno, mi imamo bolja rješenja, ali ovoga trenutka još nisu za glasila. Međutim, mi djelujemo sustavno i uspjet ćemo ukloniti ove zagađivače čovječanstva. Uočite da, ako uništavači planetarne ekosfere i čiste Hrvatske prevladaju, uskoro neće biti života ni na planetu, pa ni u Hrvatskoj.
- Što je onda vizija?
- Mnogo sam puta rekao: imati čistu Hrvatsku s oko 100.000 zaposlenih znalaca u ekonomiji znanja. Google zapošljava 20.000 i okreće trostruki BNP Hrvatske. Ostali neka uživaju. Ova sadašnja Hrvatska - sa 1,300.000 zaposlenih u proširenoj petrokemiji, prerađivačkoj industriji i dvomjesečnom kvaziturizmu - propali je tanker koji ne možemo sanirati. To nije blistava budućnost. Razmišljanje suprotno tome doima se poput utopije, a to nije. Nju je moguće ostvariti u jednoj generaciji. I Kalifornija je tako nastala!
- Treba li Hrvatska hrliti u međunarodne integracije?
- Ne treba u sve, a pogotovo bez kritičkog promišljanja. Naime, mnogi nas, a posebno britanski centri moći ne žele. Naši su nas ljudi iz Londona obavijestili još prije otprilike sedam godina da nas Britanci ne žele u EU prije 2017. godine kada bismo eventualno u EU mogli ući sa Srbima.
Sanader se naivno sam borio protiv te interesne londonske proširene klike, s kojom kombiniraju drugi različiti centri moći - i izgubio. Razlog tome je što nije poznavao dovoljno sve igre, igrače i tehnologije međunarodnih manipulanata i centara moći.
NATO je sad već tu, a EU... Mi smo i onako dio Europe, pa je to samo pitanje strategije nacije.
Cijeli intervju pročitajte u subotnjem prilogu Obzor
Primjedbe