DA NIJE MUHAMEDA - NE BISMO ZNALI S KIM ŽIVIMO U BiH

U svojoj kolumni od 6. lipnja 2009. pod naslovom “Katolička država Hrvatska” u banjalučkom dnevniku “Nezavisne”, bosanskohercegovački akademik Muhamed Filipović obrušio se na Katoličku crkvu i hrvatski narod. Povod mu je bila izjava predstavnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u kojoj oni kritiziraju Vladu i državni vrh.

Gospodin Filipović u svom uobičajnom stilu iznosi mnoge laži, poluistine, podmetanja i ostale samovoljne konstrukcije, pa recimo navodi: “…dakle, u državi koja je 100% katolička država, u narodu koji je 100% katolički u kojem biti Hrvat znači eo ipso biti katolik i obratno, a biti katolik i Hrvat znači biti jedino ustavnopravno i politički relevantan građanin te države, u zemlji koja je katolicizirana do te mjere unijela u sve institucije državnog života da je i vojska katolička i da u njoj postoji specijalna katolička vojna misija (Jezerinac), iz čega proizlazi da ostali, tj. vjernici drugih vjera niti mogu biti u vojsci i vršiti u njoj funkcije…”

Bilo bi dobro znati iz kojeg to izvora dotični akademik citira brojeve. Istina je, kao što svi znamo, da je Hrvatska većinski katolička zemlja, a upravo iz toga očigledno proizilazi bit njegove srdžbe. Što je to čudno ako postoji “specijalna katolička vojna misija” (Vojni ordinarijat op.a.), i što je tu zapravo “specijalno”? Zar takvo nešto nije slučaj u većini kršćanskih zemalja, ne samo katoličkih? Druga njegova tvrdnja je sama po sebi glupa i nepotrebna komentiranja. Autor iz takvog i ostalih razmišljanja sam vadi svoje zaključke koje nemaju veze s stvarnošću, nego su sve u svemu proizvod njegovih inverznih akrobacija.

Nadalje, Filipović sve stavlja u povijesni kontekst, pa tvrdi da je se “komunizam koji se davno sam predao i povukao sa političke i društvene scene, da bi ga trebalo apostrofirati kao izvor zala…” Kopajući po prošlosti događanja u Drugom svjetskom ratu svim silama pokušava da ocrni ne samo Crkvu, nego i cijeli hrvatski narod. S tim u vezi su već odavno poznate njegove antihrvatske izjave. No, tu se ne zaustavlja, nego mu je i novija hrvatska povijest kost u grlu. U svom konstruktu Filipović nije zaboravio da Katoličkoj crkvi ne podbaci i da za “strateški cilj imaju novu kristijanizaciju svijeta i koji vide globalno društvo kao društvo očišćeno od natruha bilo čega drugog, bilo kakve ideologije, vjere ili mišljenja..”, da bi sve završio na tome da “katolici u Hrvatskoj i hrvatskih nacionalisti i tobožnjih demokrata (žele) da se izvrši revizija 2. svjetskog rata i iz snaga antifašizma izbace Rusija i svi oni koji su se protiv fašizma borili pod vođstvom komunista.”

Filipović, autor, između ostalih knjige “Lenjin - monografija njegove misli”, taj “strateški cilj” Crkve naravno ničim nije potkrijepio, a nije ni glup da nebi znao da se komunizam nije sam “predao”, nego je se zapravo raspao. A o povlačenju s scene najbolje govore činjenice na kojim funkcijama je dobar dio komunista u Hrvatskoj završio. I ne samo u njoj. O zlotvorstvu ideologije, koju je i sam podržavao, a to očigledno i dalje čini, govore brojke o desetinama milijuna nedužnih žrtava. To što on zove “revizijom” nije ništa doli utvrđivanje stvarnog stanja sudbine Hrvata i ostalih naroda na kraju rata. Cijela njegova kolumna vidljivi je odraz nesnošljivosti prema svemu hrvatskom, podmuklosti i netrpeljivosti prema Katoličkoj crkvi (ne samo u Hrvatskoj) u kojoj vidi jednog od glavnih protivnika svog imbecilnog stajališta. (pisma iz njemačke)

Muhamed Filipović s ovakvim stavovima može biti akademik u BiH i to govori sve i o akademiji i o BiH. Shizofrenija komunističkih nostalgičara mimikriranih u moderne borce za 'gradjansku' BiH odgovara i nekim zapadnim krugovima koji ne žele razlikovati bošnjački šovinizam i unitarizam od potrebe za izgradnjom zajedničke države. Zato je definitivno u pravu W. Montgomery, koji je temeljem vlastitog iskustva i godina provedenih u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Sofiji, zaključio da USA mora mijenjati temeljna gledišta o BiH kao multi kulturalnoj zajednici, jer niti smo mi doseljenici u BiH, kao Meksikanci, Englezi, Irci ... u Ameriku niti je kod nas moguć model 'melting pota', talionice naroda, u kojoj ćemo svi odustati od dijela vlastitog identiteta u korist tzv. državnog etniciteta (ako takvo što nije contradictio in adiecto). Neka Muhameda, jer drugačije ne bismo svijetu mogli objasniti s kim živimo.