(NE)MOGUĆNOST SANADEROVE KANDIDATURE ZA PREDSJEDNIKA RH

Davno sam već analizirao mogućnost Sanaderove kandidature. Kao tada, tako i sada ostaju otvorena pitanja: komu usred mandata ostaviti Vladu (sada je možda jasnije da je Polančec szrio za takvu ulogu), komu ostaviti stranku (o Primorcu nema ni govora, jer su veliki otpori unutar stranke, o Šeksu takodjer, jer je kompromitiran na više načina i u više slučajeva - jednostavno potrošen; možda Jarnjaku ??, ili Hebrangu ?? što bi desnica protumačila krajem nadanja popravljanja HDZ-a, a ljevica unutar HDZ-a bi to doživjela kao novu tuđmanizaciju stranke, a ni jedno ni drugo nema veze s činjenicama), i na koncu komu se suprotstaviti? Zar Sanaderom na Josipovića? Nije 'dostojno ni pravedno', jer Josipović ipak nije dozreo za takvu utakmicu. Zasad ipak najlogičnije izgleda 'obavještajna kombinacija': dva loša kandidata HDZ-a i SDP-a i jedan kojeg bi zajednički 'gurali' i Sanader i Mesić, i Vlada i obavještajni milje. Zato ime Tomislava Karamarka kao mogućeg kandidata za predsjednika nije za odbaciti. Ima logistiku na terenu, ima financije za kampanju, vjerojatno ima i ambicije... A narod? 'Narodi su djeca velika što lako im je kupit igračke', reče pjesnik davno. Neka počnu igre! I bar obećanja za kruh!?