HDZ BiH +HDZ1990.= NOVI HDZ u BiH
 |
| |||||||||
Za dr. Perinovićom, nakon napuštanja HDZ-a BiH, nije krenuo nitko, kao ni za Stjepanom Kljujićom, a rijetki su se uputili i za Milenkom Brkićem, koji jedini još uvijek vodi stranku čije članstvo stane u omanji autobus (HNZ). Prvi ozbiljniji udarac jedinstvu najjače hrvatske stranke u BiH su zadali tek Krešo Zubak, Mijo Anić i Ivo Lozančić koji su utemeljili NHI. Doduše, pokojni general Lozančić se prije nesretne pogibije vratio u HDZ 1990., a Zubak se nakon integracije s HSS-om, posvetio odvjetničkom radu (kao i većina njegovih kolega iz ex SDB-a i KOS-a).
Nakon njih iz stranke je izbačen Neven Tomić, a dr. Jadranko Prlić je poslije poraza na VI Saboru HDZ-a u Sarajevu, utemeljio PRO ENS, ne shvaćajući 'poučak Plavšić'. Tek kasnije je shvatio da s MZ-om nema 'trgovine'. Oni te iskoriste za svoje ciljeve i odbace kao staru krpu.
U međuvremenu je bilo pojedinačnih odlazaka i prelazaka, ali se slijedeći ozbiljniji potres zbio nakon Sabora u Zagrebu, kad su oni koji su povjerovali dr. Pašaliću da ozbiljno ostaje u političkom ringu, nakon utemeljenja HB-a u Zagrebu, osnovali HB u Mostaru (M. Vasilj, M. Tokić, moja malenkost i drugi). I taj projekt je završio neslavno. Na koncu se dogodio najozbiljniji potres, kad je na krilima nezadovoljstva pristupom tadašnjeg stranačkog vodstva ustavnim promjenama, dr. Ljubić za sobom poveo u novi HDZ: M. Raguža, Merdžu, R. Vidovića, V. Zorića, B. Rajića, P. Markovića, D. Vukića, dr. Bagarića... Danas su prestali razlozi razlaza jer se o ustavnim promjenam razgovara na drugi način u drugim okolnostima. Dr. Ljubić, pa i dr. Jurišić iz HSP-a, kao da ne shvaćaju da njihovi razlozi protivljenja ustavnim promjenama više nisu ni nalik razlozima dr. Silajdžića, pa i dalje koriste skoro istu argumentaciju kao i bošnjački integralisti.
Možda su u pravu oni koji tvrde da nam ne treba novo jednoumlje u BiH, ali se zbog teške pozicije i neriješenog nacionalnog pitanja Hrvata u BiH, NE MOŽE djelovati drugačije nego kroz jednu jaku i tri do četiri manje brojne i različite stranke. Sve drugo je ipak politički egzibicionizam.
Tko se nakon svega protivi ujedinjenju HDZ-a u BiH?
Prije svih to su ispodprosječni političari koji znaju da u jakoj stranci ne mogu biti ni u najnižim tijelima stranačke infrastrukture i različiti klanovski klonovi kojima stranka treba samo kao ljestve za penjanje po vertikali moći. Protiv su naravski i 'lideri' manjih stranaka koji ne shvaćaju da se svi hadezeovci ne bi dali utjerati u jedan 'tor', te da bi takvi nezadovoljnici alternativu ipak mogli naći u HSS-NHI-u, HSP-u, Lijanovićima ili HKDU-u. Ujedinjenju se protivi i pojedinci iz oba HDZ-a koji ne vide svoje mjesto pod suncem novog HDZ-a. Negativna selekcija kadrova, potreba za desecima župana, 'premijera', 'ministara'... je dovela do inflacije menadžera u politici koje ni jedna ozbiljna tvrtka ne bi angažirala u svom poslovnom okruženju.
Zato će ujedinjenje uspjeti samo kao 'vođeni proces' i to od onih koji drže ključeve jedine sigurne 'blagajne'. Oni koji financiraju Sveučilište, bolnice i druge projekte značajne za BH Hrvate, imaju pravo tražiti i ozbiljne ljude koji će odgovorno upravljati tim sredstvima. Sutra to u Zagrebu mogu biti ljudi iz SDP-a, ali dok se pita HDZ, koji možda zauzvrat očekuje potporu BH Hrvata iz XI izborne jedinice na predsjedničkim i kasnije na parlamentarnim izborima, oni mogu i trebaju utjecati na to da u BiH imaju jednog ozbiljnog sugovornika i jednu 'sestrinsku' stranku.
Ujedinjenje se ne može sprovesti kao 'povratak otpisanih' iz 90ke među 'pravolinijske' drugove iz HDZ-a BiH. Jedino moguće rješenje je 'unaprjeđenje' oba predsjednika na Sveučilište, gdje im je i mjesto, te postizanje kompromisa o poticajnom odboru za sazivanje Sabora ujedinjenja na kojem bi se izabralo novo vodstvo, u kojem svi dosadašnji dopredsjednici obaju HDZ-a mogu u najboljem slučaju biti članovi predsjedništva ujedinjenog HDZ-a. U sam vrh obnovljenog HDZ-a moraju ući novi ljudi, koji imaju dostatno iskustva kako bi se nametnuli članstvu i sutra biračima. Konac svibnja ove godine bi trebao biti okvirni datum ulaska u finiš proces ujedinjenja.
Svima koji na to ne pristaju, preostaje alternativa angažmana u drugim postojećim strankama, a na koncu, zašto ne i utemeljenje posve nove političke snage spremne objediniti sve koji misle da im nije više mjesto u tom i takvom HDZ-u. Posve novi, moderni program koji bi se bitno razlikovao i po statutarnim odredbama djelovanja nove političke stranke, ne bi morao biti unaprijed osuđen na propast. Sve ovisi o kvaliteti ljudi koji to pokrenu. Činjenica je da se nakon 'lutanja' iz Zagreba ne može više dolaziti u Hercegovinu samo pred izbore u RH i zahtijevati virtualne pomirbe i okupljanja pod jedan kišobran interesa koji ponekad ne korespondiraju interesima Hrvata u BiH. Zbog toga u Zagrebu treba znati stotinu imena s kojima valja razgovarati u pravcu konkrenog djelovanja na terenu i dovršetka priča o (dez)integracijama HDZ-a BiH. Inače, oba HDZ-a u BiH, i matična stranka u Zagrebu riskiraju potpuno gubljenje biračkog tijela među Hrvatima u BiH. Pače, rizik je i veći kad se zna da je Hercegovina pogodna za paljenje fitilja nezadovoljstva koji se lako prenosi na Dalmaciju, ali i na Zagreb.
Primjedbe