VIII. SABOR HDPZ-a
Danas je u nazocnosti biskupa Mile Bogovića, zastupnika u Hrvatskom
saboru dr. Andrije Hebranga, državnog tajnika MZISS Ante Zvonimira
Golema, gradonačelnika Milana Bandića i drugih gostiju, održan VIII.
Izborni sabor Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Za
predsjednika je ponovno izabran Alfred Obranić a za dopredsjednike
Jure Knezović, Slavko Meštrović i Marko Grubišić te za članove Vijeća
koje bira Sabor Marijan Buconjić, Želimir Crnogorac, Franjo Ivić,
Andrija Vučemil i Zorka Zane. Pocasni clanovi HDPZ postali su biskup
Mile Bogović i dr. Andrija Hebrang. Na završetku Sabor je donio i
zaključke za hrvatsku javnost.
---------------------------------------------------------------------------
Predsjednik HDPZ Alfred Obranić
Izvješće predsjednika na VIII. SABORU
Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ)
Prije dvadesetak godina bili smo svjedoci i sudionici povijesnih
zbivanja u istočnoj i srednjoj Europi. U Jugoslaviji kao
najkompliciranijem uradku svjetskih i komunističkih moćnika proces
urušavanja komunizma nije mogao proteći bezbolno kao što se to
dogodilo u svim bivšim komunističkim zemljama. Čak što više,
republički ustavi bili su dobra zakonska podloga za miroljubivi razlaz
dotadašnjih jugoslavenskih republika i formiranje demokratskih
neovisnih država. Možda bi rastakanje Jugoslavije prošlo bez rata i u
miru, da i Hrvati nisu pokazali želju poput ostalih europskih naroda,
da žele vlastitu državu. Odmah su stupili na scenu sljednici onih koji
su stvaranje hrvatske države onemogućili i 1941 godine. Tada, 1941.
počelo je u okolici Bjelovara i Srbu, a 1991. na Petrovoj gori i u
Kninu, a sudeći prema prošlogodišnjoj proslavi 27.srpnja u Srbu i
okupljenim visokim političkim dužnosnicima, taj datum će jednog dana
proglasiti Danom protiv stvaranja hrvatske države i kao takvog ga
proslavljati.
Ne bih išao u tako daleku prošlost, da to nije razlog tapkanja u
mjestu, kako naše udruge /što je manje važno/, a u nekim stvarima i
našeg cjelokupnog društva. Jer da smo se osamostalili na način kao na
pr. Slovačka /zemlja naše veličine i slične prošlosti/, a nije bilo
razloga zašto ne bi, danas bi 100% energije trošili na svladavanje
recesije i bavili se prosperitetom naše domovine. Ne bi oplakivali
15.000 poginulih, umjesto 50.000 invalida za koje treba posebno
brinuti imali bi toliko više zdravih ljudi za privređivanje, zbog
razornog rata enormno trošimo na obnovu i nepotrebno gospodarski
iscrpljujemo zemlju, a u socijalnom smislu imamo - najblaže rečeno -
netipični sastav stanovništva, koji se teže od ostalih naroda može
nositi sa životnim izazovima novog vremena.
No, ostavimo 20. stoljeće, prebacimo se u vrijeme našeg posljednjeg
Sabora prije četiri godine. Kao i na svakom Saboru prije toga
prihvatili smo na koncu zasjedanja Zaključak o položaju bivših
političkih uznika u našem društvu kao i ocjenu političke situacije i
položaj u kojem se nalazi naša domovina. Da ne prepričavam, pročitati
ću vam samo nekoliko rečenica:
<
Naše društvo ocjenjuje da EU nije idealna asocijacija, no da nema
bolje i da je ulazak i članstvo Hrvatske u EU realnost koja nema
alternative. S obzirom da smo očekivali početak pregovora 17.03.2005.
dva dana prije održavanja našeg Sabora, a to se nije dogodilo, moramo
poručiti hrvatskoj javnosti, da ne odobravamo način kako se to kani
postići - gubitkom ponosa i dostojanstva.
Politički uznici smatraju da se ulaskom u EU ne rješava niti jedan
ozbiljan problem Hrvatske, kao na pr. gospodarski rast, ogroman
vanjski dug, nezaposlenost, funkcioniranje pravne države i ostalo.
Sve, ama baš sve moramo učiniti sami, stoga nema razloga
popustljivosti i sluganskom ponašanju aktualne vlasti naspram
svjetskih političkih i gospodarskih moćnika. Nema razloga da se čitava
nacija iscrpljuje i koncentrira na izmišljene zahtjeve pojedinih
članica EU, kao što je slučaj Gotovina, a pogotovo se ne možemo
pomiriti s činjenicom izjednačavanja žrtve i agresora i bezočnog
blaćenja Domovinskog rata.>>
Bilo je to prije četiri godine u proljeće 2005. Vjerujem, da ćete se
složiti da tekst ostavimo u Zaključku sadašnjeg Sabora uz sitne
izmjene kao na pr. tada je bio problem Gotovina, ZERP smo već
žrtvovali do danas, sada je aktualna državna granica sa Slovenijom i
topnički dnevnici. Sutra vjerojatno granica sa Srbijom i još nekakav
apsurdni razlog kojeg će formulirati Carl Bildt kao predsjedavajući u
drugom polugodištu 2009.god.
Dakle, politička situacija u kojoj smo djelovali kao udruga nije se u
protekle četiri godine bitno izmijenila.
Naše Društvo je na početku mandata koji upravo završava doživjelo dva
stresna događaja. Na vodećoj poziciju društva ostali smo bez Jure
Knezovića i bez dugogodišnjeg urednika našeg glasila POLITIČKI
ZATVORENIK Tomislava Jonjića.
Sadašnji dopredsjednik Jure Knezović bez imalo pretjerivanja i uz
ispriku ostalima, najuspješniji je predsjednik u dvadesetogodišnjem
postojanju naše udruge. Pošto je to propušteno na prošlom Saboru,
moram ovom prilikom naglasiti tek samo nekoliko kapitalnih uradaka
Jure Knezovića, bez kojih naša udruga ne bi bila danas ono što jest.
Informatički i organizacijski moderna udruga vremešnih ljudi u kojoj
se svake sekunde mogu dobiti relevantni podaci o svakom članu, o
svakoj podružnici i financijskom stanju društva. Da nije izborio sada
važeći Zakon o pravima političkih zatvorenika, mnogi bivši politički
uznici bili bi socijalni slučajevi, a danas su ljudi s uravnoteženim
mirovinama od kojih se može živjeti. Izradio je Leksikon političkih
zatvorenika, postupno objavljivan na stranicama našeg mjesečnika, kako
bi nepravilnosti i pogrešni podaci bili ispravljeni i prije tiska
isključeni oni koji objektivno nemaju status političkog uznika bez
obzira što imaju rješenje Administrativne komisije Vlade Republike
Hrvatske. Predsjednik je međunarodne udruge bivših političkih
zatvorenika i žrtva komunizma Inter-asso već dva mandata, makar su ga
neki kvazidomoljubi htjeli kompromitirati u međunarodnim relacijama,
lažno ga optužujući za suradnju s komunističkim tajnim službama.
Svojim nastupima na međunarodnim skupovima učinio je više na ugledu
naše zemlje od mnogih koji bi to trebali činiti profesionalno.
U isto vrijeme zbog obveza u Hagu kao branitelj optuženih
Hrvata,urednik našeg mjesečnika Tomislav Jonjić nije više mogao
uređivati POLITIČKI ZATVORENIK.
Privremeno uređivanje preuzeo je Mislav Gabelica i činio je to kao
dostojan zamjenik našeg dugogodišnjeg urednika. No, izgleda da je ista
<
Razdoblje od prošlog VII Sabora započeli smo otkrivanjem spomenika
ispred kaznionice u Lepoglavi.Početna ideja da na postament stavimo
skulpturu Uznika, koja je bila u našim bivšim prostorijama na
Krešimirovu trgu nije uspjela. Zamolio sam voditelje disidentske
minijaturne udruge HDPZ-ŽK, da nam predaju skulpturu koja pripada svim
bivšim političkim uznicima, kako njima kojih ima dvadesetak, tako i
nama kojih ima 4.000. Kada sam došao k njima na razgovor, skulptura
Uznik bila je negdje skrivena. Pošto je definitivno otpalo rješenje sa
skulpturom Uznika, dogovorili smo se s akademskim kiparom Mladenom
Mikulinom za izradu skulpture Golubica iza rešetaka., što je izgrađeno
i otkriveno 5. srpnja 2005. godine u znak sjećanja na davnu 1948. kada
su komunističke vlasti u kaznionici ubili nekoliko političkih
zatvorenika. Od onda do danas traje upravni spor kojim SUBNOR oliti
SAB želi srušiti Golubicu iza rešetaka, spomenik po njima
nepostojećim žrtvama. Naš uvaženi član i predsjednik Podružnice
Dubrovnik dr Augustin Franić u svojoj knjizi KPD LEPOGLAVA mučilište i
gubilište hrvatskih političkih osuđenika, pisanoj na temelju podataka
iz arhiva kaznionice Lepoglava ustanovio je da je u vrijeme
komunističke Jugoslavije u kaznionici trpilo 12.000 političkih
zatvorenika, a da je 370 platilo glavom. Za SAB vjerojatno sitna
brojka, pošto za Tezno i Macelj govore da su pojedinačni ekscesi.
U 2006. godini dobili smo dva veoma važna dokumenta, dobili smo alat
kojim se možemo služiti u svojim istraživanjima i uopće radu naše
udruge. Najprije u siječnju Rezoluciju br. 1481 Parlamentarne
skupštine Vijeća Europe pod nazivom POTREBA ZA MEĐUNARODNOM OSUDOM
ZLOČINA TOTALITARISTIČKIH KOMUNISTIČKIH REŽIMA i zatim koncem lipnja
DEKLARACIJU O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOG
KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945.- 1990. donešenu u Hrvatskom
saboru.
Pozivajući se na spomenute dokumente naša udruga pokrenula je
inicijativu za osnivanje Zaklade kojom bi se financiralo istraživanje
stradanja hrvatskog naroda u totalitarnim sustavima i to pod
ingerencijom Hrvatskog sabora. Naime, nakon gašenja Komisije za
istraživanje žrtava rata i poraća u Hrvatskoj nije bilo tijela koje bi
se sustavno bavilo tim pitanjem, pa smo smatrali da putem takve
zaklade možemo osigurati trajno istraživanje, primjenjujući stručne i
znanstvene metode. U takvu zakladu željeli smo unijeti i vlastita
sredstva našega članstva koja su nam uskraćena izmjenama Zakona o
pravima bivših političkih zatvorenika. Nažalost, Hrvatski sabor odbio
je našu inicijativu zbog nesigurnog izvora financiranja.
Slijedi inicijativa za osnivanje Muzeja sjećanja kakvi postoje u svim
zemljama koje su dobar dio 20. stoljeća provele u totalitarnom
komunističkom sustavu. Pošto smo kao najpovoljniju lokaciju predložili
dio napuštene kaznionice Stara Gradiška, ministar g.Božo Biškupić
usmjerio nas je na suradnju s Javnom ustanovom Spomen područja
Jasenovac kojoj pripada dio kompleksa kaznionice. Nažalost, sva naša
nastojanja u osobnim kontaktima i pisanim obrazloženjim bila su od
strane JUSPJ ignorirana, za razliku od Općine Stara Gradiška s kojima
još uvijek nastojimo ostvariti taj projekt i to samo u zgradi bivše
zatvorske bolnice, no bez državne potpore to nije ostvarivo.
Da ne ispadne sve crno, bilo je i svjetlih trenutaka. U sjeni našega
Društva osnovana je Udruga za njegovanje uspomene na žrtve Macelja
1945., registrirana u Zagrebu, naš je podstanar, no glavni stožer
udruge na čelu s fra Dragom Brglezom je u župnom dvoru u Đurmancu.
Zahvaljujući predsjedniku udruge g.Stjepanu Brajdiću, fra Brglezu,
prof. Hebrangu, dr Bačiću i još mnogima sagrađena je veličanstvena
grobnica u kojoj su pokopani zemni ostaci do sada ekshumiranih žrtava
i Spomen crkva Muke Isusove posvećena žrtvama Križnih putova hrvatske
vojske i naroda, gdje se svake godine, prve nedjelje u lipnju održava
komemorativna svečanost i Sveta misa. S obzirom da se radi o području
na kojem je nakon II svjetskog rata počinjen zločin biblijskih
razmjera, pokreće se postupak kako bi Hrvatski sabor čitavo područje
označeno grobovima proglasio zaštićenim Spomen područjem. Od stotinjak
potencijalnih grobnica istraženo je i ekshumirano tek 23, a ovih dana
pripremamo dokumentaciju za prijavu Državnom odvjetništvu dvije
grobnice najbliže općinskom središtu Đurmanec. Naime, možda se nakon
otvaranja rudnika Sv. Barbara i naši odluče zaviriti u koju od
nekoliko stotina Titovih grobnica u Hrvatskoj.
U proteklom razdoblju zbog prirodnog smanjenja našeg članstva ugasili
smo dvije podružnice - Čakovec i Pazin, preostali članovi s tog
područja uključili su se u rad podružnica u Varaždinu i Rijeci. Makar
se članstvo konstantno smanjuje uspjeli smo povečati pretplatu na naš
mjesečnik POLITIČKI ZATVORENIK, a isto tako animirati članove na
pisanje tekstova, tako da nema problema s količinom priloga već
ponekad samo s kvalitetom tekstova. Odajem priznanje i zahvalnost svim
našim redovitim tekstopiscima - kako aktualnih političkih tekstova
tako i povijesnih prijepora, osobnih svjedočenja, visokih pjesničkih
ostvarenja i reportaža, a nadasve britkom peru i oštrim škarama našeg
urednika Tomislava Jonjića.
Svake godine redovito se okupljamo 30.travnja obilježavajući Dan
političkih zatvorenika, u spomen na tragičnu pogibiju prvih hrvatskih
uznika Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana. Proteklih godina bili
smo u gostima kod Zrinskih najprije 2005. u Vrbovcu, zatim 2006.u
Legradu i prvi puta izvan domovine 2007. u Sigetu, da bi 2008. naš dan
proslavili kod Frankopana knezova krčkih u samom gradu Krku. Ove
godine za mjesec dana imamo proslavu u Šibeniku na mjestu korijena
slavne obitelji Šubića koji su tek kasnije tijekom povjesti postali
Zrinski, o čemu će nam nešto više reči naš službeni povjesničar dr
Anđelko Mijatović. Pozivam vas sve 30. travnja u Krešimirov grad, gdje
će u svjetski poznatoj šibenskoj katedrali Sv Jakova, misom koju će
predvoditi biskup Ante Ivas započeti ovogodišnja svečanost.
Poznato je, da su naši članovi vješti i skloni pisanju objavili do
sada oko pedesetak naslova s tematikom stradanja i žrtvovanja. Bilo je
tako i u posljednjih nekoliko godina iz kojeg razdoblja posebno
izdvajam kapitalno djelo naše bivše predsjednice Kaje Pereković ; NAŠE
ROBIJANJE - hrvatske žene u komunističkim zatvorima, od g Mate
Marčinka MUČENIČKA HRVATSKA i pjesničku zbirku Andrije Vučemila BIO
JEDNOM JEDAN OTOK .. GOLI OTOK. Ovom prilikom najavljujem knjigu našeg
trenutno bolesnog člana dr Augustina Franića, pripremljenu za tisak na
temelju arhivskih podataka o stradanju političkih zatvorenika u
kaznionici Stara Gradiška. Da nije koncem prošle godine nastradao u
prometnoj nesreći, vjerujem da bi danas ovdje imali promociju te
njegove knjige.
U izdanju naših osobito aktivnih podružnica izašla su 2007. dvije
iznimno vrijedne dokumentarne knjige. Podružnica Karlovac ZATAJENA
GROBIŠTA I PREŠUĆENE ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA U
KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI i Podružnica Đakovo PREŠUĆENE ŽRTVE ĐAKOVA I
ĐAKOVŠTINE U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU , a prvenstveno
zahvaljujući predanom radu predsjednika tih podružnica g.g. Ive
Tubanovića i Mladena Šomeka.
Naše društvo redovito sudjeluje na kongresima Međunarodne asocijacije
bivših političkih zatvorenika Inter-asso koji se održavaju svake
godine u drugoj državi, gdje sve delegacije izvješčuju o aktualnostima
iz svoje zemlje i položaju bivših političkih uznika.
Već drugu godinu sudjelujemo na Međunarodnom festivalu protiv
totalitarizma pod biblijskim nazivom MENE TEKEL koji se u veljači
svake godine održava u Pragu. Festival se održava pod visokim
pokroviteljstvom Češke Republike, gradonačelnika glavnog grada,
rektora Karlova univerziteta, praškog biskupa i međunarodnog
pokrovitelja predsjednika Inter-asso, a našeg dopresjednika Jure
Knezovića. Prošle godine nastupili smo s temom <
patnja političkih zatvorenica. Svrha festivala MENE TEKEL je
upoznavanje široke i stručne javnosti sa komunističkim zločinima.
Riječi Mene Tekel posvećene su s poštovanjem onima, koji su se uspjeli
oduprijeti moći zla. Zato današnje slobodno društvo ne bi smjelo
zaboraviti one koji su se žrtvovali za demokraciju i slobodu.
Zahvaljujući Hrvatskom društvu političkih zatvorenika na festivalu se
već dvije godine predstavila i Republika Hrvatska.
Redovito svake godine podsjećamo Skupštinu Grada Zagreba, Odbor za
imenovanje naselja, ulica i trgova i naravno gradonačelnika Milana
Bandića na neodrživost naziva najljepšeg zagrebačkog trga imenom
notornog zločinca Josipa Broza Tita. Naravno da kao najbrojnija udruga
sudjelujemo u poznatoj akciji KRUG ZA TRG, kojom smo svake godine
izvadili jedan vijak kojima su pričvršćene ploče sramotnog imena.
Vjerujem, da je otvaranjem rudnika Sv Barbara kod Laškog ispao treći
vijak -hvala Slovencima, prema tome natpis trga drži samo još jedan.
Mislim da šrafinciger za taj posljednji vijak ima negdje u svom alatu
gradonačelnik g.Milan Bandić.
No, Društvo kao i sva društva na ovome svijetu mogu djelovati, ako
osim entuzijazma članova ima i financijsku podršku. Sve naše
podružnice održavaju hladni pogon iz članarine, a programe ostvaruju
uz potporu jedinica lokalne i područne samouprave. Središnjica izdaje
mjesečnik POLITIČKI ZATVORENIK i provodi zajedničke projekte iz
pretplate i uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva i socijalne
skrbi, ali to isključivo posebnim zalaganjem prof.dr.Andrije Hebranga
na čemu se u ime svih mnogobrojnih članova naše udruge zahvaljujem.
Koncem prošle godine dobili smo prvi puta potporu od Grada Zagreba i
to za projekt <
potrebna istraživanja odobren najmanji iznos financijske potpore
predviđen natječajem, no u ovom slučaju važnija nam je simbolička
podrška, a nakon objave prvih rezultata, mislim da i financijska
potpora neće biti upitna.
Na kraju četverogodišnjeg razdoblja želio bih se zahvaliti svim našim
članovima koji unatoč poodmakloj životnoj dobi još uvijek imaju
energije boriti se za istinu. Svima koji usprkos brojnim
razočaranjima, što nismo uspjeli ostvariti državu o kakvoj smo
godinama maštali, vjeruju u opstanak i bolje dane za život naše djece
i unuka u našoj prekrasnoj domovini Hrvatskoj.
---------------------------------------------------------------------------
ZAKLJUČAK VIII. SABORA
Okupljeni 28. ožujka 2009. u Zagrebu na svome VIII. saboru, mi, bivši
hrvatski politički uznici izražavamo zabrinutost zbog neizvjesne
sudbine naše domovine.
Osmi sabor Hrvatskog društva političkih zatvorenika podsjeća
na to, da je hrvatski narod u svojoj povijesti iskušao život u
raznim međunarodnim višenacionalnim zajednicama i da su sva iskustva
udruživanja za nj bila, nažalost, negativna. Iz svakog od tih
udruživanja i integracija izlazili smo tek nakon krvave borbe za
slobodu, teritorijalno osakaćeni, gospodarski i kulturno unazađeni.
Ako nam povijest i ne daje gotove recepte za budućnost, ona nas uči ne
ponavljati iste pogrješke.
Način na koji se vode pristupni pregovori s EU, kao i
nedosljedno, nenačelno i protupravno ponašanje te zajednice država,
ukazuje na opasnost da hrvatski narod, uz gubitak suverenosti, očekuje
i gubitak dostojanstva i teritorijalne cjelovitosti. Radi toga
ističemo:
da odnos EU prema Hrvatskoj, oličen u nenačelnom pritisku povodom niza
situacija, poput <
i sl. smatramo nedopustivim i uvredljivim, ali i više nego rječitim
poučkom o pravoj naravi sadašnje europske integracije;
da, poučeni time, ne odobravamo ponižavajući način na koji se kani
postići ulazak u EU,
da i najnovija gospodarska kriza pokazuje kako se ulaskom u EU ne
rješava niti jedan ozbiljan problem Hrvatske,
da se hrvatski politički uznici zgražaju nad prečestim slučajevima
popustljivosti i sluganskom ponašanju aktualne vlasti,
da hrvatski narod ima prječih briga od sustavne medijske opsade
izmišljenim problemima i zahtjevima pojedinih članica EU;
da se hrvatski politički uznici ne mogu pomiriti s činjenicom
izjednačavanja žrtve i agresora i bezočnog blaćenja Domovinskog rata.
Osmi sabor HDPZ-a poziva hrvatski politički vrh, Hrvatski sabor,
predsjednike Republike i Vlade Republike Hrvatske, da napokon izraze
političku volju i spremnost da se razbremeni prošlost hrvatskoga
narodnog bića od teških zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog
rata, zločina koji su po okrutnosti, mržnji i osveti bez premca u
povijesti. Krivci i realizatori zločina su poznati: to su Josip Broz
Tito i njegovi egzekutori, koji su se lažno preimenovali u
antifašiste. Kosti koje trasom Križnog puta svakodnevno izviru iz
stotina masovnih grobnica, svjedoče o nedjelima zločinaca a ne
antifašista i vape za konačnim mirom. A konačni mir je - istina.
U ime te istine, zahtijevamo od hrvatskih vlasti da konačno i zauvijek
provedu proces dekomunizacije, da Josipa Broza Tita i njegove ubojice
proglase onim što oni jesu - zločincima, i da se na tom temelju sve
oznake ulica i trgova, koji veličaju iste simbole i oznake
totalitarnih režima, ukinu, a skupove kojima se oni veličaju zabrane
ili im bezuvjetno uskrate svoju potporu.
Takva odluka omogućit će nama i naraštajima koji dolaze, civilizirani
suživot bez lažnih povijesnih dvojbi, koje trajno traumatiziraju
hrvatski narod.
Završimo konačno taj tragični povijesni krug zla. Neka istina bude
konačni sudac.
SUDIONICI VIII SABORA
Primjedbe