DESET GODINA OD SMRTI FRA VJEKE ĆURIĆA

Prekomjerno granatiranje
Piše dr. Božo Goluža Kako vrijeme odmiče, čak se i hrvatska šuteća većina pomalo privikava na činjenicu da nekolicina hrvatskih generala, te visokih vojnih i civilnih dužnosnika već godinama trune u ćelijama haaškoga pritvora. S druge strane neke domaće i međunarodne interesne skupine, udruge i centri moći pomoću svojih vjernih intelektualnih slugu i sluganskih medija nastavljaju i dalje iznositi nesitine, polusitine i krivotvorine da bi javnost što više otupila. Ovomu služe iskazi haaških krivokletnika koji podupiru monstruozne političke i montirane optužnice po kojima se izjednačava žrtva s agresorom. Tako pomalo pada u zaborav agresorovo bestijalno granatiranje i potpuno razaranje Vukovara. Po količini krivotvorina, od podizanja optužnice i kaznenoga progona do ucjenjivačkoga traženja nepostojećih dokaza, optužnica protiv trojice hrvatskih generala nečuven je presedan u čitavoj povijesti ratovanja i sudovanja. Kad se haško tužiteljstvo zajedno sa svojim podučenim, ucijenjenim i nevjerododtojnim svjedocima iskompromitiralo do besvijesti, počeli su tražiti dodatne dokazne materijale za vlastitu političku konstrukciju o ratnom zločinu. Tužiteljstvo time pokazuje da se nikako ne može pomiriti s činjenicom da je borba hrvatskog naroda za oslobođenje bila pravedna, poštena i legitimna te da je hrvatska vojska, braneći svoju državu, izvojevala veličanstvenu pobjedu protiv okupatora hrvatskoga teritorija. Kako je to tužiteljstvo danas frustrirano zbog zbog nemoći krivotvorine pred istinom, nije čudno što se na pravo šikaniranje hrvatskih generala i dužnosnika konstantno nadovezuju i politički pritisci neviđenih razmjera. Hrvatsku i hrvatski narod optužuje se za sve i svašta. Ako o toj tužiteljskoj politici sile, mrkve i batine netko u Hrvatskoj počne govoriti, odmah se u samom hrvatskom narodu podižu međunarodni slugani i mediji optužujući takve pokušaje kao 'patološko izmišljanje neprijatelja' i priču o 'nepostojećoj uroti'. Da je riječ o presedanu haškoga tužiteljstva i njegovoj političkoj optužnici protiv hrvatskih generala za “prekomjerno granatiranje Knina”, dovoljno svjedoči činjenica da je srbijanski agresor na Vukovar samo u jednom satu ispaljivao više projektila nego je na Knin palo tijekom cijele akcije Oluja. Vukovar je potpuno razoren i uništen grad, a u Kninu su legitimno granatirani vojni ciljevi. Agresorska vojska kroz tri mjeseca krvavoga pira za okupaciju Vukovara, očito neselektivno, ispalila je 1,5 milijuna granata kalibra većega od 100 milimetara, te više od 5 milijuna granata kalibra manjega od 100 milimetara. Bačeno je 2500 avionskih bombi “krmača” od 250 kilograma. Na Vukovar je u prosjeku dnevno ispaljivano 8000 projektila većega kalibra. Na kraju apokaliptičkoga masakra i uništenja, nitko nije optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara, a samo su neki zločinci dobili simbolične presude za Ovčaru. Izgleda da se i haško tužiteljstvo i sudstvo slaže da je ovo bila “mjera” za Vukovar?! Eto, ondje nije bilo prekomjernog granatiranja. Znači, da se u Oluji dogodilo vukovarsko granatiranje u Kninu, hrvatski bi generali bili oslobođeni. Ne bi ni trebali ti topnički dnevnici! (nastavlja se)