'NE BOJTE SE BITI LJUDI DUHA I PROROCI NOVOG VREMENA'
(PROPOVIJED vlč. ZLATKA SUDCA U VUKOVARU)
«Moje srce, u snazi Duha, kome silno vjerujem, progovorit će vam ovo što želim izreći glasno pred svima vama. Nama je svima zašutjeti. Zašutjeti nam je pred misterijem koji se dogodio na ovom svetom tlu. Jedino šutnja i muk, kad čovjek zastane, kadra je očitovati lice Gospodnje. Jedino, šutnja, tišina, muk, jedino šutnja je kadra prilagoditi oči moga srca Božjemu licu.
Jedino šutnja pokazuje u svakom obličju, u svakom dodiru, u svakom znamenju, u svakom pogledu, u svakoj zraci sunca, u svakom grumenu zemlje, to Božje lice koje očitavamo i iz života i iz smrti, iz patnje i iz radosti. Uistinu, samo šutnja, kad zanijemimo pred misterijem, samo šutnja ima snagu prepoznati u svakom čovjeku Stvoriteljev odsjaj, samo šutnja ljudskoga srca.
Ne uznositost, ne bahatost, ne oholost, ne znanje; nego poniznost, jednostavnost, skromnost, malenost, samozatajnost, praštanje, mir, ljubav, šutnja. Prepoznajte, prepoznajte dubine života i patnje, prepoznajte ih, o vi ih dobro znate.
Uđite istinski u unutarnji prostor vašega duha, duha skromnosti vašega srca u kome i živite skromno kao ljudi, kao ljudi ovog Vukovara, ovog vremena. Prepoznavajte u svakom stvorenju i svakom čovjeku trag njegove dobrote, ljubavi i praštanja. Možeš li čovječe prihvatiti, možeš li ljubljeni brate i sestro prihvatiti bol koja te rastače, možeš li je prihvatiti u ime Krista raspetoga, možeš li trpjeti? Možeš, jer ste trpjeli.
Možeš li izdržati – možeš jer ste izdržali. I onda što ostaje - ostaje izdržati. Tada patnja - jedini njezin smisao postaje samo taj, da se predereš u šutnji i osjećaš da te patnja savija u klupko koje jedino Bog može razriješiti: ''Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne moja Bože, nego tvoja volja neka bude.'' Može se dogoditi da, i dogodilo se – i da sunce pomrča. Može se dogoditi, da magla padne pred čašom krvi i života u koju vrijeme kaplje. Oduvijek je tako bilo i biti će; što se ispija i kao znoj, kroz povijest našeg naroda i svih naroda ovoga vremena, što se ispija i kao patnja kroz povijest našeg naroda i svih naroda vremena u kome živimo, što se ispija i kao krv, što se ispija i kao čaša Kristova, tvoja i moja.
Samo srce da ne prepukne, samo srce da ne presuši, samo srce da kamen ne postane, jer će Bog i od kamena novu Abrahamovu djecu stvoriti. Već, srce od mesa nam daj Gospodine! Srce moje, srce tvoje, u srcu Marijinu, za srce Božje, samo jedno srce da budemo. Za jedan život, za jedan misterij, za jedno postojanje, za jednu nadu, za jednu vječnost, za sve pokojne, za sve žive, za ono sto nas tek očekuje.
Ovo je tek početak, ovo je predvorje zlatnog Jeruzalema u koji nam je zakoračiti. I kroz patnju, i kroz križ, i kroz žrtvu koja jedina rađa istinsku ljubav, sebedarje i suživot. Bog i jedino On; nazovite Ga imenima kojim hoćete – Bog i jedino On Stvoritelj neba i Zemlje, On nas u svemu podržava.
I onda kada snujemo naume buntovničke, Bog se ne brani. On trpi u svakom čovjeku, shvatite; u svakom čovjeku, i kad pomislimo da smo se riješili Boga, oni koji su mislili da su se riješili Boga, i kad i to pomislimo, tek tada ga susrećemo promijenjena i čudesno nova, jer Bog sve čini novo. Možeš postati tiranin i bezbožnik, razbojnik i antikrist, no Bog čovjekoljupcem ostaje, on nikada, nikada ne snuje bez srca čovječjega, Bog uvijek ostaje uz čovjeka. Kamo li ne uz čovjeka patnika.
Zašto, zašto, zašto? Zato što može biti da nam Bog vjeruje više nego što zaslužujemo! Da bismo postojali, da bismo opstali, da bismo oprostili, da bismo ljubili, da bismo se voljeli, da bismo si bili dobri, da bismo naučili lekciju života, nikada više! Nikada više ovako!
Ljubav je iznad istine, kažu velikani duha, jer jedino ona preobražava, jedino ljubav posvećuje. Ne slušajte one koji vam kažu da praštanje ima uvjet, i podrazumijeva pravdu, ne! Pravde nikada nije bilo niti će je biti dok smo od krvi i mesa, i dok živimo na ovoj Zemlji neće biti pravde za one koji žele slijediti križ Kristov, ali ljubav sve opravdava, ljubav je iznad svake pravde, ljubav se svemu nada.
Ljubav je ona koja nas nosi, ljubav je ona koja će roditi na krvlju vaših nevinih nove živote, ljubav je ta – jer od najveće sramote, Krist učini najveću pobjedu. Ljubav sve oprašta, u nju vjerujte; kakva pravda za života na Zemlji, neće biti pravde – jedina je pravda Krist raspeti, križ njegov, u koga smo povjerovali, jedini ponos naš. U njem ćete naći svu snagu ljubavi i oproštenja, za sve žrtve koje su vam se dogodile, i u vašoj obitelji i na ovom svetom tlu, i pod ovim svetim krovom.
A ljubav, toliko ofucana riječ u današnje vrijeme, toliko krivo shvaćena, toliko iskrivljena, sveta ljubavi naša, Kriste naš, i nedokučiva veličino Božja, nespoznatljiva, neusporediva sa ičim što moje srce sada, u materijalnom biću spoznati može. O, da bismo dokučili ono što ne poznajemo, mi moramo poći putem nespoznatog. Raskrčite staze kojima nitko još hodao nije.
Katolici! Ne zaključavajte srca svoja, jer svijet u vas gleda. Ne bojte se biti ljudi Duha, i proroci novog vremena, u ovom mileniju novog vremena. Da bismo postigli ono što ne posjedujemo moramo poći putem osiromašenja, razgolićenja, osramoćenja.
''Mene su pljuvali, i vas će, mene su razapeli i vas će. Mene su na križ proboli i vas su, i još će vas probadati, jer ste katolici. Da bismo postali ono što nismo, moramo poći putem umiranja, a vi znate taj put. No, kad čovjek istinski srcem Bogu umire, onda istinski srcem Bogu i oprašta, i čovjeku i zločincu. Ovo govorim svima. Tko god želi ljubiti život i tko god želi gledati u budućnost, i rađati djecu za novi milenij, u koji smo upravo zakoračili. Da bismo postali ljudi ljubavi, moramo poći putem patnje. Moramo. Ja zato imam veliku nadu za ovaj sveti grad Vukovar.
Krv mučenika sjeme je novih kršćana. Krv svakog nevinog čovjeka sjeme je novog života. Kristove su to riječi. To je nada u koju ja vjerujem.
'To je nada. To je ono za što mi živimo. Kada ja nekoga volim, onda mi uistinu nije teško za njega ništa učiniti. Majko moja, i oče moj, kad ti je dijete bolesno, pa se ustaješ u noće i iz ljubavi, je li ti to teško ili to činiš iz ljubavi? Je li to nazivaš patnjom? Ma dragi patnički narode, ma kada volite domovinu i svoje sveto ognjište, pa ste ga branili, vi ste to činili jer ste ga voljeli, nemojte se sramiti te ljubavi.
To vas drži na životu, i to će vas držati dok ste živi. Kada nešto ili nekoga volimo, nije teško učiniti ništa za osobu koju volimo. Kada volim narod svoj i dom svoj - isto je. Kada volim domovinu svoju - isto je. Nema veće ljubavi nego dati život svoj za čovjeka, bilo kojeg čovjeka, i za neprijatelja. Papa Ivan Pavao II, o velikom jubileju često je govorio ovo: o čišćenju pamćenja – no na što je mislio, taj veliki čovjek.
Na što je papa mislio? Ma, mislio je na čišćenje od zla. Očistite srca svoja od zla, od mržnje, od gorčine, od neopraštanja, od opačina, od prijevara, od lopovluka, od laži, od bludništva, od svakoga zla. Nije mislio da zaboravite križ Vukovara. Čime da se ja ponosim u ovom novom mileniju, čime da se ponosimo, kaže sveti Pavao, doli križem Gospodina našega Isusa Krista.
Zar da zaboravim križ Gospodnji? Najsramotnija smrt onog vremena bilo je Krista objesiti na križ. Zašto ga pamtimo, zašto Ga se spominjemo dvije tisuće i toliko godina, znate u kojoj smo danas. Zašto?
Ne misli sveti Otac da zaboravimo križeve naših nevinih. Ne. Sveti Otac misli da olakšamo srca svoja, da zaboravimo svako zlo, svaku gorčinu. Na to on misli. Da nam srca olakšaju da se više volimo, da si možemo oprostiti. da budemo više ljudi. To što je Papa rekao, to na što nas i sveti Otac poziva pogađa danas u srce naših religioznih i nacionalnih identiteta, identifikacija. Koje su se ponekad znale pretvoriti i u fanatičnost, i u ideologiju, a onda prouzrokovale nevjerojatne zločine.
Ne dajte više manipulacije, jer ljudsko srce koje ljubi, to će ljubiti svakog čovjeka i nad njim neće nitko više manipulirati. Onaj koji uzljubi Krista živoga, taj će ga vidjeti u svakom čovjeku. Ne dajte više da nad vama manipuliraju, ne dajte ako želite nastaviti život na ovom svetom tlu, jer tu su se prolili razne krvi, razne krvi, a nitko nije bio pošteđen manipuliranosti, nitko nije bio pošteđen takvoga zla, jer neznanje je najveće zlo, pa i u današnje vrijeme, ali i za to Bog ima lijeka, pa kaže; ''Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine.'' I onom razbojniku još iste večeri obećao je raj, a gdje ne će nama koji želimo putem Krista, i koji se trudimo oprostiti jedni drugima.
Kako dalje? Kako dalje? Kako mi je lijepo vidjeti da se ove kuće obnavljaju, kako mi je lijepo vidjeti ovu crkvu, izvana obnovljenu... Kako dalje? Nada! Nada! Samo nada! Kada sam ušao u ovu crkvu, dočekao me jedan natpis na kojem ovako piše: ''Prolazniče ne čudi se mojim kostima razasutim, moli za one koji su moje i tolike nevine kosti po Vukovaru razasuli''. Za njih molite i evo vam nade. Za neprijatelje svoje molite i evo vam snage. Ljubavlju pobijedite zlo, evo vam pobjede. Mira dajte tamo gdje je nemir, imajte snage tamo gdje je nema, imajte svjetla tamo gdje je tama, budite sol tamo gdje je gorčina. Iskopali grobnice vaših pređa, razasuli kosti vaše, i mi, mi imamo srce jako, jer smo ljudi nade. Tu nadu sam vam došao posvjedočiti. To je nada, nada koju samo Krist daje u srca vaša. To je nada za koju vam je živjeti, jer nisu vaši mrtvi otišli zauvijek. '
Bog vaše ljubljene ne satire. On vjernima život mijenja, a ne oduzima! Oni za vas mole, niste ih vi izgubili, i nitko neće ostati kao sjeme na ovome tlu. Svi ćemo se mi jednog dana obijeljenih haljina, jer je Božje milosrđe i srce veće od univerzuma, naći zajedno za stolom Gospodnjim jednoga dana. Svi mi zajedno. Ali nada, ta sveta Božja nada, i ta čežnja za tom ljubavlju i pravdom, za tom istinom, kada samo kao suha kost te nas i noć zna sažalijevati, nada će nam jedina ostati, nada će nas jedina krijepiti, nipošto propast!
Kakav sudnji dan, pa Bogu je stalo da se još bilijarde i bilijarde nove djece rodi na ovoj Zemlji! Život ide naprijed! Vjerujte u život! Budite ljudi velikih ideala! Vizionari, ljudi velika duha. Budite ljudi koji će povesti ove mlade u novo, posvjedočite im da je bilo teško, ali da se može i bolje. I nikada više ovako. Ne ponovilo se nikada više! Nipošto više smrt, već samo nada, svemu usuprot. Nada u život, nada u bolje sutra, nada u svoj narod, nada u svakog čovjeka, nada u svoju domovinu, nada u svoju Crkvu, nada u Boga.
Dopusti da bol koju sada osjećaš sada možda još uvijek, ne rastužuje srce Božje jer te On sada želi ozdraviti osmijehom, dopusti da te Bog ozdravlja radošću i da dotakne srce tvoje i da probudi nadu iznad svake nade.
Dopusti da se i Bog osloni na tebe, patniče moj, jer On želi cijelo tvoje biće, sav tvoj pad, smrt, novi rast, plod i život vječni. Slušajte svoje svećenike, slušajte katoličku Crkvu, vi katolici! Slušajte svoje biskupe, oni su bili od kad je hrvatskog naroda, uz vas. Bili su i za vrijeme ovog rata, biti će i dalje. Slušajte ih i nećete pogriješiti. Sijte povjerenje, poštenje, marljivost, radinost, suživot, ljubav, praštanje, molitvu donesite u srca svoja, molitvu u obitelj, i odgajajte djecu kroz molitvu.
Tada će biti i obnove, tada će biti i suživota, tada će biti i budućnosti. Sve brzo prolazi, rekao sam u Zagrebu, na jednom seminaru, danas je vrijeme zaborava, ali slušajte prijatelji, vi zaljubljenici u Krista Boga živoga. Kršćanstvo se bazira na memoriji. Neki se srame križa pa ga sklanjaju čak i iz javnih ustanova, mi se križa Božjega nećemo sramiti.
I zato, Vukovare moj, ako te zaborave, mi te zaboraviti nikada nećemo; samo zbog jednog razloga – da se ovo više nikada ne dogodi! Neka Marija majka ljubljena naša, natkrili ovaj grad i vaša srca, neka nas ona zagovara i povede u ovaj novi milenij, sve zajedno; sve zajedno u ime života, u ime svakog čovjeka, bilo koje vjere, bilo koje nacije, u ime ljubavi.
Amen!
Primjedbe